🔍
    sense 1v
    sense 2v
    U italijanskom jeziku postoje četiri glavna načina glagola: indikativ, konjunktiv, kondicional i imperativ. Svaki od ovih načina služi za izražavanje različitih namera, radnji ili stanja.
    Indikativ govori o činjenicama, konjunktiv o sumnjama i željama, kondicional o hipotetičkim situacijama, a imperativ za naredbe i zahteve.
    Pravilno savladavanje svih ovih načina omogućava vam da lako izrazite razne misli i osećanja u svakodnevnom razgovoru.
    Ha tenuto un discorso davanti a una grande folla. (Giosuè Carducci, Odi Barbare)
    verbo irregolare
    tenere :
    te||re : (accento acuto)

    indicativo tenere. Izjavni način glagola tenere


    Tempo semplice

    tenere presente

    io tengo
    🔊
    tu tieni
    🔊
    lui/lei/Lei tiene
    🔊
    noi teniamo
    🔊
    voi tenete
    🔊
    loro tengono
    🔊
    Tempo semplice

    tenere imperfetto

    io tenevo
    🔊
    tu tenevi
    🔊
    lui/lei/Lei teneva
    🔊
    noi tenevamo
    🔊
    voi tenevate
    🔊
    loro tenevano
    🔊

    Tempo semplice

    tenere futuro semplice

    io terrò
    🔊
    tu terrai
    🔊
    lui/lei/Lei terrà
    🔊
    noi terremo
    🔊
    voi terrete
    🔊
    loro terranno
    🔊
    Tempo semplice

    tenere passato remoto

    io tenni, tenetti
    🔊
    tu tenesti
    🔊
    lui/lei/Lei tenne
    🔊
    noi tenemmo
    🔊
    voi teneste
    🔊
    loro tennero
    🔊

    Tempo composto

    tenere futuro anteriore

    io avrò tenuto
    🔊
    tu avrai tenuto
    🔊
    lui/lei/Lei avrà tenuto
    🔊
    noi avremo tenuto
    🔊
    voi avrete tenuto
    🔊
    loro avranno tenuto
    🔊
    Tempo composto

    tenere passato prossimo

    io ho tenuto
    🔊
    tu hai tenuto
    🔊
    lui/lei/Lei ha tenuto
    🔊
    noi abbiamo tenuto
    🔊
    voi avete tenuto
    🔊
    loro hanno tenuto
    🔊

    Tempo composto

    tenere trapassato prossimo

    io avevo tenuto
    🔊
    tu avevi tenuto
    🔊
    lui/lei/Lei aveva tenuto
    🔊
    noi avevamo tenuto
    🔊
    voi avevate tenuto
    🔊
    loro avevano tenuto
    🔊
    Tempo composto

    tenere trapassato remoto

    io ebbi tenuto
    🔊
    tu avesti tenuto
    🔊
    lui/lei/Lei ebbe tenuto
    🔊
    noi avemmo tenuto
    🔊
    voi aveste tenuto
    🔊
    loro ebbero tenuto
    🔊

    Opšte informacije o indikativu (Indicativo) italijanskih glagola

    Izjavni način (Indicativo) je jedan od osnovnih načina glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje radnji, stanja ili događaja koji se smatraju stvarnim ili sigurnim. Koristi se za opisivanje činjenica, svakodnevnih rutina i objektivnih situacija.
    Na primer, rečenice kao „Io vado al mercato“ ili „Loro studiano per l'esame“ ilustruju upotrebu izjavnoga načina za prenošenje konkretnih informacija.
    Ovaj način može se konjugovati u različitim vremenima, kao što su sadašnje, prošlo i buduće, što omogućava precizno određivanje vremena radnji. Razumevanje izjavnoga načina je ključno za efikasnu komunikaciju i razumevanje nijansi italijanskog jezika.

    congiuntivo tenere. Konjunktiv glagola tenere


    Tempo semplice

    tenere congiuntivo presente

    io tenga
    🔊
    tu tenga
    🔊
    lui/lei/Lei tenga
    🔊
    noi teniamo
    🔊
    voi teniate
    🔊
    loro tengano
    🔊
    Tempo semplice

    tenere congiuntivo imperfetto

    io tenessi
    🔊
    tu tenessi
    🔊
    lui/lei/Lei tenesse
    🔊
    noi tenessimo
    🔊
    voi teneste
    🔊
    loro tenessero
    🔊

