🔍
    sense 1v
    U italijanskom jeziku postoje četiri glavna načina glagola: indikativ, konjunktiv, kondicional i imperativ. Svaki od ovih načina služi za izražavanje različitih namera, radnji ili stanja.
    Indikativ govori o činjenicama, konjunktiv o sumnjama i željama, kondicional o hipotetičkim situacijama, a imperativ za naredbe i zahteve.
    Pravilno savladavanje svih ovih načina omogućava vam da lako izrazite razne misli i osećanja u svakodnevnom razgovoru.
    Ha udito un suono lontano. (Umberto Eco, Il nome della rosa)
    verbo irregolare
    udire :
    u||re : (accento grave)

    indicativo udire. Izjavni način glagola udire


    Tempo semplice

    Presente udire

    io odo
    🔊
    tu odi
    🔊
    lui/lei/Lei ode
    🔊
    noi udiamo
    🔊
    voi udite
    🔊
    loro odono
    🔊
    Tempo semplice

    Imperfetto udire

    io udivo
    🔊
    tu udivi
    🔊
    lui/lei/Lei udiva
    🔊
    noi udivamo
    🔊
    voi udivate
    🔊
    loro udivano
    🔊

    Tempo semplice

    Futuro semplice udire

    io udirò
    🔊
    tu udirai
    🔊
    lui/lei/Lei udirà
    🔊
    noi udiremo
    🔊
    voi udirete
    🔊
    loro udiranno
    🔊
    Tempo semplice

    Passato remoto udire

    io udii
    🔊
    tu udisti
    🔊
    lui/lei/Lei udì
    🔊
    noi udimmo
    🔊
    voi udiste
    🔊
    loro udirono
    🔊

    Tempo composto

    Futuro anteriore udire

    io avrò udito
    🔊
    tu avrai udito
    🔊
    lui/lei/Lei avrà udito
    🔊
    noi avremo udito
    🔊
    voi avrete udito
    🔊
    loro avranno udito
    🔊
    Tempo composto

    Passato prossimo udire

    io ho udito
    🔊
    tu hai udito
    🔊
    lui/lei/Lei ha udito
    🔊
    noi abbiamo udito
    🔊
    voi avete udito
    🔊
    loro hanno udito
    🔊

    Tempo composto

    Trapassato prossimo udire

    io avevo udito
    🔊
    tu avevi udito
    🔊
    lui/lei/Lei aveva udito
    🔊
    noi avevamo udito
    🔊
    voi avevate udito
    🔊
    loro avevano udito
    🔊
    Tempo composto

    Trapassato remoto udire

    io ebbi udito
    🔊
    tu avesti udito
    🔊
    lui/lei/Lei ebbe udito
    🔊
    noi avemmo udito
    🔊
    voi aveste udito
    🔊
    loro ebbero udito
    🔊

    Opšte informacije o indikativu (Indicativo) italijanskih glagola

    Izjavni način (Indicativo) je jedan od osnovnih načina glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje radnji, stanja ili događaja koji se smatraju stvarnim ili sigurnim. Koristi se za opisivanje činjenica, svakodnevnih rutina i objektivnih situacija.
    Na primer, rečenice kao „Io vado al mercato“ ili „Loro studiano per l'esame“ ilustruju upotrebu izjavnoga načina za prenošenje konkretnih informacija.
    Ovaj način može se konjugovati u različitim vremenima, kao što su sadašnje, prošlo i buduće, što omogućava precizno određivanje vremena radnji. Razumevanje izjavnoga načina je ključno za efikasnu komunikaciju i razumevanje nijansi italijanskog jezika.

    congiuntivo udire. Konjunktiv glagola udire


    Tempo semplice

    Congiuntivo presente udire

    io oda
    🔊
    tu oda
    🔊
    lui/lei/Lei oda
    🔊
    noi udiamo
    🔊
    voi udiate
    🔊
    loro odano
    🔊
    Tempo semplice

    Congiuntivo imperfetto udire

    io udissi
    🔊
    tu udissi
    🔊
    lui/lei/Lei udisse
    🔊
    noi udissimo
    🔊
    voi udiste
    🔊
    loro udissero
    🔊

    Tempo composto

    Congiuntivo passato udire

    io abbia udito
    🔊
    tu abbia udito
    🔊
    lui/lei/Lei abbia udito
    🔊
    noi abbiamo udito
    🔊
    voi abbiate udito
    🔊
    loro abbiano udito
    🔊
    Tempo composto

