🔍
    sense 1v
    sense 2v
    U italijanskom jeziku postoje četiri glavna načina glagola: indikativ, konjunktiv, kondicional i imperativ. Svaki od ovih načina služi za izražavanje različitih namera, radnji ili stanja.
    Indikativ govori o činjenicama, konjunktiv o sumnjama i željama, kondicional o hipotetičkim situacijama, a imperativ za naredbe i zahteve.
    Pravilno savladavanje svih ovih načina omogućava vam da lako izrazite razne misli i osećanja u svakodnevnom razgovoru.
    Ha zittito la folla. (Giosuè Carducci, Odi Barbare)
    zittire :
    zit||re : (accento grave)

    indicativo zittire. Izjavni način glagola zittire


    Tempo semplice

    zittire presente

    io zittisco
    🔊
    tu zittisci
    🔊
    lui/lei/Lei zittisce
    🔊
    noi zittiamo
    🔊
    voi zittite
    🔊
    loro zittiscono
    🔊
    Tempo semplice

    zittire imperfetto

    io zittivo
    🔊
    tu zittivi
    🔊
    lui/lei/Lei zittiva
    🔊
    noi zittivamo
    🔊
    voi zittivate
    🔊
    loro zittivano
    🔊

    Tempo semplice

    zittire futuro semplice

    io zittirò
    🔊
    tu zittirai
    🔊
    lui/lei/Lei zittirà
    🔊
    noi zittiremo
    🔊
    voi zittirete
    🔊
    loro zittiranno
    🔊
    Tempo semplice

    zittire passato remoto

    io zittii
    🔊
    tu zittisti
    🔊
    lui/lei/Lei zittì
    🔊
    noi zittimmo
    🔊
    voi zittiste
    🔊
    loro zittirono
    🔊

    Tempo composto

    zittire futuro anteriore

    io avrò zittito
    🔊
    tu avrai zittito
    🔊
    lui/lei/Lei avrà zittito
    🔊
    noi avremo zittito
    🔊
    voi avrete zittito
    🔊
    loro avranno zittito
    🔊
    Tempo composto

    zittire passato prossimo

    io ho zittito
    🔊
    tu hai zittito
    🔊
    lui/lei/Lei ha zittito
    🔊
    noi abbiamo zittito
    🔊
    voi avete zittito
    🔊
    loro hanno zittito
    🔊

    Tempo composto

    zittire trapassato prossimo

    io avevo zittito
    🔊
    tu avevi zittito
    🔊
    lui/lei/Lei aveva zittito
    🔊
    noi avevamo zittito
    🔊
    voi avevate zittito
    🔊
    loro avevano zittito
    🔊
    Tempo composto

    zittire trapassato remoto

    io ebbi zittito
    🔊
    tu avesti zittito
    🔊
    lui/lei/Lei ebbe zittito
    🔊
    noi avemmo zittito
    🔊
    voi aveste zittito
    🔊
    loro ebbero zittito
    🔊

    Opšte informacije o indikativu (Indicativo) italijanskih glagola

    Izjavni način (Indicativo) je jedan od osnovnih načina glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje radnji, stanja ili događaja koji se smatraju stvarnim ili sigurnim. Koristi se za opisivanje činjenica, svakodnevnih rutina i objektivnih situacija.
    Na primer, rečenice kao „Io vado al mercato“ ili „Loro studiano per l'esame“ ilustruju upotrebu izjavnoga načina za prenošenje konkretnih informacija.
    Ovaj način može se konjugovati u različitim vremenima, kao što su sadašnje, prošlo i buduće, što omogućava precizno određivanje vremena radnji. Razumevanje izjavnoga načina je ključno za efikasnu komunikaciju i razumevanje nijansi italijanskog jezika.

    congiuntivo zittire. Konjunktiv glagola zittire


    Tempo semplice

    zittire congiuntivo presente

    io zittisca
    🔊
    tu zittisca
    🔊
    lui/lei/Lei zittisca
    🔊
    noi zittiamo
    🔊
    voi zittiate
    🔊
    loro zittiscano
    🔊
    Tempo semplice

    zittire congiuntivo imperfetto

    io zittissi
    🔊
    tu zittissi
    🔊
    lui/lei/Lei zittisse
    🔊
    noi zittissimo
    🔊
    voi zittiste
    🔊
    loro zittissero
    🔊

