Izaberite vaš jezik

🔍
    U italijanskom jeziku postoje četiri glavna načina glagola: indikativ, konjunktiv, kondicional i imperativ. Svaki od ovih načina služi za izražavanje različitih namera, radnji ili stanja.
    Indikativ govori o činjenicama, konjunktiv o sumnjama i željama, kondicional o hipotetičkim situacijama, a imperativ za naredbe i zahteve.
    Pravilno savladavanje svih ovih načina omogućava vam da lako izrazite razne misli i osećanja u svakodnevnom razgovoru.
    Il suono ha vibrato nell’aria. (Dante Alighieri, Divina Commedia)
    vibrare :
    vi|brà|re : (accento grave)

    indicativo vibrare. Izjavni način glagola vibrare


    Tempo semplice

    Presente vibrare

    io vibro
    🔊
    tu vibri
    🔊
    lui/lei/Lei vibra
    🔊
    noi vibriamo
    🔊
    voi vibrate
    🔊
    loro vibrano
    🔊
    Tempo semplice

    Imperfetto vibrare

    io vibravo
    🔊
    tu vibravi
    🔊
    lui/lei/Lei vibrava
    🔊
    noi vibravamo
    🔊
    voi vibravate
    🔊
    loro vibravano
    🔊

    Tempo semplice

    Futuro semplice vibrare

    io vibrerò
    🔊
    tu vibrerai
    🔊
    lui/lei/Lei vibrerà
    🔊
    noi vibreremo
    🔊
    voi vibrerete
    🔊
    loro vibreranno
    🔊
    Tempo semplice

    Passato remoto vibrare

    io vibrai
    🔊
    tu vibrasti
    🔊
    lui/lei/Lei vibrò
    🔊
    noi vibrammo
    🔊
    voi vibraste
    🔊
    loro vibrarono
    🔊

    Tempo composto

    Futuro anteriore vibrare

    io avrò vibrato
    🔊
    tu avrai vibrato
    🔊
    lui/lei/Lei avrà vibrato
    🔊
    noi avremo vibrato
    🔊
    voi avrete vibrato
    🔊
    loro avranno vibrato
    🔊
    Tempo composto

    Passato prossimo vibrare

    io ho vibrato
    🔊
    tu hai vibrato
    🔊
    lui/lei/Lei ha vibrato
    🔊
    noi abbiamo vibrato
    🔊
    voi avete vibrato
    🔊
    loro hanno vibrato
    🔊

    Tempo composto

    Trapassato prossimo vibrare

    io avevo vibrato
    🔊
    tu avevi vibrato
    🔊
    lui/lei/Lei aveva vibrato
    🔊
    noi avevamo vibrato
    🔊
    voi avevate vibrato
    🔊
    loro avevano vibrato
    🔊
    Tempo composto

    Trapassato remoto vibrare

    io ebbi vibrato
    🔊
    tu avesti vibrato
    🔊
    lui/lei/Lei ebbe vibrato
    🔊
    noi avemmo vibrato
    🔊
    voi aveste vibrato
    🔊
    loro ebbero vibrato
    🔊

    Opšte informacije o indikativu (Indicativo) italijanskih glagola

    Izjavni način (Indicativo) je jedan od osnovnih načina glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje radnji, stanja ili događaja koji se smatraju stvarnim ili sigurnim. Koristi se za opisivanje činjenica, svakodnevnih rutina i objektivnih situacija.
    Na primer, rečenice kao „Io vado al mercato“ ili „Loro studiano per l'esame“ ilustruju upotrebu izjavnoga načina za prenošenje konkretnih informacija.
    Ovaj način može se konjugovati u različitim vremenima, kao što su sadašnje, prošlo i buduće, što omogućava precizno određivanje vremena radnji. Razumevanje izjavnoga načina je ključno za efikasnu komunikaciju i razumevanje nijansi italijanskog jezika.

    congiuntivo vibrare. Konjunktiv glagola vibrare


    Tempo semplice

    Congiuntivo presente vibrare

    io vibri
    🔊
    tu vibri
    🔊
    lui/lei/Lei vibri
    🔊
    noi vibriamo
    🔊
    voi vibriate
    🔊
    loro vibrino
    🔊
    Tempo semplice

    Congiuntivo imperfetto vibrare

    io vibrassi
    🔊
    tu vibrassi
    🔊
    lui/lei/Lei vibrasse
    🔊
    noi vibrassimo
    🔊
    voi vibraste
    🔊
    loro vibrassero
    🔊

    Tempo composto

    Congiuntivo passato vibrare

    io abbia vibrato
    🔊
    tu abbia vibrato
    🔊
    lui/lei/Lei abbia vibrato
    🔊
    noi abbiamo vibrato
    🔊
    voi abbiate vibrato
    🔊
    loro abbiano vibrato
    🔊
    Tempo composto

