Izaberite vaš jezik

🔍
    U italijanskom jeziku postoje četiri glavna načina glagola: indikativ, konjunktiv, kondicional i imperativ. Svaki od ovih načina služi za izražavanje različitih namera, radnji ili stanja.
    Indikativ govori o činjenicama, konjunktiv o sumnjama i željama, kondicional o hipotetičkim situacijama, a imperativ za naredbe i zahteve.
    Pravilno savladavanje svih ovih načina omogućava vam da lako izrazite razne misli i osećanja u svakodnevnom razgovoru.
    Ha urlato di gioia. (Umberto Eco, Il nome della rosa)
    urlare :
    ur|là|re : (accento grave)

    indicativo urlare. Izjavni način glagola urlare


    Tempo semplice

    Presente urlare

    io urlo
    🔊
    tu urli
    🔊
    lui/lei/Lei urla
    🔊
    noi urliamo
    🔊
    voi urlate
    🔊
    loro urlano
    🔊
    Tempo semplice

    Imperfetto urlare

    io urlavo
    🔊
    tu urlavi
    🔊
    lui/lei/Lei urlava
    🔊
    noi urlavamo
    🔊
    voi urlavate
    🔊
    loro urlavano
    🔊

    Tempo semplice

    Futuro semplice urlare

    io urlerò
    🔊
    tu urlerai
    🔊
    lui/lei/Lei urlerà
    🔊
    noi urleremo
    🔊
    voi urlerete
    🔊
    loro urleranno
    🔊
    Tempo semplice

    Passato remoto urlare

    io urlai
    🔊
    tu urlasti
    🔊
    lui/lei/Lei urlò
    🔊
    noi urlammo
    🔊
    voi urlaste
    🔊
    loro urlarono
    🔊

    Tempo composto

    Futuro anteriore urlare

    io avrò urlato
    🔊
    tu avrai urlato
    🔊
    lui/lei/Lei avrà urlato
    🔊
    noi avremo urlato
    🔊
    voi avrete urlato
    🔊
    loro avranno urlato
    🔊
    Tempo composto

    Passato prossimo urlare

    io ho urlato
    🔊
    tu hai urlato
    🔊
    lui/lei/Lei ha urlato
    🔊
    noi abbiamo urlato
    🔊
    voi avete urlato
    🔊
    loro hanno urlato
    🔊

    Tempo composto

    Trapassato prossimo urlare

    io avevo urlato
    🔊
    tu avevi urlato
    🔊
    lui/lei/Lei aveva urlato
    🔊
    noi avevamo urlato
    🔊
    voi avevate urlato
    🔊
    loro avevano urlato
    🔊
    Tempo composto

    Trapassato remoto urlare

    io ebbi urlato
    🔊
    tu avesti urlato
    🔊
    lui/lei/Lei ebbe urlato
    🔊
    noi avemmo urlato
    🔊
    voi aveste urlato
    🔊
    loro ebbero urlato
    🔊

    Opšte informacije o indikativu (Indicativo) italijanskih glagola

    Izjavni način (Indicativo) je jedan od osnovnih načina glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje radnji, stanja ili događaja koji se smatraju stvarnim ili sigurnim. Koristi se za opisivanje činjenica, svakodnevnih rutina i objektivnih situacija.
    Na primer, rečenice kao „Io vado al mercato“ ili „Loro studiano per l'esame“ ilustruju upotrebu izjavnoga načina za prenošenje konkretnih informacija.
    Ovaj način može se konjugovati u različitim vremenima, kao što su sadašnje, prošlo i buduće, što omogućava precizno određivanje vremena radnji. Razumevanje izjavnoga načina je ključno za efikasnu komunikaciju i razumevanje nijansi italijanskog jezika.

    congiuntivo urlare. Konjunktiv glagola urlare


    Tempo semplice

    Congiuntivo presente urlare

    io urli
    🔊
    tu urli
    🔊
    lui/lei/Lei urli
    🔊
    noi urliamo
    🔊
    voi urliate
    🔊
    loro urlino
    🔊
    Tempo semplice

    Congiuntivo imperfetto urlare

    io urlassi
    🔊
    tu urlassi
    🔊
    lui/lei/Lei urlasse
    🔊
    noi urlassimo
    🔊
    voi urlaste
    🔊
    loro urlassero
    🔊

    Tempo composto

    Congiuntivo passato urlare

    io abbia urlato
    🔊
    tu abbia urlato
    🔊
    lui/lei/Lei abbia urlato
    🔊
    noi abbiamo urlato
    🔊
    voi abbiate urlato
    🔊
    loro abbiano urlato
    🔊
    Tempo composto

