🔍
    sense 2v
    sense 1v
    U italijanskom jeziku postoje četiri glavna načina glagola: indikativ, konjunktiv, kondicional i imperativ. Svaki od ovih načina služi za izražavanje različitih namera, radnji ili stanja.
    Indikativ govori o činjenicama, konjunktiv o sumnjama i željama, kondicional o hipotetičkim situacijama, a imperativ za naredbe i zahteve.
    Pravilno savladavanje svih ovih načina omogućava vam da lako izrazite razne misli i osećanja u svakodnevnom razgovoru.
    Ha volteggiato nel ballo con grazia. (Luigi Pirandello, Il Fu Mattia Pascal)
    volteggiare :
    vol|teg|già|re : (accento grave)

    indicativo volteggiare. Izjavni način glagola volteggiare


    Tempo semplice

    volteggiare presente

    io volteggio
    🔊
    tu volteggi
    🔊
    lui/lei/Lei volteggia
    🔊
    noi volteggiamo
    🔊
    voi volteggiate
    🔊
    loro volteggiano
    🔊
    Tempo semplice

    volteggiare imperfetto

    io volteggiavo
    🔊
    tu volteggiavi
    🔊
    lui/lei/Lei volteggiava
    🔊
    noi volteggiavamo
    🔊
    voi volteggiavate
    🔊
    loro volteggiavano
    🔊

    Tempo semplice

    volteggiare futuro semplice

    io volteggerò
    🔊
    tu volteggerai
    🔊
    lui/lei/Lei volteggerà
    🔊
    noi volteggeremo
    🔊
    voi volteggerete
    🔊
    loro volteggeranno
    🔊
    Tempo semplice

    volteggiare passato remoto

    io volteggiai
    🔊
    tu volteggiasti
    🔊
    lui/lei/Lei volteggiò
    🔊
    noi volteggiammo
    🔊
    voi volteggiaste
    🔊
    loro volteggiarono
    🔊

    Tempo composto

    volteggiare futuro anteriore

    io avrò volteggiato
    🔊
    tu avrai volteggiato
    🔊
    lui/lei/Lei avrà volteggiato
    🔊
    noi avremo volteggiato
    🔊
    voi avrete volteggiato
    🔊
    loro avranno volteggiato
    🔊
    Tempo composto

    volteggiare passato prossimo

    io ho volteggiato
    🔊
    tu hai volteggiato
    🔊
    lui/lei/Lei ha volteggiato
    🔊
    noi abbiamo volteggiato
    🔊
    voi avete volteggiato
    🔊
    loro hanno volteggiato
    🔊

    Tempo composto

    volteggiare trapassato prossimo

    io avevo volteggiato
    🔊
    tu avevi volteggiato
    🔊
    lui/lei/Lei aveva volteggiato
    🔊
    noi avevamo volteggiato
    🔊
    voi avevate volteggiato
    🔊
    loro avevano volteggiato
    🔊
    Tempo composto

    volteggiare trapassato remoto

    io ebbi volteggiato
    🔊
    tu avesti volteggiato
    🔊
    lui/lei/Lei ebbe volteggiato
    🔊
    noi avemmo volteggiato
    🔊
    voi aveste volteggiato
    🔊
    loro ebbero volteggiato
    🔊

    Opšte informacije o indikativu (Indicativo) italijanskih glagola

    Izjavni način (Indicativo) je jedan od osnovnih načina glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje radnji, stanja ili događaja koji se smatraju stvarnim ili sigurnim. Koristi se za opisivanje činjenica, svakodnevnih rutina i objektivnih situacija.
    Na primer, rečenice kao „Io vado al mercato“ ili „Loro studiano per l'esame“ ilustruju upotrebu izjavnoga načina za prenošenje konkretnih informacija.
    Ovaj način može se konjugovati u različitim vremenima, kao što su sadašnje, prošlo i buduće, što omogućava precizno određivanje vremena radnji. Razumevanje izjavnoga načina je ključno za efikasnu komunikaciju i razumevanje nijansi italijanskog jezika.

    congiuntivo volteggiare. Konjunktiv glagola volteggiare


    Tempo semplice

    volteggiare congiuntivo presente

    io volteggi
    🔊
    tu volteggi
    🔊
    lui/lei/Lei volteggi
    🔊
    noi volteggiamo
    🔊
    voi volteggiate
    🔊
    loro volteggino
    🔊
    Tempo semplice

    volteggiare congiuntivo imperfetto

    io volteggiassi
    🔊
    tu volteggiassi
    🔊
    lui/lei/Lei volteggiasse
    🔊
    noi volteggiassimo
    🔊
    voi volteggiaste
    🔊
    loro volteggiassero
    🔊

