🔍
    sense 1v
    sense 2v
    U italijanskom jeziku postoje četiri glavna načina glagola: indikativ, konjunktiv, kondicional i imperativ. Svaki od ovih načina služi za izražavanje različitih namera, radnji ili stanja.
    Indikativ govori o činjenicama, konjunktiv o sumnjama i željama, kondicional o hipotetičkim situacijama, a imperativ za naredbe i zahteve.
    Pravilno savladavanje svih ovih načina omogućava vam da lako izrazite razne misli i osećanja u svakodnevnom razgovoru.
    Il cielo ha tuonato prima della tempesta. (Umberto Eco, Il nome della rosa)
    tuonare :
    tuo||re : (accento grave)

    indicativo tuonare. Izjavni način glagola tuonare


    Tempo semplice

    tuonare presente

    io tuono
    🔊
    tu tuoni
    🔊
    lui/lei/Lei tuona
    🔊
    noi tuoniamo
    🔊
    voi tuonate
    🔊
    loro tuonano
    🔊
    Tempo semplice

    tuonare imperfetto

    io tuonavo
    🔊
    tu tuonavi
    🔊
    lui/lei/Lei tuonava
    🔊
    noi tuonavamo
    🔊
    voi tuonavate
    🔊
    loro tuonavano
    🔊

    Tempo semplice

    tuonare futuro semplice

    io tuonerò
    🔊
    tu tuonerai
    🔊
    lui/lei/Lei tuonerà
    🔊
    noi tuoneremo
    🔊
    voi tuonerete
    🔊
    loro tuoneranno
    🔊
    Tempo semplice

    tuonare passato remoto

    io tuonai
    🔊
    tu tuonasti
    🔊
    lui/lei/Lei tuonò
    🔊
    noi tuonammo
    🔊
    voi tuonaste
    🔊
    loro tuonarono
    🔊

    Tempo composto

    tuonare futuro anteriore

    io avrò tuonato
    🔊
    tu avrai tuonato
    🔊
    lui/lei/Lei avrà tuonato
    🔊
    noi avremo tuonato
    🔊
    voi avrete tuonato
    🔊
    loro avranno tuonato
    🔊
    Tempo composto

    tuonare passato prossimo

    io ho tuonato
    🔊
    tu hai tuonato
    🔊
    lui/lei/Lei ha tuonato
    🔊
    noi abbiamo tuonato
    🔊
    voi avete tuonato
    🔊
    loro hanno tuonato
    🔊

    Tempo composto

    tuonare trapassato prossimo

    io avevo tuonato
    🔊
    tu avevi tuonato
    🔊
    lui/lei/Lei aveva tuonato
    🔊
    noi avevamo tuonato
    🔊
    voi avevate tuonato
    🔊
    loro avevano tuonato
    🔊
    Tempo composto

    tuonare trapassato remoto

    io ebbi tuonato
    🔊
    tu avesti tuonato
    🔊
    lui/lei/Lei ebbe tuonato
    🔊
    noi avemmo tuonato
    🔊
    voi aveste tuonato
    🔊
    loro ebbero tuonato
    🔊

    Opšte informacije o indikativu (Indicativo) italijanskih glagola

    Izjavni način (Indicativo) je jedan od osnovnih načina glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje radnji, stanja ili događaja koji se smatraju stvarnim ili sigurnim. Koristi se za opisivanje činjenica, svakodnevnih rutina i objektivnih situacija.
    Na primer, rečenice kao „Io vado al mercato“ ili „Loro studiano per l'esame“ ilustruju upotrebu izjavnoga načina za prenošenje konkretnih informacija.
    Ovaj način može se konjugovati u različitim vremenima, kao što su sadašnje, prošlo i buduće, što omogućava precizno određivanje vremena radnji. Razumevanje izjavnoga načina je ključno za efikasnu komunikaciju i razumevanje nijansi italijanskog jezika.

    congiuntivo tuonare. Konjunktiv glagola tuonare


    Tempo semplice

    tuonare congiuntivo presente

    io tuoni
    🔊
    tu tuoni
    🔊
    lui/lei/Lei tuoni
    🔊
    noi tuoniamo
    🔊
    voi tuoniate
    🔊
    loro tuonino
    🔊
    Tempo semplice

    tuonare congiuntivo imperfetto

    io tuonassi
    🔊
    tu tuonassi
    🔊
    lui/lei/Lei tuonasse
    🔊
    noi tuonassimo
    🔊
    voi tuonaste
    🔊
    loro tuonassero
    🔊

