🔍
    sense 1v
    sense 2v
    U italijanskom jeziku postoje četiri glavna načina glagola: indikativ, konjunktiv, kondicional i imperativ. Svaki od ovih načina služi za izražavanje različitih namera, radnji ili stanja.
    Indikativ govori o činjenicama, konjunktiv o sumnjama i željama, kondicional o hipotetičkim situacijama, a imperativ za naredbe i zahteve.
    Pravilno savladavanje svih ovih načina omogućava vam da lako izrazite razne misli i osećanja u svakodnevnom razgovoru.
    Hanno tentato di risolvere il problema. (Alessandro Manzoni, I Promessi Sposi)
    tentare :
    ten||re : (accento grave)

    indicativo tentare. Izjavni način glagola tentare


    Tempo semplice

    tentare presente

    io tento
    🔊
    tu tenti
    🔊
    lui/lei/Lei tenta
    🔊
    noi tentiamo
    🔊
    voi tentate
    🔊
    loro tentano
    🔊
    Tempo semplice

    tentare imperfetto

    io tentavo
    🔊
    tu tentavi
    🔊
    lui/lei/Lei tentava
    🔊
    noi tentavamo
    🔊
    voi tentavate
    🔊
    loro tentavano
    🔊

    Tempo semplice

    tentare futuro semplice

    io tenterò
    🔊
    tu tenterai
    🔊
    lui/lei/Lei tenterà
    🔊
    noi tenteremo
    🔊
    voi tenterete
    🔊
    loro tenteranno
    🔊
    Tempo semplice

    tentare passato remoto

    io tentai
    🔊
    tu tentasti
    🔊
    lui/lei/Lei tentò
    🔊
    noi tentammo
    🔊
    voi tentaste
    🔊
    loro tentarono
    🔊

    Tempo composto

    tentare futuro anteriore

    io avrò tentato
    🔊
    tu avrai tentato
    🔊
    lui/lei/Lei avrà tentato
    🔊
    noi avremo tentato
    🔊
    voi avrete tentato
    🔊
    loro avranno tentato
    🔊
    Tempo composto

    tentare passato prossimo

    io ho tentato
    🔊
    tu hai tentato
    🔊
    lui/lei/Lei ha tentato
    🔊
    noi abbiamo tentato
    🔊
    voi avete tentato
    🔊
    loro hanno tentato
    🔊

    Tempo composto

    tentare trapassato prossimo

    io avevo tentato
    🔊
    tu avevi tentato
    🔊
    lui/lei/Lei aveva tentato
    🔊
    noi avevamo tentato
    🔊
    voi avevate tentato
    🔊
    loro avevano tentato
    🔊
    Tempo composto

    tentare trapassato remoto

    io ebbi tentato
    🔊
    tu avesti tentato
    🔊
    lui/lei/Lei ebbe tentato
    🔊
    noi avemmo tentato
    🔊
    voi aveste tentato
    🔊
    loro ebbero tentato
    🔊

    Opšte informacije o indikativu (Indicativo) italijanskih glagola

    Izjavni način (Indicativo) je jedan od osnovnih načina glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje radnji, stanja ili događaja koji se smatraju stvarnim ili sigurnim. Koristi se za opisivanje činjenica, svakodnevnih rutina i objektivnih situacija.
    Na primer, rečenice kao „Io vado al mercato“ ili „Loro studiano per l'esame“ ilustruju upotrebu izjavnoga načina za prenošenje konkretnih informacija.
    Ovaj način može se konjugovati u različitim vremenima, kao što su sadašnje, prošlo i buduće, što omogućava precizno određivanje vremena radnji. Razumevanje izjavnoga načina je ključno za efikasnu komunikaciju i razumevanje nijansi italijanskog jezika.

    congiuntivo tentare. Konjunktiv glagola tentare


    Tempo semplice

    tentare congiuntivo presente

    io tenti
    🔊
    tu tenti
    🔊
    lui/lei/Lei tenti
    🔊
    noi tentiamo
    🔊
    voi tentiate
    🔊
    loro tentino
    🔊
    Tempo semplice

    tentare congiuntivo imperfetto

    io tentassi
    🔊
    tu tentassi
    🔊
    lui/lei/Lei tentasse
    🔊
    noi tentassimo
    🔊
    voi tentaste
    🔊
    loro tentassero
    🔊

