🔍
    sense 1v
    sense 2v
    U italijanskom jeziku postoje četiri glavna načina glagola: indikativ, konjunktiv, kondicional i imperativ. Svaki od ovih načina služi za izražavanje različitih namera, radnji ili stanja.
    Indikativ govori o činjenicama, konjunktiv o sumnjama i željama, kondicional o hipotetičkim situacijama, a imperativ za naredbe i zahteve.
    Pravilno savladavanje svih ovih načina omogućava vam da lako izrazite razne misli i osećanja u svakodnevnom razgovoru.
    Ha taciuto riguardo ai suoi piani. (Luigi Pirandello, Il Fu Mattia Pascal)
    verbo irregolare
    tacere :
    ta||re : (accento acuto)

    indicativo tacere. Izjavni način glagola tacere


    Tempo semplice

    tacere presente

    io taccio
    🔊
    tu taci
    🔊
    lui/lei/Lei tace
    🔊
    noi tacciamo, taciamo
    🔊
    voi tacete
    🔊
    loro tacciono, taciono
    🔊
    Tempo semplice

    tacere imperfetto

    io tacevo
    🔊
    tu tacevi
    🔊
    lui/lei/Lei taceva
    🔊
    noi tacevamo
    🔊
    voi tacevate
    🔊
    loro tacevano
    🔊

    Tempo semplice

    tacere futuro semplice

    io tacerò
    🔊
    tu tacerai
    🔊
    lui/lei/Lei tacerà
    🔊
    noi taceremo
    🔊
    voi tacerete
    🔊
    loro taceranno
    🔊
    Tempo semplice

    tacere passato remoto

    io tacqui
    🔊
    tu tacesti
    🔊
    lui/lei/Lei tacque
    🔊
    noi tacemmo
    🔊
    voi taceste
    🔊
    loro tacquero
    🔊

    Tempo composto

    tacere futuro anteriore

    io avrò taciuto
    🔊
    tu avrai taciuto
    🔊
    lui/lei/Lei avrà taciuto
    🔊
    noi avremo taciuto
    🔊
    voi avrete taciuto
    🔊
    loro avranno taciuto
    🔊
    Tempo composto

    tacere passato prossimo

    io ho taciuto
    🔊
    tu hai taciuto
    🔊
    lui/lei/Lei ha taciuto
    🔊
    noi abbiamo taciuto
    🔊
    voi avete taciuto
    🔊
    loro hanno taciuto
    🔊

    Tempo composto

    tacere trapassato prossimo

    io avevo taciuto
    🔊
    tu avevi taciuto
    🔊
    lui/lei/Lei aveva taciuto
    🔊
    noi avevamo taciuto
    🔊
    voi avevate taciuto
    🔊
    loro avevano taciuto
    🔊
    Tempo composto

    tacere trapassato remoto

    io ebbi taciuto
    🔊
    tu avesti taciuto
    🔊
    lui/lei/Lei ebbe taciuto
    🔊
    noi avemmo taciuto
    🔊
    voi aveste taciuto
    🔊
    loro ebbero taciuto
    🔊

    Opšte informacije o indikativu (Indicativo) italijanskih glagola

    Izjavni način (Indicativo) je jedan od osnovnih načina glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje radnji, stanja ili događaja koji se smatraju stvarnim ili sigurnim. Koristi se za opisivanje činjenica, svakodnevnih rutina i objektivnih situacija.
    Na primer, rečenice kao „Io vado al mercato“ ili „Loro studiano per l'esame“ ilustruju upotrebu izjavnoga načina za prenošenje konkretnih informacija.
    Ovaj način može se konjugovati u različitim vremenima, kao što su sadašnje, prošlo i buduće, što omogućava precizno određivanje vremena radnji. Razumevanje izjavnoga načina je ključno za efikasnu komunikaciju i razumevanje nijansi italijanskog jezika.

    congiuntivo tacere. Konjunktiv glagola tacere


    Tempo semplice

    tacere congiuntivo presente

    io taccia
    🔊
    tu taccia
    🔊
    lui/lei/Lei taccia
    🔊
    noi tacciamo, taciamo
    🔊
    voi tacciate, taciate
    🔊
    loro tacciano
    🔊
    Tempo semplice

    tacere congiuntivo imperfetto

    io tacessi
    🔊
    tu tacessi
    🔊
    lui/lei/Lei tacesse
    🔊
    noi tacessimo
    🔊
    voi taceste
    🔊
    loro tacessero
    🔊

