🔍
    sense 1v
    sense 2v
    U italijanskom jeziku postoje četiri glavna načina glagola: indikativ, konjunktiv, kondicional i imperativ. Svaki od ovih načina služi za izražavanje različitih namera, radnji ili stanja.
    Indikativ govori o činjenicama, konjunktiv o sumnjama i željama, kondicional o hipotetičkim situacijama, a imperativ za naredbe i zahteve.
    Pravilno savladavanje svih ovih načina omogućava vam da lako izrazite razne misli i osećanja u svakodnevnom razgovoru.
    Ha visto cose che nessuno avrebbe creduto possibili. (Dante Alighieri, Divina Commedia)
    verbo irregolare
    vedere :
    ve||re : (accento acuto)

    indicativo vedere. Izjavni način glagola vedere


    Tempo semplice

    vedere presente

    io vedo, veggo
    🔊
    tu vedi
    🔊
    lui/lei/Lei vede
    🔊
    noi vediamo
    🔊
    voi vedete
    🔊
    loro vedono
    🔊
    Tempo semplice

    vedere imperfetto

    io vedevo
    🔊
    tu vedevi
    🔊
    lui/lei/Lei vedeva
    🔊
    noi vedevamo
    🔊
    voi vedevate
    🔊
    loro vedevano
    🔊

    Tempo semplice

    vedere futuro semplice

    io vedrò, vederò
    🔊
    tu vedrai, vederai
    🔊
    lui/lei/Lei vedrà, vederà
    🔊
    noi vedremo, vederemo
    🔊
    voi vedrete, vederete
    🔊
    loro vedranno, vederanno
    🔊
    Tempo semplice

    vedere passato remoto

    io vidi, vedetti
    🔊
    tu vedesti
    🔊
    lui/lei/Lei vide, vedette
    🔊
    noi vedemmo
    🔊
    voi vedeste
    🔊
    loro videro, vederono, vedettero
    🔊

    Tempo composto

    vedere futuro anteriore

    io avrò visto
    🔊
    tu avrai visto
    🔊
    lui/lei/Lei avrà visto
    🔊
    noi avremo visto
    🔊
    voi avrete visto
    🔊
    loro avranno visto
    🔊
    Tempo composto

    vedere passato prossimo

    io ho visto
    🔊
    tu hai visto
    🔊
    lui/lei/Lei ha visto
    🔊
    noi abbiamo visto
    🔊
    voi avete visto
    🔊
    loro hanno visto
    🔊

    Tempo composto

    vedere trapassato prossimo

    io avevo visto
    🔊
    tu avevi visto
    🔊
    lui/lei/Lei aveva visto
    🔊
    noi avevamo visto
    🔊
    voi avevate visto
    🔊
    loro avevano visto
    🔊
    Tempo composto

    vedere trapassato remoto

    io ebbi visto
    🔊
    tu avesti visto
    🔊
    lui/lei/Lei ebbe visto
    🔊
    noi avemmo visto
    🔊
    voi aveste visto
    🔊
    loro ebbero visto
    🔊

    Opšte informacije o indikativu (Indicativo) italijanskih glagola

    Izjavni način (Indicativo) je jedan od osnovnih načina glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje radnji, stanja ili događaja koji se smatraju stvarnim ili sigurnim. Koristi se za opisivanje činjenica, svakodnevnih rutina i objektivnih situacija.
    Na primer, rečenice kao „Io vado al mercato“ ili „Loro studiano per l'esame“ ilustruju upotrebu izjavnoga načina za prenošenje konkretnih informacija.
    Ovaj način može se konjugovati u različitim vremenima, kao što su sadašnje, prošlo i buduće, što omogućava precizno određivanje vremena radnji. Razumevanje izjavnoga načina je ključno za efikasnu komunikaciju i razumevanje nijansi italijanskog jezika.

    congiuntivo vedere. Konjunktiv glagola vedere


    Tempo semplice

    vedere congiuntivo presente

    io veda
    🔊
    tu veda
    🔊
    lui/lei/Lei veda
    🔊
    noi vediamo
    🔊
    voi vediate
    🔊
    loro vedano
    🔊
    Tempo semplice

    vedere congiuntivo imperfetto

    io vedessi
    🔊
    tu vedessi
    🔊
    lui/lei/Lei vedesse
    🔊
    noi vedessimo
    🔊
    voi vedeste
    🔊
    loro vedessero
    🔊