    Tempo composto

    tentare congiuntivo passato

    io abbia tentato
    🔊
    tu abbia tentato
    🔊
    lui/lei/Lei abbia tentato
    🔊
    noi abbiamo tentato
    🔊
    voi abbiate tentato
    🔊
    loro abbiano tentato
    🔊
    Tempo composto

    tentare congiuntivo trapassato

    io avessi tentato
    🔊
    tu avessi tentato
    🔊
    lui/lei/Lei avesse tentato
    🔊
    noi avessimo tentato
    🔊
    voi aveste tentato
    🔊
    loro avessero tentato
    🔊

    Opšte informacije o konjunktivu (Congiuntivo) italijanskih glagola

    Konjunktiv (Congiuntivo) je osnovni način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje nesigurnosti, želja, emocija i hipotetičkih situacija. Upotrebljava se kada se govori o radnjama koje nisu sigurne ili stvarne, kao što su slučajevi sumnje ili mogućnosti.
    Na primer, rečenice kao „Spero che tu venga“ ili „Se avessi tempo, partirei“ ilustruju upotrebu konjunktiva za izražavanje stanja uma ili događaja koji zavise od uslova.
    Ovaj način može se pojaviti u različitim vremenima, kao što su sadašnje i prošlo, i ključan je za nijansiranu komunikaciju i izražavanje složenih misli u italijanskom jeziku.

    condizionale tentare. Kondicional glagola tentare


    Tempo semplice

    tentare condizionale presente

    io tenterei
    🔊
    tu tenteresti
    🔊
    lui/lei/Lei tenterebbe
    🔊
    noi tenteremmo
    🔊
    voi tentereste
    🔊
    loro tenterebbero
    🔊
    Tempo composto

    tentare condizionale passato

    io avrei tentato
    🔊
    tu avresti tentato
    🔊
    lui/lei/Lei avrebbe tentato
    🔊
    noi avremmo tentato
    🔊
    voi avreste tentato
    🔊
    loro avrebbero tentato
    🔊

    Opšte informacije o kondicionalu (Condizionale) italijanskih glagola

    Kondicional (Condizionale) je osnovno glagolsko stanje u italijanskom jeziku, koje se koristi za izražavanje radnji ili stanja koja zavise od određenih uslova. Često se koristi za izražavanje želja, molbi ili hipotetičkih situacija koje nisu izvesne.
    Na primer, rečenice kao što su "Vorrei un caffè" ili "Se avessi più tempo, viaggerei di più" pokazuju kako se kondicional koristi za izražavanje situacija koje zavise od određenih okolnosti.
    Ovo glagolsko stanje može se konjugovati u sadašnjem i prošlom vremenu i ključno je za jasno izražavanje i prenošenje složenih misli na italijanskom jeziku.

    imperativo tentare. Imperativ glagola tentare


    tentare imperativo

    tu tenta
    🔊
    noi tentiamo
    🔊
    voi tentate
    🔊

    tentare congiuntivo esortativo

    Lei tenti
    🔊
    Che lui/lei tenti
    🔊
    Che loro tentino
    🔊

    Opšte informacije o imperativu (Imperativo) italijanskih glagola

    Imperativ (Imperativo) je važan način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za davanje naredbi, uputstava ili saveta. Oblikuje se za drugo lice jednine, drugo lice množine i prvo lice množine.
    Na primer, rečenice kao „Fai attenzione!“ ili „Parlate lentamente!“ pokazuju kako se imperativ može koristiti za direktnu i jasnu komunikaciju. Izraz „Andiamo!“ koji označava poziv da se nešto zajedno uradi, takođe je primer imperativa.
    Međutim, važno je napomenuti da imperativ nema oblike za treće lice jednine i množine. U tim slučajevima se koristi konjunktiv za izražavanje želja ili preporuka na nežniji način. Ova osobina čini italijanski jezik jedinstvenim, jer konjunktiv donosi notu ljubaznosti i delikatnosti u razgovore.
    Poznavanje imperativa i njegova pravilna upotreba su ključni za efikasnu komunikaciju i održavanje prijateljskog tona u svakodnevnim interakcijama.

    Evo zašto je važno koristiti naš trener za konjugaciju pri učenju italijanskog!

    Konjugacija glagola je jedan od najzahtevnijih delova italijanskog jezika, a njeno savladavanje zahteva redovno vežbanje.
    Uz naš interaktivni alat možete vežbati na zabavan i personalizovan način, savladavajući i najčešće korišćene glagole, kao i one složenije. Naš trener vam pomaže da poboljšate tačnost i brzinu, čineći vaše izražavanje tečnijim.
    Bilo da ste početnik ili napredni korisnik, naš trener konjugacije pomoći će vam da podignete svoje jezičke veštine na viši nivo!