    Tempo composto

    tacere congiuntivo passato

    io abbia taciuto
    🔊
    tu abbia taciuto
    🔊
    lui/lei/Lei abbia taciuto
    🔊
    noi abbiamo taciuto
    🔊
    voi abbiate taciuto
    🔊
    loro abbiano taciuto
    🔊
    Tempo composto

    tacere congiuntivo trapassato

    io avessi taciuto
    🔊
    tu avessi taciuto
    🔊
    lui/lei/Lei avesse taciuto
    🔊
    noi avessimo taciuto
    🔊
    voi aveste taciuto
    🔊
    loro avessero taciuto
    🔊

    Opšte informacije o konjunktivu (Congiuntivo) italijanskih glagola

    Konjunktiv (Congiuntivo) je osnovni način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje nesigurnosti, želja, emocija i hipotetičkih situacija. Upotrebljava se kada se govori o radnjama koje nisu sigurne ili stvarne, kao što su slučajevi sumnje ili mogućnosti.
    Na primer, rečenice kao „Spero che tu venga“ ili „Se avessi tempo, partirei“ ilustruju upotrebu konjunktiva za izražavanje stanja uma ili događaja koji zavise od uslova.
    Ovaj način može se pojaviti u različitim vremenima, kao što su sadašnje i prošlo, i ključan je za nijansiranu komunikaciju i izražavanje složenih misli u italijanskom jeziku.

    condizionale tacere. Kondicional glagola tacere


    Tempo semplice

    tacere condizionale presente

    io tacerei
    🔊
    tu taceresti
    🔊
    lui/lei/Lei tacerebbe
    🔊
    noi taceremmo
    🔊
    voi tacereste
    🔊
    loro tacerebbero
    🔊
    Tempo composto

    tacere condizionale passato

    io avrei taciuto
    🔊
    tu avresti taciuto
    🔊
    lui/lei/Lei avrebbe taciuto
    🔊
    noi avremmo taciuto
    🔊
    voi avreste taciuto
    🔊
    loro avrebbero taciuto
    🔊

    Opšte informacije o kondicionalu (Condizionale) italijanskih glagola

    Kondicional (Condizionale) je osnovno glagolsko stanje u italijanskom jeziku, koje se koristi za izražavanje radnji ili stanja koja zavise od određenih uslova. Često se koristi za izražavanje želja, molbi ili hipotetičkih situacija koje nisu izvesne.
    Na primer, rečenice kao što su "Vorrei un caffè" ili "Se avessi più tempo, viaggerei di più" pokazuju kako se kondicional koristi za izražavanje situacija koje zavise od određenih okolnosti.
    Ovo glagolsko stanje može se konjugovati u sadašnjem i prošlom vremenu i ključno je za jasno izražavanje i prenošenje složenih misli na italijanskom jeziku.

    imperativo tacere. Imperativ glagola tacere


    tacere imperativo

    tu taci
    🔊
    noi tacciamo
    🔊
    voi tacete
    🔊

    tacere congiuntivo esortativo

    Lei taccia
    🔊
    Che lui/lei taccia
    🔊
    Che loro tacciano
    🔊

    Opšte informacije o imperativu (Imperativo) italijanskih glagola

    Imperativ (Imperativo) je važan način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za davanje naredbi, uputstava ili saveta. Oblikuje se za drugo lice jednine, drugo lice množine i prvo lice množine.
    Na primer, rečenice kao „Fai attenzione!“ ili „Parlate lentamente!“ pokazuju kako se imperativ može koristiti za direktnu i jasnu komunikaciju. Izraz „Andiamo!“ koji označava poziv da se nešto zajedno uradi, takođe je primer imperativa.
    Međutim, važno je napomenuti da imperativ nema oblike za treće lice jednine i množine. U tim slučajevima se koristi konjunktiv za izražavanje želja ili preporuka na nežniji način. Ova osobina čini italijanski jezik jedinstvenim, jer konjunktiv donosi notu ljubaznosti i delikatnosti u razgovore.
    Poznavanje imperativa i njegova pravilna upotreba su ključni za efikasnu komunikaciju i održavanje prijateljskog tona u svakodnevnim interakcijama.

    Evo zašto je važno koristiti naš trener za konjugaciju pri učenju italijanskog!

    Konjugacija glagola je jedan od najzahtevnijih delova italijanskog jezika, a njeno savladavanje zahteva redovno vežbanje.
    Uz naš interaktivni alat možete vežbati na zabavan i personalizovan način, savladavajući i najčešće korišćene glagole, kao i one složenije. Naš trener vam pomaže da poboljšate tačnost i brzinu, čineći vaše izražavanje tečnijim.
    Bilo da ste početnik ili napredni korisnik, naš trener konjugacije pomoći će vam da podignete svoje jezičke veštine na viši nivo!