🔍
    sense 1v
    sense 2v
    U italijanskom jeziku postoje četiri glavna načina glagola: indikativ, konjunktiv, kondicional i imperativ. Svaki od ovih načina služi za izražavanje različitih namera, radnji ili stanja.
    Indikativ govori o činjenicama, konjunktiv o sumnjama i željama, kondicional o hipotetičkim situacijama, a imperativ za naredbe i zahteve.
    Pravilno savladavanje svih ovih načina omogućava vam da lako izrazite razne misli i osećanja u svakodnevnom razgovoru.
    Ha umidito la terra con un po’ d’acqua. (Umberto Eco, Il nome della rosa)
    umidire :
    u|mi||re : (accento grave)

    indicativo umidire. Izjavni način glagola umidire


    Tempo semplice

    umidire presente

    io umidisco
    🔊
    tu umidisci
    🔊
    lui/lei/Lei umidisce
    🔊
    noi umidiamo
    🔊
    voi umidite
    🔊
    loro umidiscono
    🔊
    Tempo semplice

    umidire imperfetto

    io umidivo
    🔊
    tu umidivi
    🔊
    lui/lei/Lei umidiva
    🔊
    noi umidivamo
    🔊
    voi umidivate
    🔊
    loro umidivano
    🔊

    Tempo semplice

    umidire futuro semplice

    io umidirò
    🔊
    tu umidirai
    🔊
    lui/lei/Lei umidirà
    🔊
    noi umidiremo
    🔊
    voi umidirete
    🔊
    loro umidiranno
    🔊
    Tempo semplice

    umidire passato remoto

    io umidii
    🔊
    tu umidisti
    🔊
    lui/lei/Lei umidì
    🔊
    noi umidimmo
    🔊
    voi umidiste
    🔊
    loro umidirono
    🔊

    Tempo composto

    umidire futuro anteriore

    io avrò umidito
    🔊
    tu avrai umidito
    🔊
    lui/lei/Lei avrà umidito
    🔊
    noi avremo umidito
    🔊
    voi avrete umidito
    🔊
    loro avranno umidito
    🔊
    Tempo composto

    umidire passato prossimo

    io ho umidito
    🔊
    tu hai umidito
    🔊
    lui/lei/Lei ha umidito
    🔊
    noi abbiamo umidito
    🔊
    voi avete umidito
    🔊
    loro hanno umidito
    🔊

    Tempo composto

    umidire trapassato prossimo

    io avevo umidito
    🔊
    tu avevi umidito
    🔊
    lui/lei/Lei aveva umidito
    🔊
    noi avevamo umidito
    🔊
    voi avevate umidito
    🔊
    loro avevano umidito
    🔊
    Tempo composto

    umidire trapassato remoto

    io ebbi umidito
    🔊
    tu avesti umidito
    🔊
    lui/lei/Lei ebbe umidito
    🔊
    noi avemmo umidito
    🔊
    voi aveste umidito
    🔊
    loro ebbero umidito
    🔊

    Opšte informacije o indikativu (Indicativo) italijanskih glagola

    Izjavni način (Indicativo) je jedan od osnovnih načina glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje radnji, stanja ili događaja koji se smatraju stvarnim ili sigurnim. Koristi se za opisivanje činjenica, svakodnevnih rutina i objektivnih situacija.
    Na primer, rečenice kao „Io vado al mercato“ ili „Loro studiano per l'esame“ ilustruju upotrebu izjavnoga načina za prenošenje konkretnih informacija.
    Ovaj način može se konjugovati u različitim vremenima, kao što su sadašnje, prošlo i buduće, što omogućava precizno određivanje vremena radnji. Razumevanje izjavnoga načina je ključno za efikasnu komunikaciju i razumevanje nijansi italijanskog jezika.

    congiuntivo umidire. Konjunktiv glagola umidire


    Tempo semplice

    umidire congiuntivo presente

    io umidisca
    🔊
    tu umidisca
    🔊
    lui/lei/Lei umidisca
    🔊
    noi umidiamo
    🔊
    voi umidiate
    🔊
    loro umidiscano
    🔊
    Tempo semplice

    umidire congiuntivo imperfetto

    io umidissi
    🔊
    tu umidissi
    🔊
    lui/lei/Lei umidisse
    🔊
    noi umidissimo
    🔊
    voi umidiste
    🔊
    loro umidissero
    🔊

