Izaberite vaš jezik

🔍
    U italijanskom jeziku postoje četiri glavna načina glagola: indikativ, konjunktiv, kondicional i imperativ. Svaki od ovih načina služi za izražavanje različitih namera, radnji ili stanja.
    Indikativ govori o činjenicama, konjunktiv o sumnjama i željama, kondicional o hipotetičkim situacijama, a imperativ za naredbe i zahteve.
    Pravilno savladavanje svih ovih načina omogućava vam da lako izrazite razne misli i osećanja u svakodnevnom razgovoru.
    Ha urtato la mia macchina. (Alessandro Manzoni, I Promessi Sposi)
    urtare :
    ur|tà|re : (accento grave)

    indicativo urtare. Izjavni način glagola urtare


    Tempo semplice

    Presente urtare

    io urto
    🔊
    tu urti
    🔊
    lui/lei/Lei urta
    🔊
    noi urtiamo
    🔊
    voi urtate
    🔊
    loro urtano
    🔊
    Tempo semplice

    Imperfetto urtare

    io urtavo
    🔊
    tu urtavi
    🔊
    lui/lei/Lei urtava
    🔊
    noi urtavamo
    🔊
    voi urtavate
    🔊
    loro urtavano
    🔊

    Tempo semplice

    Futuro semplice urtare

    io urterò
    🔊
    tu urterai
    🔊
    lui/lei/Lei urterà
    🔊
    noi urteremo
    🔊
    voi urterete
    🔊
    loro urteranno
    🔊
    Tempo semplice

    Passato remoto urtare

    io urtai
    🔊
    tu urtasti
    🔊
    lui/lei/Lei urtò
    🔊
    noi urtammo
    🔊
    voi urtaste
    🔊
    loro urtarono
    🔊

    Tempo composto

    Futuro anteriore urtare

    io avrò urtato
    🔊
    tu avrai urtato
    🔊
    lui/lei/Lei avrà urtato
    🔊
    noi avremo urtato
    🔊
    voi avrete urtato
    🔊
    loro avranno urtato
    🔊
    Tempo composto

    Passato prossimo urtare

    io ho urtato
    🔊
    tu hai urtato
    🔊
    lui/lei/Lei ha urtato
    🔊
    noi abbiamo urtato
    🔊
    voi avete urtato
    🔊
    loro hanno urtato
    🔊

    Tempo composto

    Trapassato prossimo urtare

    io avevo urtato
    🔊
    tu avevi urtato
    🔊
    lui/lei/Lei aveva urtato
    🔊
    noi avevamo urtato
    🔊
    voi avevate urtato
    🔊
    loro avevano urtato
    🔊
    Tempo composto

    Trapassato remoto urtare

    io ebbi urtato
    🔊
    tu avesti urtato
    🔊
    lui/lei/Lei ebbe urtato
    🔊
    noi avemmo urtato
    🔊
    voi aveste urtato
    🔊
    loro ebbero urtato
    🔊

    Opšte informacije o indikativu (Indicativo) italijanskih glagola

    Izjavni način (Indicativo) je jedan od osnovnih načina glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje radnji, stanja ili događaja koji se smatraju stvarnim ili sigurnim. Koristi se za opisivanje činjenica, svakodnevnih rutina i objektivnih situacija.
    Na primer, rečenice kao „Io vado al mercato“ ili „Loro studiano per l'esame“ ilustruju upotrebu izjavnoga načina za prenošenje konkretnih informacija.
    Ovaj način može se konjugovati u različitim vremenima, kao što su sadašnje, prošlo i buduće, što omogućava precizno određivanje vremena radnji. Razumevanje izjavnoga načina je ključno za efikasnu komunikaciju i razumevanje nijansi italijanskog jezika.

    congiuntivo urtare. Konjunktiv glagola urtare


    Tempo semplice

    Congiuntivo presente urtare

    io urti
    🔊
    tu urti
    🔊
    lui/lei/Lei urti
    🔊
    noi urtiamo
    🔊
    voi urtiate
    🔊
    loro urtino
    🔊
    Tempo semplice

    Congiuntivo imperfetto urtare

    io urtassi
    🔊
    tu urtassi
    🔊
    lui/lei/Lei urtasse
    🔊
    noi urtassimo
    🔊
    voi urtaste
    🔊
    loro urtassero
    🔊

    Tempo composto

    Congiuntivo passato urtare

    io abbia urtato
    🔊
    tu abbia urtato
    🔊
    lui/lei/Lei abbia urtato
    🔊
    noi abbiamo urtato
    🔊
    voi abbiate urtato
    🔊
    loro abbiano urtato
    🔊
    Tempo composto

