🔍
    sense 1v
    sense 2v
    U italijanskom jeziku postoje četiri glavna načina glagola: indikativ, konjunktiv, kondicional i imperativ. Svaki od ovih načina služi za izražavanje različitih namera, radnji ili stanja.
    Indikativ govori o činjenicama, konjunktiv o sumnjama i željama, kondicional o hipotetičkim situacijama, a imperativ za naredbe i zahteve.
    Pravilno savladavanje svih ovih načina omogućava vam da lako izrazite razne misli i osećanja u svakodnevnom razgovoru.
    L’aereo ha virato bruscamente. (Giosuè Carducci, Odi Barbare)
    virare :
    vi||re : (accento grave)

    indicativo virare. Izjavni način glagola virare


    Tempo semplice

    virare presente

    io viro
    🔊
    tu viri
    🔊
    lui/lei/Lei vira
    🔊
    noi viriamo
    🔊
    voi virate
    🔊
    loro virano
    🔊
    Tempo semplice

    virare imperfetto

    io viravo
    🔊
    tu viravi
    🔊
    lui/lei/Lei virava
    🔊
    noi viravamo
    🔊
    voi viravate
    🔊
    loro viravano
    🔊

    Tempo semplice

    virare futuro semplice

    io virerò
    🔊
    tu virerai
    🔊
    lui/lei/Lei virerà
    🔊
    noi vireremo
    🔊
    voi virerete
    🔊
    loro vireranno
    🔊
    Tempo semplice

    virare passato remoto

    io virai
    🔊
    tu virasti
    🔊
    lui/lei/Lei virò
    🔊
    noi virammo
    🔊
    voi viraste
    🔊
    loro virarono
    🔊

    Tempo composto

    virare futuro anteriore

    io avrò virato
    🔊
    tu avrai virato
    🔊
    lui/lei/Lei avrà virato
    🔊
    noi avremo virato
    🔊
    voi avrete virato
    🔊
    loro avranno virato
    🔊
    Tempo composto

    virare passato prossimo

    io ho virato
    🔊
    tu hai virato
    🔊
    lui/lei/Lei ha virato
    🔊
    noi abbiamo virato
    🔊
    voi avete virato
    🔊
    loro hanno virato
    🔊

    Tempo composto

    virare trapassato prossimo

    io avevo virato
    🔊
    tu avevi virato
    🔊
    lui/lei/Lei aveva virato
    🔊
    noi avevamo virato
    🔊
    voi avevate virato
    🔊
    loro avevano virato
    🔊
    Tempo composto

    virare trapassato remoto

    io ebbi virato
    🔊
    tu avesti virato
    🔊
    lui/lei/Lei ebbe virato
    🔊
    noi avemmo virato
    🔊
    voi aveste virato
    🔊
    loro ebbero virato
    🔊

    Opšte informacije o indikativu (Indicativo) italijanskih glagola

    Izjavni način (Indicativo) je jedan od osnovnih načina glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje radnji, stanja ili događaja koji se smatraju stvarnim ili sigurnim. Koristi se za opisivanje činjenica, svakodnevnih rutina i objektivnih situacija.
    Na primer, rečenice kao „Io vado al mercato“ ili „Loro studiano per l'esame“ ilustruju upotrebu izjavnoga načina za prenošenje konkretnih informacija.
    Ovaj način može se konjugovati u različitim vremenima, kao što su sadašnje, prošlo i buduće, što omogućava precizno određivanje vremena radnji. Razumevanje izjavnoga načina je ključno za efikasnu komunikaciju i razumevanje nijansi italijanskog jezika.

    congiuntivo virare. Konjunktiv glagola virare


    Tempo semplice

    virare congiuntivo presente

    io viri
    🔊
    tu viri
    🔊
    lui/lei/Lei viri
    🔊
    noi viriamo
    🔊
    voi viriate
    🔊
    loro virino
    🔊
    Tempo semplice

    virare congiuntivo imperfetto

    io virassi
    🔊
    tu virassi
    🔊
    lui/lei/Lei virasse
    🔊
    noi virassimo
    🔊
    voi viraste
    🔊
    loro virassero
    🔊