    Congiuntivo trapassato udire

    io avessi udito
    🔊
    tu avessi udito
    🔊
    lui/lei/Lei avesse udito
    🔊
    noi avessimo udito
    🔊
    voi aveste udito
    🔊
    loro avessero udito
    🔊

    Opšte informacije o konjunktivu (Congiuntivo) italijanskih glagola

    Konjunktiv (Congiuntivo) je osnovni način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje nesigurnosti, želja, emocija i hipotetičkih situacija. Upotrebljava se kada se govori o radnjama koje nisu sigurne ili stvarne, kao što su slučajevi sumnje ili mogućnosti.
    Na primer, rečenice kao „Spero che tu venga“ ili „Se avessi tempo, partirei“ ilustruju upotrebu konjunktiva za izražavanje stanja uma ili događaja koji zavise od uslova.
    Ovaj način može se pojaviti u različitim vremenima, kao što su sadašnje i prošlo, i ključan je za nijansiranu komunikaciju i izražavanje složenih misli u italijanskom jeziku.

    condizionale udire. Kondicional glagola udire


    Tempo semplice

    Condizionale presente udire

    io udrei,udirei
    🔊
    tu udresti,udiresti
    🔊
    lui/lei/Lei udrebbe,udirebbe
    🔊
    noi udremmo,udiremmo
    🔊
    voi udreste,udireste
    🔊
    loro udrebbero,udirebbero
    🔊
    Tempo composto

    Condizionale passato udire

    io avrei udito
    🔊
    tu avresti udito
    🔊
    lui/lei/Lei avrebbe udito
    🔊
    noi avremmo udito
    🔊
    voi avreste udito
    🔊
    loro avrebbero udito
    🔊

    Opšte informacije o kondicionalu (Condizionale) italijanskih glagola

    Kondicional (Condizionale) je osnovno glagolsko stanje u italijanskom jeziku, koje se koristi za izražavanje radnji ili stanja koja zavise od određenih uslova. Često se koristi za izražavanje želja, molbi ili hipotetičkih situacija koje nisu izvesne.
    Na primer, rečenice kao što su "Vorrei un caffè" ili "Se avessi più tempo, viaggerei di più" pokazuju kako se kondicional koristi za izražavanje situacija koje zavise od određenih okolnosti.
    Ovo glagolsko stanje može se konjugovati u sadašnjem i prošlom vremenu i ključno je za jasno izražavanje i prenošenje složenih misli na italijanskom jeziku.

    imperativo udire. Imperativ glagola udire


    Imperativo udire

    tu odi
    🔊
    noi udiamo
    🔊
    voi udite
    🔊

    Congiuntivo udire

    Lei oda
    🔊
    Che lui/lei oda
    🔊
    Che loro odano
    🔊

    Opšte informacije o imperativu (Imperativo) italijanskih glagola

    Imperativ (Imperativo) je važan način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za davanje naredbi, uputstava ili saveta. Oblikuje se za drugo lice jednine, drugo lice množine i prvo lice množine.
    Na primer, rečenice kao „Fai attenzione!“ ili „Parlate lentamente!“ pokazuju kako se imperativ može koristiti za direktnu i jasnu komunikaciju. Izraz „Andiamo!“ koji označava poziv da se nešto zajedno uradi, takođe je primer imperativa.
    Međutim, važno je napomenuti da imperativ nema oblike za treće lice jednine i množine. U tim slučajevima se koristi konjunktiv za izražavanje želja ili preporuka na nežniji način. Ova osobina čini italijanski jezik jedinstvenim, jer konjunktiv donosi notu ljubaznosti i delikatnosti u razgovore.
    Poznavanje imperativa i njegova pravilna upotreba su ključni za efikasnu komunikaciju i održavanje prijateljskog tona u svakodnevnim interakcijama.

    Evo zašto je važno koristiti naš trener za konjugaciju pri učenju italijanskog!

    Konjugacija glagola je jedan od najzahtevnijih delova italijanskog jezika, a njeno savladavanje zahteva redovno vežbanje.
    Uz naš interaktivni alat možete vežbati na zabavan i personalizovan način, savladavajući i najčešće korišćene glagole, kao i one složenije. Naš trener vam pomaže da poboljšate tačnost i brzinu, čineći vaše izražavanje tečnijim.
    Bilo da ste početnik ili napredni korisnik, naš trener konjugacije pomoći će vam da podignete svoje jezičke veštine na viši nivo!