🔍
    sense 2v
    sense 1v
    U italijanskom jeziku postoje četiri glavna načina glagola: indikativ, konjunktiv, kondicional i imperativ. Svaki od ovih načina služi za izražavanje različitih namera, radnji ili stanja.
    Indikativ govori o činjenicama, konjunktiv o sumnjama i željama, kondicional o hipotetičkim situacijama, a imperativ za naredbe i zahteve.
    Pravilno savladavanje svih ovih načina omogućava vam da lako izrazite razne misli i osećanja u svakodnevnom razgovoru.
    Ha variato il percorso. (Giovanni Verga, I Malavoglia)
    variare :
    va|rià|re : (accento grave)

    indicativo variare. Izjavni način glagola variare


    Tempo semplice

    variare presente

    io vario
    🔊
    tu vari
    🔊
    lui/lei/Lei varia
    🔊
    noi variamo
    🔊
    voi variate
    🔊
    loro variano
    🔊
    Tempo semplice

    variare imperfetto

    io variavo
    🔊
    tu variavi
    🔊
    lui/lei/Lei variava
    🔊
    noi variavamo
    🔊
    voi variavate
    🔊
    loro variavano
    🔊

    Tempo semplice

    variare futuro semplice

    io varierò
    🔊
    tu varierai
    🔊
    lui/lei/Lei varierà
    🔊
    noi varieremo
    🔊
    voi varierete
    🔊
    loro varieranno
    🔊
    Tempo semplice

    variare passato remoto

    io variai
    🔊
    tu variasti
    🔊
    lui/lei/Lei variò
    🔊
    noi variammo
    🔊
    voi variaste
    🔊
    loro variarono
    🔊

    Tempo composto

    variare futuro anteriore

    io avrò variato
    🔊
    tu avrai variato
    🔊
    lui/lei/Lei avrà variato
    🔊
    noi avremo variato
    🔊
    voi avrete variato
    🔊
    loro avranno variato
    🔊
    Tempo composto

    variare passato prossimo

    io ho variato
    🔊
    tu hai variato
    🔊
    lui/lei/Lei ha variato
    🔊
    noi abbiamo variato
    🔊
    voi avete variato
    🔊
    loro hanno variato
    🔊

    Tempo composto

    variare trapassato prossimo

    io avevo variato
    🔊
    tu avevi variato
    🔊
    lui/lei/Lei aveva variato
    🔊
    noi avevamo variato
    🔊
    voi avevate variato
    🔊
    loro avevano variato
    🔊
    Tempo composto

    variare trapassato remoto

    io ebbi variato
    🔊
    tu avesti variato
    🔊
    lui/lei/Lei ebbe variato
    🔊
    noi avemmo variato
    🔊
    voi aveste variato
    🔊
    loro ebbero variato
    🔊

    Opšte informacije o indikativu (Indicativo) italijanskih glagola

    Izjavni način (Indicativo) je jedan od osnovnih načina glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje radnji, stanja ili događaja koji se smatraju stvarnim ili sigurnim. Koristi se za opisivanje činjenica, svakodnevnih rutina i objektivnih situacija.
    Na primer, rečenice kao „Io vado al mercato“ ili „Loro studiano per l'esame“ ilustruju upotrebu izjavnoga načina za prenošenje konkretnih informacija.
    Ovaj način može se konjugovati u različitim vremenima, kao što su sadašnje, prošlo i buduće, što omogućava precizno određivanje vremena radnji. Razumevanje izjavnoga načina je ključno za efikasnu komunikaciju i razumevanje nijansi italijanskog jezika.

    congiuntivo variare. Konjunktiv glagola variare


    Tempo semplice

    variare congiuntivo presente

    io vari
    🔊
    tu vari
    🔊
    lui/lei/Lei vari
    🔊
    noi variamo
    🔊
    voi variate
    🔊
    loro varino
    🔊
    Tempo semplice

    variare congiuntivo imperfetto

    io variassi
    🔊
    tu variassi
    🔊
    lui/lei/Lei variasse
    🔊
    noi variassimo
    🔊
    voi variaste
    🔊
    loro variassero
    🔊

