U italijanskom jeziku postoje četiri glavna načina glagola: indikativ, konjunktiv, kondicional i imperativ. Svaki od ovih načina služi za izražavanje različitih namera, radnji ili stanja.
Indikativ govori o činjenicama, konjunktiv o sumnjama i željama, kondicional o hipotetičkim situacijama, a imperativ za naredbe i zahteve.
Pravilno savladavanje svih ovih načina omogućava vam da lako izrazite razne misli i osećanja u svakodnevnom razgovoru.
Loro vogliono uguagliare i successi altrui. (Alessandro Manzoni, I Promessi Sposi)
uguagliare :
u|gua|glià|re
: (accento grave)
indicativo uguagliare. Izjavni način glagola uguagliare
Tempo semplice
uguagliare presente |
||
io | uguaglio |
🔊
|
tu | uguagli |
🔊
|
lui/lei/Lei | uguaglia |
🔊
|
noi | uguagliamo |
🔊
|
voi | uguagliate |
🔊
|
loro | uguagliano |
🔊
|
Tempo semplice
uguagliare imperfetto |
||
io | uguagliavo |
🔊
|
tu | uguagliavi |
🔊
|
lui/lei/Lei | uguagliava |
🔊
|
noi | uguagliavamo |
🔊
|
voi | uguagliavate |
🔊
|
loro | uguagliavano |
🔊
|
Tempo semplice
uguagliare futuro semplice |
||
io | uguaglierò |
🔊
|
tu | uguaglierai |
🔊
|
lui/lei/Lei | uguaglierà |
🔊
|
noi | uguaglieremo |
🔊
|
voi | uguaglierete |
🔊
|
loro | uguaglieranno |
🔊
|
Tempo semplice
uguagliare passato remoto |
||
io | uguagliai |
🔊
|
tu | uguagliasti |
🔊
|
lui/lei/Lei | uguagliò |
🔊
|
noi | uguagliammo |
🔊
|
voi | uguagliaste |
🔊
|
loro | uguagliarono |
🔊
|
Tempo composto
uguagliare futuro anteriore |
||
io | avrò uguagliato |
🔊
|
tu | avrai uguagliato |
🔊
|
lui/lei/Lei | avrà uguagliato |
🔊
|
noi | avremo uguagliato |
🔊
|
voi | avrete uguagliato |
🔊
|
loro | avranno uguagliato |
🔊
|
Tempo composto
uguagliare passato prossimo |
||
io | ho uguagliato |
🔊
|
tu | hai uguagliato |
🔊
|
lui/lei/Lei | ha uguagliato |
🔊
|
noi | abbiamo uguagliato |
🔊
|
voi | avete uguagliato |
🔊
|
loro | hanno uguagliato |
🔊
|
Tempo composto
uguagliare trapassato prossimo |
||
io | avevo uguagliato |
🔊
|
tu | avevi uguagliato |
🔊
|
lui/lei/Lei | aveva uguagliato |
🔊
|
noi | avevamo uguagliato |
🔊
|
voi | avevate uguagliato |
🔊
|
loro | avevano uguagliato |
🔊
|
Tempo composto
uguagliare trapassato remoto |
||
io | ebbi uguagliato |
🔊
|
tu | avesti uguagliato |
🔊
|
lui/lei/Lei | ebbe uguagliato |
🔊
|
noi | avemmo uguagliato |
🔊
|
voi | aveste uguagliato |
🔊
|
loro | ebbero uguagliato |
🔊
|
Opšte informacije o indikativu (Indicativo) italijanskih glagola
Izjavni način (Indicativo) je jedan od osnovnih načina glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje radnji, stanja ili događaja koji se smatraju stvarnim ili sigurnim. Koristi se za opisivanje činjenica, svakodnevnih rutina i objektivnih situacija.
Na primer, rečenice kao „Io vado al mercato“ ili „Loro studiano per l'esame“ ilustruju upotrebu izjavnoga načina za prenošenje konkretnih informacija.
Ovaj način može se konjugovati u različitim vremenima, kao što su sadašnje, prošlo i buduće, što omogućava precizno određivanje vremena radnji. Razumevanje izjavnoga načina je ključno za efikasnu komunikaciju i razumevanje nijansi italijanskog jezika.