    Tempo composto

    umidire congiuntivo passato

    io abbia umidito
    🔊
    tu abbia umidito
    🔊
    lui/lei/Lei abbia umidito
    🔊
    noi abbiamo umidito
    🔊
    voi abbiate umidito
    🔊
    loro abbiano umidito
    🔊
    Tempo composto

    umidire congiuntivo trapassato

    io avessi umidito
    🔊
    tu avessi umidito
    🔊
    lui/lei/Lei avesse umidito
    🔊
    noi avessimo umidito
    🔊
    voi aveste umidito
    🔊
    loro avessero umidito
    🔊

    Opšte informacije o konjunktivu (Congiuntivo) italijanskih glagola

    Konjunktiv (Congiuntivo) je osnovni način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje nesigurnosti, želja, emocija i hipotetičkih situacija. Upotrebljava se kada se govori o radnjama koje nisu sigurne ili stvarne, kao što su slučajevi sumnje ili mogućnosti.
    Na primer, rečenice kao „Spero che tu venga“ ili „Se avessi tempo, partirei“ ilustruju upotrebu konjunktiva za izražavanje stanja uma ili događaja koji zavise od uslova.
    Ovaj način može se pojaviti u različitim vremenima, kao što su sadašnje i prošlo, i ključan je za nijansiranu komunikaciju i izražavanje složenih misli u italijanskom jeziku.

    condizionale umidire. Kondicional glagola umidire


    Tempo semplice

    umidire condizionale presente

    io umidirei
    🔊
    tu umidiresti
    🔊
    lui/lei/Lei umidirebbe
    🔊
    noi umidiremmo
    🔊
    voi umidireste
    🔊
    loro umiderebbero
    🔊
    Tempo composto

    umidire condizionale passato

    io avrei umidito
    🔊
    tu avresti umidito
    🔊
    lui/lei/Lei avrebbe umidito
    🔊
    noi avremmo umidito
    🔊
    voi avreste umidito
    🔊
    loro avrebbero umidito
    🔊

    Opšte informacije o kondicionalu (Condizionale) italijanskih glagola

    Kondicional (Condizionale) je osnovno glagolsko stanje u italijanskom jeziku, koje se koristi za izražavanje radnji ili stanja koja zavise od određenih uslova. Često se koristi za izražavanje želja, molbi ili hipotetičkih situacija koje nisu izvesne.
    Na primer, rečenice kao što su "Vorrei un caffè" ili "Se avessi più tempo, viaggerei di più" pokazuju kako se kondicional koristi za izražavanje situacija koje zavise od određenih okolnosti.
    Ovo glagolsko stanje može se konjugovati u sadašnjem i prošlom vremenu i ključno je za jasno izražavanje i prenošenje složenih misli na italijanskom jeziku.

    imperativo umidire. Imperativ glagola umidire


    umidire imperativo

    tu umidi
    🔊
    noi umidiamo
    🔊
    voi umidite
    🔊

    umidire congiuntivo esortativo

    Lei umidisca
    🔊
    Che lui/lei umidisca
    🔊
    Che loro umidiscano
    🔊

    Opšte informacije o imperativu (Imperativo) italijanskih glagola

    Imperativ (Imperativo) je važan način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za davanje naredbi, uputstava ili saveta. Oblikuje se za drugo lice jednine, drugo lice množine i prvo lice množine.
    Na primer, rečenice kao „Fai attenzione!“ ili „Parlate lentamente!“ pokazuju kako se imperativ može koristiti za direktnu i jasnu komunikaciju. Izraz „Andiamo!“ koji označava poziv da se nešto zajedno uradi, takođe je primer imperativa.
    Međutim, važno je napomenuti da imperativ nema oblike za treće lice jednine i množine. U tim slučajevima se koristi konjunktiv za izražavanje želja ili preporuka na nežniji način. Ova osobina čini italijanski jezik jedinstvenim, jer konjunktiv donosi notu ljubaznosti i delikatnosti u razgovore.
    Poznavanje imperativa i njegova pravilna upotreba su ključni za efikasnu komunikaciju i održavanje prijateljskog tona u svakodnevnim interakcijama.

    Evo zašto je važno koristiti naš trener za konjugaciju pri učenju italijanskog!

    Konjugacija glagola je jedan od najzahtevnijih delova italijanskog jezika, a njeno savladavanje zahteva redovno vežbanje.
    Uz naš interaktivni alat možete vežbati na zabavan i personalizovan način, savladavajući i najčešće korišćene glagole, kao i one složenije. Naš trener vam pomaže da poboljšate tačnost i brzinu, čineći vaše izražavanje tečnijim.
    Bilo da ste početnik ili napredni korisnik, naš trener konjugacije pomoći će vam da podignete svoje jezičke veštine na viši nivo!