    Tempo composto

    virare congiuntivo passato

    io abbia virato
    🔊
    tu abbia virato
    🔊
    lui/lei/Lei abbia virato
    🔊
    noi abbiamo virato
    🔊
    voi abbiate virato
    🔊
    loro abbiano virato
    🔊
    Tempo composto

    virare congiuntivo trapassato

    io avessi virato
    🔊
    tu avessi virato
    🔊
    lui/lei/Lei avesse virato
    🔊
    noi avessimo virato
    🔊
    voi aveste virato
    🔊
    loro avessero virato
    🔊

    Opšte informacije o konjunktivu (Congiuntivo) italijanskih glagola

    Konjunktiv (Congiuntivo) je osnovni način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje nesigurnosti, želja, emocija i hipotetičkih situacija. Upotrebljava se kada se govori o radnjama koje nisu sigurne ili stvarne, kao što su slučajevi sumnje ili mogućnosti.
    Na primer, rečenice kao „Spero che tu venga“ ili „Se avessi tempo, partirei“ ilustruju upotrebu konjunktiva za izražavanje stanja uma ili događaja koji zavise od uslova.
    Ovaj način može se pojaviti u različitim vremenima, kao što su sadašnje i prošlo, i ključan je za nijansiranu komunikaciju i izražavanje složenih misli u italijanskom jeziku.

    condizionale virare. Kondicional glagola virare


    Tempo semplice

    virare condizionale presente

    io virerei
    🔊
    tu vireresti
    🔊
    lui/lei/Lei virerebbe
    🔊
    noi vireremmo
    🔊
    voi virereste
    🔊
    loro virerebbero
    🔊
    Tempo composto

    virare condizionale passato

    io avrei virato
    🔊
    tu avresti virato
    🔊
    lui/lei/Lei avrebbe virato
    🔊
    noi avremmo virato
    🔊
    voi avreste virato
    🔊
    loro avrebbero virato
    🔊

    Opšte informacije o kondicionalu (Condizionale) italijanskih glagola

    Kondicional (Condizionale) je osnovno glagolsko stanje u italijanskom jeziku, koje se koristi za izražavanje radnji ili stanja koja zavise od određenih uslova. Često se koristi za izražavanje želja, molbi ili hipotetičkih situacija koje nisu izvesne.
    Na primer, rečenice kao što su "Vorrei un caffè" ili "Se avessi più tempo, viaggerei di più" pokazuju kako se kondicional koristi za izražavanje situacija koje zavise od određenih okolnosti.
    Ovo glagolsko stanje može se konjugovati u sadašnjem i prošlom vremenu i ključno je za jasno izražavanje i prenošenje složenih misli na italijanskom jeziku.

    imperativo virare. Imperativ glagola virare


    virare imperativo

    tu vira
    🔊
    noi viriamo
    🔊
    voi virate
    🔊

    virare congiuntivo esortativo

    Lei viri
    🔊
    Che lui/lei viri
    🔊
    Che loro virino
    🔊

    Opšte informacije o imperativu (Imperativo) italijanskih glagola

    Imperativ (Imperativo) je važan način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za davanje naredbi, uputstava ili saveta. Oblikuje se za drugo lice jednine, drugo lice množine i prvo lice množine.
    Na primer, rečenice kao „Fai attenzione!“ ili „Parlate lentamente!“ pokazuju kako se imperativ može koristiti za direktnu i jasnu komunikaciju. Izraz „Andiamo!“ koji označava poziv da se nešto zajedno uradi, takođe je primer imperativa.
    Međutim, važno je napomenuti da imperativ nema oblike za treće lice jednine i množine. U tim slučajevima se koristi konjunktiv za izražavanje želja ili preporuka na nežniji način. Ova osobina čini italijanski jezik jedinstvenim, jer konjunktiv donosi notu ljubaznosti i delikatnosti u razgovore.
    Poznavanje imperativa i njegova pravilna upotreba su ključni za efikasnu komunikaciju i održavanje prijateljskog tona u svakodnevnim interakcijama.

    Evo zašto je važno koristiti naš trener za konjugaciju pri učenju italijanskog!

    Konjugacija glagola je jedan od najzahtevnijih delova italijanskog jezika, a njeno savladavanje zahteva redovno vežbanje.
    Uz naš interaktivni alat možete vežbati na zabavan i personalizovan način, savladavajući i najčešće korišćene glagole, kao i one složenije. Naš trener vam pomaže da poboljšate tačnost i brzinu, čineći vaše izražavanje tečnijim.
    Bilo da ste početnik ili napredni korisnik, naš trener konjugacije pomoći će vam da podignete svoje jezičke veštine na viši nivo!