congiuntivo uguagliare. Konjunktiv glagola uguagliare
Tempo semplice
uguagliare congiuntivo presente |
||
io | uguagli |
🔊
|
tu | uguagli |
🔊
|
lui/lei/Lei | uguagli |
🔊
|
noi | uguagliamo |
🔊
|
voi | uguagliate |
🔊
|
loro | uguaglino |
🔊
|
Tempo semplice
uguagliare congiuntivo imperfetto |
||
io | uguagliassi |
🔊
|
tu | uguagliassi |
🔊
|
lui/lei/Lei | uguagliasse |
🔊
|
noi | uguagliassimo |
🔊
|
voi | uguagliaste |
🔊
|
loro | uguagliassero |
🔊
|
Tempo composto
uguagliare congiuntivo passato |
||
io | abbia uguagliato |
🔊
|
tu | abbia uguagliato |
🔊
|
lui/lei/Lei | abbia uguagliato |
🔊
|
noi | abbiamo uguagliato |
🔊
|
voi | abbiate uguagliato |
🔊
|
loro | abbiano uguagliato |
🔊
|
Tempo composto
uguagliare congiuntivo trapassato |
||
io | avessi uguagliato |
🔊
|
tu | avessi uguagliato |
🔊
|
lui/lei/Lei | avesse uguagliato |
🔊
|
noi | avessimo uguagliato |
🔊
|
voi | aveste uguagliato |
🔊
|
loro | avessero uguagliato |
🔊
|
Opšte informacije o konjunktivu (Congiuntivo) italijanskih glagola
Konjunktiv (Congiuntivo) je osnovni način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje nesigurnosti, želja, emocija i hipotetičkih situacija. Upotrebljava se kada se govori o radnjama koje nisu sigurne ili stvarne, kao što su slučajevi sumnje ili mogućnosti.
Na primer, rečenice kao „Spero che tu venga“ ili „Se avessi tempo, partirei“ ilustruju upotrebu konjunktiva za izražavanje stanja uma ili događaja koji zavise od uslova.
Ovaj način može se pojaviti u različitim vremenima, kao što su sadašnje i prošlo, i ključan je za nijansiranu komunikaciju i izražavanje složenih misli u italijanskom jeziku.
condizionale uguagliare. Kondicional glagola uguagliare
Tempo semplice
uguagliare condizionale presente |
||
io | uguaglierei |
🔊
|
tu | uguaglieresti |
🔊
|
lui/lei/Lei | uguaglierebbe |
🔊
|
noi | uguaglieremmo |
🔊
|
voi | uguagliereste |
🔊
|
loro | uguaglierebbero |
🔊
|
Tempo composto
uguagliare condizionale passato |
||
io | avrei uguagliato |
🔊
|
tu | avresti uguagliato |
🔊
|
lui/lei/Lei | avrebbe uguagliato |
🔊
|
noi | avremmo uguagliato |
🔊
|
voi | avreste uguagliato |
🔊
|
loro | avrebbero uguagliato |
🔊
|
Opšte informacije o kondicionalu (Condizionale) italijanskih glagola
Kondicional (Condizionale) je osnovno glagolsko stanje u italijanskom jeziku, koje se koristi za izražavanje radnji ili stanja koja zavise od određenih uslova. Često se koristi za izražavanje želja, molbi ili hipotetičkih situacija koje nisu izvesne.
Na primer, rečenice kao što su "Vorrei un caffè" ili "Se avessi più tempo, viaggerei di più" pokazuju kako se kondicional koristi za izražavanje situacija koje zavise od određenih okolnosti.
Ovo glagolsko stanje može se konjugovati u sadašnjem i prošlom vremenu i ključno je za jasno izražavanje i prenošenje složenih misli na italijanskom jeziku.
imperativo uguagliare. Imperativ glagola uguagliare
uguagliare imperativo |
||
tu | uguaglia |
🔊
|
noi | uguagliamo |
🔊
|
voi | uguagliate |
🔊
|
uguagliare congiuntivo esortativo |
||
Lei | uguagli |
🔊
|
Che lui/lei | uguagli |
🔊
|
Che loro | uguaglino |
🔊
|
Opšte informacije o imperativu (Imperativo) italijanskih glagola
Imperativ (Imperativo) je važan način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za davanje naredbi, uputstava ili saveta. Oblikuje se za drugo lice jednine, drugo lice množine i prvo lice množine.
Na primer, rečenice kao „Fai attenzione!“ ili „Parlate lentamente!“ pokazuju kako se imperativ može koristiti za direktnu i jasnu komunikaciju. Izraz „Andiamo!“ koji označava poziv da se nešto zajedno uradi, takođe je primer imperativa.
Međutim, važno je napomenuti da imperativ nema oblike za treće lice jednine i množine. U tim slučajevima se koristi konjunktiv za izražavanje želja ili preporuka na nežniji način. Ova osobina čini italijanski jezik jedinstvenim, jer konjunktiv donosi notu ljubaznosti i delikatnosti u razgovore.
Poznavanje imperativa i njegova pravilna upotreba su ključni za efikasnu komunikaciju i održavanje prijateljskog tona u svakodnevnim interakcijama.
Evo zašto je važno koristiti naš trener za konjugaciju pri učenju italijanskog!
Konjugacija glagola je jedan od najzahtevnijih delova italijanskog jezika, a njeno savladavanje zahteva redovno vežbanje.
Uz naš interaktivni alat možete vežbati na zabavan i personalizovan način, savladavajući i najčešće korišćene glagole, kao i one složenije. Naš trener vam pomaže da poboljšate tačnost i brzinu, čineći vaše izražavanje tečnijim.
Bilo da ste početnik ili napredni korisnik, naš trener konjugacije pomoći će vam da podignete svoje jezičke veštine na viši nivo!