    Tempo composto

    variare congiuntivo passato

    io abbia variato
    🔊
    tu abbia variato
    🔊
    lui/lei/Lei abbia variato
    🔊
    noi abbiamo variato
    🔊
    voi abbiate variato
    🔊
    loro abbiano variato
    🔊
    Tempo composto

    variare congiuntivo trapassato

    io avessi variato
    🔊
    tu avessi variato
    🔊
    lui/lei/Lei avesse variato
    🔊
    noi avessimo variato
    🔊
    voi aveste variato
    🔊
    loro avessero variato
    🔊

    Opšte informacije o konjunktivu (Congiuntivo) italijanskih glagola

    Konjunktiv (Congiuntivo) je osnovni način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje nesigurnosti, želja, emocija i hipotetičkih situacija. Upotrebljava se kada se govori o radnjama koje nisu sigurne ili stvarne, kao što su slučajevi sumnje ili mogućnosti.
    Na primer, rečenice kao „Spero che tu venga“ ili „Se avessi tempo, partirei“ ilustruju upotrebu konjunktiva za izražavanje stanja uma ili događaja koji zavise od uslova.
    Ovaj način može se pojaviti u različitim vremenima, kao što su sadašnje i prošlo, i ključan je za nijansiranu komunikaciju i izražavanje složenih misli u italijanskom jeziku.

    condizionale variare. Kondicional glagola variare


    Tempo semplice

    variare condizionale presente

    io varierei
    🔊
    tu varieresti
    🔊
    lui/lei/Lei varierebbe
    🔊
    noi varieremmo
    🔊
    voi variereste
    🔊
    loro varierebbero
    🔊
    Tempo composto

    variare condizionale passato

    io avrei variato
    🔊
    tu avresti variato
    🔊
    lui/lei/Lei avrebbe variato
    🔊
    noi avremmo variato
    🔊
    voi avreste variato
    🔊
    loro avrebbero variato
    🔊

    Opšte informacije o kondicionalu (Condizionale) italijanskih glagola

    Kondicional (Condizionale) je osnovno glagolsko stanje u italijanskom jeziku, koje se koristi za izražavanje radnji ili stanja koja zavise od određenih uslova. Često se koristi za izražavanje želja, molbi ili hipotetičkih situacija koje nisu izvesne.
    Na primer, rečenice kao što su "Vorrei un caffè" ili "Se avessi più tempo, viaggerei di più" pokazuju kako se kondicional koristi za izražavanje situacija koje zavise od određenih okolnosti.
    Ovo glagolsko stanje može se konjugovati u sadašnjem i prošlom vremenu i ključno je za jasno izražavanje i prenošenje složenih misli na italijanskom jeziku.

    imperativo variare. Imperativ glagola variare


    variare imperativo

    tu varia
    🔊
    noi variamo
    🔊
    voi variate
    🔊

    variare congiuntivo esortativo

    Lei vari
    🔊
    Che lui/lei vari
    🔊
    Che loro varino
    🔊

    Opšte informacije o imperativu (Imperativo) italijanskih glagola

    Imperativ (Imperativo) je važan način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za davanje naredbi, uputstava ili saveta. Oblikuje se za drugo lice jednine, drugo lice množine i prvo lice množine.
    Na primer, rečenice kao „Fai attenzione!“ ili „Parlate lentamente!“ pokazuju kako se imperativ može koristiti za direktnu i jasnu komunikaciju. Izraz „Andiamo!“ koji označava poziv da se nešto zajedno uradi, takođe je primer imperativa.
    Međutim, važno je napomenuti da imperativ nema oblike za treće lice jednine i množine. U tim slučajevima se koristi konjunktiv za izražavanje želja ili preporuka na nežniji način. Ova osobina čini italijanski jezik jedinstvenim, jer konjunktiv donosi notu ljubaznosti i delikatnosti u razgovore.
    Poznavanje imperativa i njegova pravilna upotreba su ključni za efikasnu komunikaciju i održavanje prijateljskog tona u svakodnevnim interakcijama.

    Evo zašto je važno koristiti naš trener za konjugaciju pri učenju italijanskog!

    Konjugacija glagola je jedan od najzahtevnijih delova italijanskog jezika, a njeno savladavanje zahteva redovno vežbanje.
    Uz naš interaktivni alat možete vežbati na zabavan i personalizovan način, savladavajući i najčešće korišćene glagole, kao i one složenije. Naš trener vam pomaže da poboljšate tačnost i brzinu, čineći vaše izražavanje tečnijim.
    Bilo da ste početnik ili napredni korisnik, naš trener konjugacije pomoći će vam da podignete svoje jezičke veštine na viši nivo!