    Congiuntivo trapassato vibrare

    io avessi vibrato
    🔊
    tu avessi vibrato
    🔊
    lui/lei/Lei avesse vibrato
    🔊
    noi avessimo vibrato
    🔊
    voi aveste vibrato
    🔊
    loro avessero vibrato
    🔊

    Opšte informacije o konjunktivu (Congiuntivo) italijanskih glagola

    Konjunktiv (Congiuntivo) je osnovni način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje nesigurnosti, želja, emocija i hipotetičkih situacija. Upotrebljava se kada se govori o radnjama koje nisu sigurne ili stvarne, kao što su slučajevi sumnje ili mogućnosti.
    Na primer, rečenice kao „Spero che tu venga“ ili „Se avessi tempo, partirei“ ilustruju upotrebu konjunktiva za izražavanje stanja uma ili događaja koji zavise od uslova.
    Ovaj način može se pojaviti u različitim vremenima, kao što su sadašnje i prošlo, i ključan je za nijansiranu komunikaciju i izražavanje složenih misli u italijanskom jeziku.

    condizionale vibrare. Kondicional glagola vibrare


    Tempo semplice

    Condizionale presente vibrare

    io vibrerei
    🔊
    tu vibreresti
    🔊
    lui/lei/Lei vibrerebbe
    🔊
    noi vibreremmo
    🔊
    voi vibrereste
    🔊
    loro vibrerebbero
    🔊
    Tempo composto

    Condizionale passato vibrare

    io avrei vibrato
    🔊
    tu avresti vibrato
    🔊
    lui/lei/Lei avrebbe vibrato
    🔊
    noi avremmo vibrato
    🔊
    voi avreste vibrato
    🔊
    loro avrebbero vibrato
    🔊

    Opšte informacije o kondicionalu (Condizionale) italijanskih glagola

    Kondicional (Condizionale) je osnovno glagolsko stanje u italijanskom jeziku, koje se koristi za izražavanje radnji ili stanja koja zavise od određenih uslova. Često se koristi za izražavanje želja, molbi ili hipotetičkih situacija koje nisu izvesne.
    Na primer, rečenice kao što su "Vorrei un caffè" ili "Se avessi più tempo, viaggerei di più" pokazuju kako se kondicional koristi za izražavanje situacija koje zavise od određenih okolnosti.
    Ovo glagolsko stanje može se konjugovati u sadašnjem i prošlom vremenu e ključno je za jasno izražavanje i prenošenje složenih misli na italijanskom jeziku.

    imperativo vibrare. Imperativ glagola vibrare


    Imperativo vibrare

    tu vibra
    🔊
    noi vibriamo
    🔊
    voi vibrate
    🔊

    Congiuntivo vibrare

    Lei vibri
    🔊
    Che lui/lei vibri
    🔊
    Che loro vibrino
    🔊

    Opšte informacije o imperativu (Imperativo) italijanskih glagola

    Imperativ (Imperativo) je važan glagolski način u italijanskom jeziku koji se koristi za izražavanje naredbi, uputstava ili saveta. Gradi se za drugo lice jednine, drugo lice množine i prvo lice množine.
    Na primer, rečenice poput „Fai attenzione!“ ili „Parlate lentamente!“ pokazuju kako se imperativ može koristiti za direktnu i jasnu komunikaciju. Izraz „Andiamo!“, kojim nekoga pozivamo da nešto uradi zajedno s nama, takođe je primer imperativa.
    Ipak, važno je napomenuti da imperativ nema oblike za treće lice jednine i množine. U tim slučajevima koristi se konjunktiv kako bi se želje ili preporuke izrazile na blaži način. Ova karakteristika čini italijanski jezik posebnim, jer konjunktiv razgovorima daje notu učtivosti i suptilnosti.
    Poznavanje imperativa i njegova pravilna upotreba ključni su za efikasnu komunikaciju i održavanje prijateljskog tona u svakodnevnim razgovorima.

    Evo zašto je važno koristiti naš trener za konjugaciju pri učenju italijanskog!

    Konjugacija glagola je jedan od najzahtevnijih delova italijanskog jezika, a njeno savladavanje zahteva redovno vežbanje.
    Uz naš interaktivni alat možete vežbati na zabavan i personalizovan način, savladavajući i najčešće korišćene glagole, kao i one složenije. Naš trener vam pomaže da poboljšate tačnost i brzinu, čineći vaše izražavanje tečnijim.
    Bilo da ste početnik ili napredni korisnik, naš trener konjugacije pomoći će vam da podignete svoje jezičke veštine na viši nivo!