    Congiuntivo trapassato urlare

    io avessi urlato
    🔊
    tu avessi urlato
    🔊
    lui/lei/Lei avesse urlato
    🔊
    noi avessimo urlato
    🔊
    voi aveste urlato
    🔊
    loro avessero urlato
    🔊

    Opšte informacije o konjunktivu (Congiuntivo) italijanskih glagola

    Konjunktiv (Congiuntivo) je osnovni način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje nesigurnosti, želja, emocija i hipotetičkih situacija. Upotrebljava se kada se govori o radnjama koje nisu sigurne ili stvarne, kao što su slučajevi sumnje ili mogućnosti.
    Na primer, rečenice kao „Spero che tu venga“ ili „Se avessi tempo, partirei“ ilustruju upotrebu konjunktiva za izražavanje stanja uma ili događaja koji zavise od uslova.
    Ovaj način može se pojaviti u različitim vremenima, kao što su sadašnje i prošlo, i ključan je za nijansiranu komunikaciju i izražavanje složenih misli u italijanskom jeziku.

    condizionale urlare. Kondicional glagola urlare


    Tempo semplice

    Condizionale presente urlare

    io urlerei
    🔊
    tu urleresti
    🔊
    lui/lei/Lei urlerebbe
    🔊
    noi urleremmo
    🔊
    voi urlereste
    🔊
    loro urlerebbero
    🔊
    Tempo composto

    Condizionale passato urlare

    io avrei urlato
    🔊
    tu avresti urlato
    🔊
    lui/lei/Lei avrebbe urlato
    🔊
    noi avremmo urlato
    🔊
    voi avreste urlato
    🔊
    loro avrebbero urlato
    🔊

    Opšte informacije o kondicionalu (Condizionale) italijanskih glagola

    Kondicional (Condizionale) je osnovno glagolsko stanje u italijanskom jeziku, koje se koristi za izražavanje radnji ili stanja koja zavise od određenih uslova. Često se koristi za izražavanje želja, molbi ili hipotetičkih situacija koje nisu izvesne.
    Na primer, rečenice kao što su "Vorrei un caffè" ili "Se avessi più tempo, viaggerei di più" pokazuju kako se kondicional koristi za izražavanje situacija koje zavise od određenih okolnosti.
    Ovo glagolsko stanje može se konjugovati u sadašnjem i prošlom vremenu e ključno je za jasno izražavanje i prenošenje složenih misli na italijanskom jeziku.

    imperativo urlare. Imperativ glagola urlare


    Imperativo urlare

    tu urla
    🔊
    noi urliamo
    🔊
    voi urlate
    🔊

    Congiuntivo urlare

    Lei urli
    🔊
    Che lui/lei urli
    🔊
    Che loro urlino
    🔊

    Opšte informacije o imperativu (Imperativo) italijanskih glagola

    Imperativ (Imperativo) je važan glagolski način u italijanskom jeziku koji se koristi za izražavanje naredbi, uputstava ili saveta. Gradi se za drugo lice jednine, drugo lice množine i prvo lice množine.
    Na primer, rečenice poput „Fai attenzione!“ ili „Parlate lentamente!“ pokazuju kako se imperativ može koristiti za direktnu i jasnu komunikaciju. Izraz „Andiamo!“, kojim nekoga pozivamo da nešto uradi zajedno s nama, takođe je primer imperativa.
    Ipak, važno je napomenuti da imperativ nema oblike za treće lice jednine i množine. U tim slučajevima koristi se konjunktiv kako bi se želje ili preporuke izrazile na blaži način. Ova karakteristika čini italijanski jezik posebnim, jer konjunktiv razgovorima daje notu učtivosti i suptilnosti.
    Poznavanje imperativa i njegova pravilna upotreba ključni su za efikasnu komunikaciju i održavanje prijateljskog tona u svakodnevnim razgovorima.

    Evo zašto je važno koristiti naš trener za konjugaciju pri učenju italijanskog!

    Konjugacija glagola je jedan od najzahtevnijih delova italijanskog jezika, a njeno savladavanje zahteva redovno vežbanje.
    Uz naš interaktivni alat možete vežbati na zabavan i personalizovan način, savladavajući i najčešće korišćene glagole, kao i one složenije. Naš trener vam pomaže da poboljšate tačnost i brzinu, čineći vaše izražavanje tečnijim.
    Bilo da ste početnik ili napredni korisnik, naš trener konjugacije pomoći će vam da podignete svoje jezičke veštine na viši nivo!