    Tempo composto

    vedere congiuntivo passato

    io abbia visto
    🔊
    tu abbia visto
    🔊
    lui/lei/Lei abbia visto
    🔊
    noi abbiamo visto
    🔊
    voi abbiate visto
    🔊
    loro abbiano visto
    🔊
    Tempo composto

    vedere congiuntivo trapassato

    io avessi visto
    🔊
    tu avessi visto
    🔊
    lui/lei/Lei avesse visto
    🔊
    noi avessimo visto
    🔊
    voi aveste visto
    🔊
    loro avessero visto
    🔊

    Opšte informacije o konjunktivu (Congiuntivo) italijanskih glagola

    Konjunktiv (Congiuntivo) je osnovni način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje nesigurnosti, želja, emocija i hipotetičkih situacija. Upotrebljava se kada se govori o radnjama koje nisu sigurne ili stvarne, kao što su slučajevi sumnje ili mogućnosti.
    Na primer, rečenice kao „Spero che tu venga“ ili „Se avessi tempo, partirei“ ilustruju upotrebu konjunktiva za izražavanje stanja uma ili događaja koji zavise od uslova.
    Ovaj način može se pojaviti u različitim vremenima, kao što su sadašnje i prošlo, i ključan je za nijansiranu komunikaciju i izražavanje složenih misli u italijanskom jeziku.

    condizionale vedere. Kondicional glagola vedere


    Tempo semplice

    vedere condizionale presente

    io vedrei
    🔊
    tu vedresti
    🔊
    lui/lei/Lei vedrebbe
    🔊
    noi vedremmo
    🔊
    voi vedreste
    🔊
    loro vedrebbero
    🔊
    Tempo composto

    vedere condizionale passato

    io avrei visto
    🔊
    tu avresti visto
    🔊
    lui/lei/Lei avrebbe visto
    🔊
    noi avremmo visto
    🔊
    voi avreste visto
    🔊
    loro avrebbero visto
    🔊

    Opšte informacije o kondicionalu (Condizionale) italijanskih glagola

    Kondicional (Condizionale) je osnovno glagolsko stanje u italijanskom jeziku, koje se koristi za izražavanje radnji ili stanja koja zavise od određenih uslova. Često se koristi za izražavanje želja, molbi ili hipotetičkih situacija koje nisu izvesne.
    Na primer, rečenice kao što su "Vorrei un caffè" ili "Se avessi più tempo, viaggerei di più" pokazuju kako se kondicional koristi za izražavanje situacija koje zavise od određenih okolnosti.
    Ovo glagolsko stanje može se konjugovati u sadašnjem i prošlom vremenu i ključno je za jasno izražavanje i prenošenje složenih misli na italijanskom jeziku.

    imperativo vedere. Imperativ glagola vedere


    vedere imperativo

    tu vedi
    🔊
    noi vediamo
    🔊
    voi vedete
    🔊

    vedere congiuntivo esortativo

    Lei veda
    🔊
    Che lui/lei veda
    🔊
    Che loro vedano
    🔊

    Opšte informacije o imperativu (Imperativo) italijanskih glagola

    Imperativ (Imperativo) je važan način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za davanje naredbi, uputstava ili saveta. Oblikuje se za drugo lice jednine, drugo lice množine i prvo lice množine.
    Na primer, rečenice kao „Fai attenzione!“ ili „Parlate lentamente!“ pokazuju kako se imperativ može koristiti za direktnu i jasnu komunikaciju. Izraz „Andiamo!“ koji označava poziv da se nešto zajedno uradi, takođe je primer imperativa.
    Međutim, važno je napomenuti da imperativ nema oblike za treće lice jednine i množine. U tim slučajevima se koristi konjunktiv za izražavanje želja ili preporuka na nežniji način. Ova osobina čini italijanski jezik jedinstvenim, jer konjunktiv donosi notu ljubaznosti i delikatnosti u razgovore.
    Poznavanje imperativa i njegova pravilna upotreba su ključni za efikasnu komunikaciju i održavanje prijateljskog tona u svakodnevnim interakcijama.

    Evo zašto je važno koristiti naš trener za konjugaciju pri učenju italijanskog!

    Konjugacija glagola je jedan od najzahtevnijih delova italijanskog jezika, a njeno savladavanje zahteva redovno vežbanje.
    Uz naš interaktivni alat možete vežbati na zabavan i personalizovan način, savladavajući i najčešće korišćene glagole, kao i one složenije. Naš trener vam pomaže da poboljšate tačnost i brzinu, čineći vaše izražavanje tečnijim.
    Bilo da ste početnik ili napredni korisnik, naš trener konjugacije pomoći će vam da podignete svoje jezičke veštine na viši nivo!