    Tempo composto

    tenere congiuntivo passato

    io abbia tenuto
    🔊
    tu abbia tenuto
    🔊
    lui/lei/Lei abbia tenuto
    🔊
    noi abbiamo tenuto
    🔊
    voi abbiate tenuto
    🔊
    loro abbiano tenuto
    🔊
    Tempo composto

    tenere congiuntivo trapassato

    io avessi tenuto
    🔊
    tu avessi tenuto
    🔊
    lui/lei/Lei avesse tenuto
    🔊
    noi avessimo tenuto
    🔊
    voi aveste tenuto
    🔊
    loro avessero tenuto
    🔊

    Opšte informacije o konjunktivu (Congiuntivo) italijanskih glagola

    Konjunktiv (Congiuntivo) je osnovni način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje nesigurnosti, želja, emocija i hipotetičkih situacija. Upotrebljava se kada se govori o radnjama koje nisu sigurne ili stvarne, kao što su slučajevi sumnje ili mogućnosti.
    Na primer, rečenice kao „Spero che tu venga“ ili „Se avessi tempo, partirei“ ilustruju upotrebu konjunktiva za izražavanje stanja uma ili događaja koji zavise od uslova.
    Ovaj način može se pojaviti u različitim vremenima, kao što su sadašnje i prošlo, i ključan je za nijansiranu komunikaciju i izražavanje složenih misli u italijanskom jeziku.

    condizionale tenere. Kondicional glagola tenere


    Tempo semplice

    tenere condizionale presente

    io terrei
    🔊
    tu terresti
    🔊
    lui/lei/Lei terrebbe
    🔊
    noi terremmo
    🔊
    voi terreste
    🔊
    loro terrebbero
    🔊
    Tempo composto

    tenere condizionale passato

    io avrei tenuto
    🔊
    tu avresti tenuto
    🔊
    lui/lei/Lei avrebbe tenuto
    🔊
    noi avremmo tenuto
    🔊
    voi avreste tenuto
    🔊
    loro avrebbero tenuto
    🔊

    Opšte informacije o kondicionalu (Condizionale) italijanskih glagola

    Kondicional (Condizionale) je osnovno glagolsko stanje u italijanskom jeziku, koje se koristi za izražavanje radnji ili stanja koja zavise od određenih uslova. Često se koristi za izražavanje želja, molbi ili hipotetičkih situacija koje nisu izvesne.
    Na primer, rečenice kao što su "Vorrei un caffè" ili "Se avessi più tempo, viaggerei di più" pokazuju kako se kondicional koristi za izražavanje situacija koje zavise od određenih okolnosti.
    Ovo glagolsko stanje može se konjugovati u sadašnjem i prošlom vremenu i ključno je za jasno izražavanje i prenošenje složenih misli na italijanskom jeziku.

    imperativo tenere. Imperativ glagola tenere


    tenere imperativo

    tu tieni
    🔊
    noi teniamo
    🔊
    voi tenete
    🔊

    tenere congiuntivo esortativo

    Lei tenga
    🔊
    Che lui/lei tenga
    🔊
    Che loro tengano
    🔊

    Opšte informacije o imperativu (Imperativo) italijanskih glagola

    Imperativ (Imperativo) je važan način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za davanje naredbi, uputstava ili saveta. Oblikuje se za drugo lice jednine, drugo lice množine i prvo lice množine.
    Na primer, rečenice kao „Fai attenzione!“ ili „Parlate lentamente!“ pokazuju kako se imperativ može koristiti za direktnu i jasnu komunikaciju. Izraz „Andiamo!“ koji označava poziv da se nešto zajedno uradi, takođe je primer imperativa.
    Međutim, važno je napomenuti da imperativ nema oblike za treće lice jednine i množine. U tim slučajevima se koristi konjunktiv za izražavanje želja ili preporuka na nežniji način. Ova osobina čini italijanski jezik jedinstvenim, jer konjunktiv donosi notu ljubaznosti i delikatnosti u razgovore.
    Poznavanje imperativa i njegova pravilna upotreba su ključni za efikasnu komunikaciju i održavanje prijateljskog tona u svakodnevnim interakcijama.

    Evo zašto je važno koristiti naš trener za konjugaciju pri učenju italijanskog!

    Konjugacija glagola je jedan od najzahtevnijih delova italijanskog jezika, a njeno savladavanje zahteva redovno vežbanje.
    Uz naš interaktivni alat možete vežbati na zabavan i personalizovan način, savladavajući i najčešće korišćene glagole, kao i one složenije. Naš trener vam pomaže da poboljšate tačnost i brzinu, čineći vaše izražavanje tečnijim.
    Bilo da ste početnik ili napredni korisnik, naš trener konjugacije pomoći će vam da podignete svoje jezičke veštine na viši nivo!