    Congiuntivo trapassato urtare

    io avessi urtato
    🔊
    tu avessi urtato
    🔊
    lui/lei/Lei avesse urtato
    🔊
    noi avessimo urtato
    🔊
    voi aveste urtato
    🔊
    loro avessero urtato
    🔊

    Opšte informacije o konjunktivu (Congiuntivo) italijanskih glagola

    Konjunktiv (Congiuntivo) je osnovni način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje nesigurnosti, želja, emocija i hipotetičkih situacija. Upotrebljava se kada se govori o radnjama koje nisu sigurne ili stvarne, kao što su slučajevi sumnje ili mogućnosti.
    Na primer, rečenice kao „Spero che tu venga“ ili „Se avessi tempo, partirei“ ilustruju upotrebu konjunktiva za izražavanje stanja uma ili događaja koji zavise od uslova.
    Ovaj način može se pojaviti u različitim vremenima, kao što su sadašnje i prošlo, i ključan je za nijansiranu komunikaciju i izražavanje složenih misli u italijanskom jeziku.

    condizionale urtare. Kondicional glagola urtare


    Tempo semplice

    Condizionale presente urtare

    io urterei
    🔊
    tu urteresti
    🔊
    lui/lei/Lei urterebbe
    🔊
    noi urteremmo
    🔊
    voi urtereste
    🔊
    loro urterebbero
    🔊
    Tempo composto

    Condizionale passato urtare

    io avrei urtato
    🔊
    tu avresti urtato
    🔊
    lui/lei/Lei avrebbe urtato
    🔊
    noi avremmo urtato
    🔊
    voi avreste urtato
    🔊
    loro avrebbero urtato
    🔊

    Opšte informacije o kondicionalu (Condizionale) italijanskih glagola

    Kondicional (Condizionale) je osnovno glagolsko stanje u italijanskom jeziku, koje se koristi za izražavanje radnji ili stanja koja zavise od određenih uslova. Često se koristi za izražavanje želja, molbi ili hipotetičkih situacija koje nisu izvesne.
    Na primer, rečenice kao što su "Vorrei un caffè" ili "Se avessi più tempo, viaggerei di più" pokazuju kako se kondicional koristi za izražavanje situacija koje zavise od određenih okolnosti.
    Ovo glagolsko stanje može se konjugovati u sadašnjem i prošlom vremenu e ključno je za jasno izražavanje i prenošenje složenih misli na italijanskom jeziku.

    imperativo urtare. Imperativ glagola urtare


    Imperativo urtare

    tu urta
    🔊
    noi urtiamo
    🔊
    voi urtate
    🔊

    Congiuntivo urtare

    Lei urti
    🔊
    Che lui/lei urti
    🔊
    Che loro urtino
    🔊

    Opšte informacije o imperativu (Imperativo) italijanskih glagola

    Imperativ (Imperativo) je važan glagolski način u italijanskom jeziku koji se koristi za izražavanje naredbi, uputstava ili saveta. Gradi se za drugo lice jednine, drugo lice množine i prvo lice množine.
    Na primer, rečenice poput „Fai attenzione!“ ili „Parlate lentamente!“ pokazuju kako se imperativ može koristiti za direktnu i jasnu komunikaciju. Izraz „Andiamo!“, kojim nekoga pozivamo da nešto uradi zajedno s nama, takođe je primer imperativa.
    Ipak, važno je napomenuti da imperativ nema oblike za treće lice jednine i množine. U tim slučajevima koristi se konjunktiv kako bi se želje ili preporuke izrazile na blaži način. Ova karakteristika čini italijanski jezik posebnim, jer konjunktiv razgovorima daje notu učtivosti i suptilnosti.
    Poznavanje imperativa i njegova pravilna upotreba ključni su za efikasnu komunikaciju i održavanje prijateljskog tona u svakodnevnim razgovorima.

    Evo zašto je važno koristiti naš trener za konjugaciju pri učenju italijanskog!

    Konjugacija glagola je jedan od najzahtevnijih delova italijanskog jezika, a njeno savladavanje zahteva redovno vežbanje.
    Uz naš interaktivni alat možete vežbati na zabavan i personalizovan način, savladavajući i najčešće korišćene glagole, kao i one složenije. Naš trener vam pomaže da poboljšate tačnost i brzinu, čineći vaše izražavanje tečnijim.
    Bilo da ste početnik ili napredni korisnik, naš trener konjugacije pomoći će vam da podignete svoje jezičke veštine na viši nivo!