    Tempo composto

    tuonare congiuntivo passato

    io abbia tuonato
    🔊
    tu abbia tuonato
    🔊
    lui/lei/Lei abbia tuonato
    🔊
    noi abbiamo tuonato
    🔊
    voi abbiate tuonato
    🔊
    loro abbiano tuonato
    🔊
    Tempo composto

    tuonare congiuntivo trapassato

    io avessi tuonato
    🔊
    tu avessi tuonato
    🔊
    lui/lei/Lei avesse tuonato
    🔊
    noi avessimo tuonato
    🔊
    voi aveste tuonato
    🔊
    loro avessero tuonato
    🔊

    Opšte informacije o konjunktivu (Congiuntivo) italijanskih glagola

    Konjunktiv (Congiuntivo) je osnovni način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje nesigurnosti, želja, emocija i hipotetičkih situacija. Upotrebljava se kada se govori o radnjama koje nisu sigurne ili stvarne, kao što su slučajevi sumnje ili mogućnosti.
    Na primer, rečenice kao „Spero che tu venga“ ili „Se avessi tempo, partirei“ ilustruju upotrebu konjunktiva za izražavanje stanja uma ili događaja koji zavise od uslova.
    Ovaj način može se pojaviti u različitim vremenima, kao što su sadašnje i prošlo, i ključan je za nijansiranu komunikaciju i izražavanje složenih misli u italijanskom jeziku.

    condizionale tuonare. Kondicional glagola tuonare


    Tempo semplice

    tuonare condizionale presente

    io tuonerei
    🔊
    tu tuoneresti
    🔊
    lui/lei/Lei tuonerebbe
    🔊
    noi tuoneremmo
    🔊
    voi tuonereste
    🔊
    loro tuonerebbero
    🔊
    Tempo composto

    tuonare condizionale passato

    io avrei tuonato
    🔊
    tu avresti tuonato
    🔊
    lui/lei/Lei avrebbe tuonato
    🔊
    noi avremmo tuonato
    🔊
    voi avreste tuonato
    🔊
    loro avrebbero tuonato
    🔊

    Opšte informacije o kondicionalu (Condizionale) italijanskih glagola

    Kondicional (Condizionale) je osnovno glagolsko stanje u italijanskom jeziku, koje se koristi za izražavanje radnji ili stanja koja zavise od određenih uslova. Često se koristi za izražavanje želja, molbi ili hipotetičkih situacija koje nisu izvesne.
    Na primer, rečenice kao što su "Vorrei un caffè" ili "Se avessi più tempo, viaggerei di più" pokazuju kako se kondicional koristi za izražavanje situacija koje zavise od određenih okolnosti.
    Ovo glagolsko stanje može se konjugovati u sadašnjem i prošlom vremenu i ključno je za jasno izražavanje i prenošenje složenih misli na italijanskom jeziku.

    imperativo tuonare. Imperativ glagola tuonare


    tuonare imperativo

    tu tuona
    🔊
    noi tuoniamo
    🔊
    voi tuonate
    🔊

    tuonare congiuntivo esortativo

    Lei tuoni
    🔊
    Che lui/lei tuoni
    🔊
    Che loro tuonino
    🔊

    Opšte informacije o imperativu (Imperativo) italijanskih glagola

    Imperativ (Imperativo) je važan način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za davanje naredbi, uputstava ili saveta. Oblikuje se za drugo lice jednine, drugo lice množine i prvo lice množine.
    Na primer, rečenice kao „Fai attenzione!“ ili „Parlate lentamente!“ pokazuju kako se imperativ može koristiti za direktnu i jasnu komunikaciju. Izraz „Andiamo!“ koji označava poziv da se nešto zajedno uradi, takođe je primer imperativa.
    Međutim, važno je napomenuti da imperativ nema oblike za treće lice jednine i množine. U tim slučajevima se koristi konjunktiv za izražavanje želja ili preporuka na nežniji način. Ova osobina čini italijanski jezik jedinstvenim, jer konjunktiv donosi notu ljubaznosti i delikatnosti u razgovore.
    Poznavanje imperativa i njegova pravilna upotreba su ključni za efikasnu komunikaciju i održavanje prijateljskog tona u svakodnevnim interakcijama.

    Evo zašto je važno koristiti naš trener za konjugaciju pri učenju italijanskog!

    Konjugacija glagola je jedan od najzahtevnijih delova italijanskog jezika, a njeno savladavanje zahteva redovno vežbanje.
    Uz naš interaktivni alat možete vežbati na zabavan i personalizovan način, savladavajući i najčešće korišćene glagole, kao i one složenije. Naš trener vam pomaže da poboljšate tačnost i brzinu, čineći vaše izražavanje tečnijim.
    Bilo da ste početnik ili napredni korisnik, naš trener konjugacije pomoći će vam da podignete svoje jezičke veštine na viši nivo!