    Tempo composto

    volteggiare congiuntivo passato

    io abbia volteggiato
    🔊
    tu abbia volteggiato
    🔊
    lui/lei/Lei abbia volteggiato
    🔊
    noi abbiamo volteggiato
    🔊
    voi abbiate volteggiato
    🔊
    loro abbiano volteggiato
    🔊
    Tempo composto

    volteggiare congiuntivo trapassato

    io avessi volteggiato
    🔊
    tu avessi volteggiato
    🔊
    lui/lei/Lei avesse volteggiato
    🔊
    noi avessimo volteggiato
    🔊
    voi aveste volteggiato
    🔊
    loro avessero volteggiato
    🔊

    Opšte informacije o konjunktivu (Congiuntivo) italijanskih glagola

    Konjunktiv (Congiuntivo) je osnovni način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje nesigurnosti, želja, emocija i hipotetičkih situacija. Upotrebljava se kada se govori o radnjama koje nisu sigurne ili stvarne, kao što su slučajevi sumnje ili mogućnosti.
    Na primer, rečenice kao „Spero che tu venga“ ili „Se avessi tempo, partirei“ ilustruju upotrebu konjunktiva za izražavanje stanja uma ili događaja koji zavise od uslova.
    Ovaj način može se pojaviti u različitim vremenima, kao što su sadašnje i prošlo, i ključan je za nijansiranu komunikaciju i izražavanje složenih misli u italijanskom jeziku.

    condizionale volteggiare. Kondicional glagola volteggiare


    Tempo semplice

    volteggiare condizionale presente

    io volteggerei
    🔊
    tu volteggeresti
    🔊
    lui/lei/Lei volteggerebbe
    🔊
    noi volteggeremmo
    🔊
    voi volteggereste
    🔊
    loro volteggerebbero
    🔊
    Tempo composto

    volteggiare condizionale passato

    io avrei volteggiato
    🔊
    tu avresti volteggiato
    🔊
    lui/lei/Lei avrebbe volteggiato
    🔊
    noi avremmo volteggiato
    🔊
    voi avreste volteggiato
    🔊
    loro avrebbero volteggiato
    🔊

    Opšte informacije o kondicionalu (Condizionale) italijanskih glagola

    Kondicional (Condizionale) je osnovno glagolsko stanje u italijanskom jeziku, koje se koristi za izražavanje radnji ili stanja koja zavise od određenih uslova. Često se koristi za izražavanje želja, molbi ili hipotetičkih situacija koje nisu izvesne.
    Na primer, rečenice kao što su "Vorrei un caffè" ili "Se avessi più tempo, viaggerei di più" pokazuju kako se kondicional koristi za izražavanje situacija koje zavise od određenih okolnosti.
    Ovo glagolsko stanje može se konjugovati u sadašnjem i prošlom vremenu i ključno je za jasno izražavanje i prenošenje složenih misli na italijanskom jeziku.

    imperativo volteggiare. Imperativ glagola volteggiare


    volteggiare imperativo

    tu volteggia
    🔊
    noi volteggiamo
    🔊
    voi volteggiate
    🔊

    volteggiare congiuntivo esortativo

    Lei volteggi
    🔊
    Che lui/lei volteggi
    🔊
    Che loro volteggino
    🔊

    Opšte informacije o imperativu (Imperativo) italijanskih glagola

    Imperativ (Imperativo) je važan način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za davanje naredbi, uputstava ili saveta. Oblikuje se za drugo lice jednine, drugo lice množine i prvo lice množine.
    Na primer, rečenice kao „Fai attenzione!“ ili „Parlate lentamente!“ pokazuju kako se imperativ može koristiti za direktnu i jasnu komunikaciju. Izraz „Andiamo!“ koji označava poziv da se nešto zajedno uradi, takođe je primer imperativa.
    Međutim, važno je napomenuti da imperativ nema oblike za treće lice jednine i množine. U tim slučajevima se koristi konjunktiv za izražavanje želja ili preporuka na nežniji način. Ova osobina čini italijanski jezik jedinstvenim, jer konjunktiv donosi notu ljubaznosti i delikatnosti u razgovore.
    Poznavanje imperativa i njegova pravilna upotreba su ključni za efikasnu komunikaciju i održavanje prijateljskog tona u svakodnevnim interakcijama.

    Evo zašto je važno koristiti naš trener za konjugaciju pri učenju italijanskog!

    Konjugacija glagola je jedan od najzahtevnijih delova italijanskog jezika, a njeno savladavanje zahteva redovno vežbanje.
    Uz naš interaktivni alat možete vežbati na zabavan i personalizovan način, savladavajući i najčešće korišćene glagole, kao i one složenije. Naš trener vam pomaže da poboljšate tačnost i brzinu, čineći vaše izražavanje tečnijim.
    Bilo da ste početnik ili napredni korisnik, naš trener konjugacije pomoći će vam da podignete svoje jezičke veštine na viši nivo!