    Tempo composto

    zittire congiuntivo passato

    io abbia zittito
    🔊
    tu abbia zittito
    🔊
    lui/lei/Lei abbia zittito
    🔊
    noi abbiamo zittito
    🔊
    voi abbiate zittito
    🔊
    loro abbiano zittito
    🔊
    Tempo composto

    zittire congiuntivo trapassato

    io avessi zittito
    🔊
    tu avessi zittito
    🔊
    lui/lei/Lei avesse zittito
    🔊
    noi avessimo zittito
    🔊
    voi aveste zittito
    🔊
    loro avessero zittito
    🔊

    Opšte informacije o konjunktivu (Congiuntivo) italijanskih glagola

    Konjunktiv (Congiuntivo) je osnovni način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje nesigurnosti, želja, emocija i hipotetičkih situacija. Upotrebljava se kada se govori o radnjama koje nisu sigurne ili stvarne, kao što su slučajevi sumnje ili mogućnosti.
    Na primer, rečenice kao „Spero che tu venga“ ili „Se avessi tempo, partirei“ ilustruju upotrebu konjunktiva za izražavanje stanja uma ili događaja koji zavise od uslova.
    Ovaj način može se pojaviti u različitim vremenima, kao što su sadašnje i prošlo, i ključan je za nijansiranu komunikaciju i izražavanje složenih misli u italijanskom jeziku.

    condizionale zittire. Kondicional glagola zittire


    Tempo semplice

    zittire condizionale presente

    io zittirei
    🔊
    tu zittiresti
    🔊
    lui/lei/Lei zittirebbe
    🔊
    noi zittiremmo
    🔊
    voi zittireste
    🔊
    loro zitterebbero
    🔊
    Tempo composto

    zittire condizionale passato

    io avrei zittito
    🔊
    tu avresti zittito
    🔊
    lui/lei/Lei avrebbe zittito
    🔊
    noi avremmo zittito
    🔊
    voi avreste zittito
    🔊
    loro avrebbero zittito
    🔊

    Opšte informacije o kondicionalu (Condizionale) italijanskih glagola

    Kondicional (Condizionale) je osnovno glagolsko stanje u italijanskom jeziku, koje se koristi za izražavanje radnji ili stanja koja zavise od određenih uslova. Često se koristi za izražavanje želja, molbi ili hipotetičkih situacija koje nisu izvesne.
    Na primer, rečenice kao što su "Vorrei un caffè" ili "Se avessi più tempo, viaggerei di più" pokazuju kako se kondicional koristi za izražavanje situacija koje zavise od određenih okolnosti.
    Ovo glagolsko stanje može se konjugovati u sadašnjem i prošlom vremenu i ključno je za jasno izražavanje i prenošenje složenih misli na italijanskom jeziku.

    imperativo zittire. Imperativ glagola zittire


    zittire imperativo

    tu zitti
    🔊
    noi zittiamo
    🔊
    voi zittite
    🔊

    zittire congiuntivo esortativo

    Lei zittisca
    🔊
    Che lui/lei zittisca
    🔊
    Che loro zittiscano
    🔊

    Opšte informacije o imperativu (Imperativo) italijanskih glagola

    Imperativ (Imperativo) je važan način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za davanje naredbi, uputstava ili saveta. Oblikuje se za drugo lice jednine, drugo lice množine i prvo lice množine.
    Na primer, rečenice kao „Fai attenzione!“ ili „Parlate lentamente!“ pokazuju kako se imperativ može koristiti za direktnu i jasnu komunikaciju. Izraz „Andiamo!“ koji označava poziv da se nešto zajedno uradi, takođe je primer imperativa.
    Međutim, važno je napomenuti da imperativ nema oblike za treće lice jednine i množine. U tim slučajevima se koristi konjunktiv za izražavanje želja ili preporuka na nežniji način. Ova osobina čini italijanski jezik jedinstvenim, jer konjunktiv donosi notu ljubaznosti i delikatnosti u razgovore.
    Poznavanje imperativa i njegova pravilna upotreba su ključni za efikasnu komunikaciju i održavanje prijateljskog tona u svakodnevnim interakcijama.

    Evo zašto je važno koristiti naš trener za konjugaciju pri učenju italijanskog!

    Konjugacija glagola je jedan od najzahtevnijih delova italijanskog jezika, a njeno savladavanje zahteva redovno vežbanje.
    Uz naš interaktivni alat možete vežbati na zabavan i personalizovan način, savladavajući i najčešće korišćene glagole, kao i one složenije. Naš trener vam pomaže da poboljšate tačnost i brzinu, čineći vaše izražavanje tečnijim.
    Bilo da ste početnik ili napredni korisnik, naš trener konjugacije pomoći će vam da podignete svoje jezičke veštine na viši nivo!