🔍
    sense 2v
    sense 1v
    U italijanskom jeziku postoje četiri glavna načina glagola: indikativ, konjunktiv, kondicional i imperativ. Svaki od ovih načina služi za izražavanje različitih namera, radnji ili stanja.
    Indikativ govori o činjenicama, konjunktiv o sumnjama i željama, kondicional o hipotetičkim situacijama, a imperativ za naredbe i zahteve.
    Pravilno savladavanje svih ovih načina omogućava vam da lako izrazite razne misli i osećanja u svakodnevnom razgovoru.
    Ho supplicato per avere aiuto. (Alessandro Manzoni, I Promessi Sposi)
    supplicare :
    sup|pli||re : (accento grave)

    indicativo supplicare. Izjavni način glagola supplicare


    Tempo semplice

    supplicare presente

    io supplico
    🔊
    tu supplichi
    🔊
    lui/lei/Lei supplica
    🔊
    noi supplichiamo
    🔊
    voi supplicate
    🔊
    loro supplicano
    🔊
    Tempo semplice

    supplicare imperfetto

    io supplicavo
    🔊
    tu supplicavi
    🔊
    lui/lei/Lei supplicava
    🔊
    noi supplicavamo
    🔊
    voi supplicavate
    🔊
    loro supplicavano
    🔊

    Tempo semplice

    supplicare futuro semplice

    io supplicherò
    🔊
    tu supplicherai
    🔊
    lui/lei/Lei supplicherà
    🔊
    noi supplicheremo
    🔊
    voi supplicherete
    🔊
    loro supplicheranno
    🔊
    Tempo semplice

    supplicare passato remoto

    io supplicai
    🔊
    tu supplicasti
    🔊
    lui/lei/Lei supplicò
    🔊
    noi supplicammo
    🔊
    voi supplicaste
    🔊
    loro supplicarono
    🔊

    Tempo composto

    supplicare futuro anteriore

    io avrò supplicato
    🔊
    tu avrai supplicato
    🔊
    lui/lei/Lei avrà supplicato
    🔊
    noi avremo supplicato
    🔊
    voi avrete supplicato
    🔊
    loro avranno supplicato
    🔊
    Tempo composto

    supplicare passato prossimo

    io ho supplicato
    🔊
    tu hai supplicato
    🔊
    lui/lei/Lei ha supplicato
    🔊
    noi abbiamo supplicato
    🔊
    voi avete supplicato
    🔊
    loro hanno supplicato
    🔊

    Tempo composto

    supplicare trapassato prossimo

    io avevo supplicato
    🔊
    tu avevi supplicato
    🔊
    lui/lei/Lei aveva supplicato
    🔊
    noi avevamo supplicato
    🔊
    voi avevate supplicato
    🔊
    loro avevano supplicato
    🔊
    Tempo composto

    supplicare trapassato remoto

    io ebbi supplicato
    🔊
    tu avesti supplicato
    🔊
    lui/lei/Lei ebbe supplicato
    🔊
    noi avemmo supplicato
    🔊
    voi aveste supplicato
    🔊
    loro ebbero supplicato
    🔊

    Opšte informacije o indikativu (Indicativo) italijanskih glagola

    Izjavni način (Indicativo) je jedan od osnovnih načina glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje radnji, stanja ili događaja koji se smatraju stvarnim ili sigurnim. Koristi se za opisivanje činjenica, svakodnevnih rutina i objektivnih situacija.
    Na primer, rečenice kao „Io vado al mercato“ ili „Loro studiano per l'esame“ ilustruju upotrebu izjavnoga načina za prenošenje konkretnih informacija.
    Ovaj način može se konjugovati u različitim vremenima, kao što su sadašnje, prošlo i buduće, što omogućava precizno određivanje vremena radnji. Razumevanje izjavnoga načina je ključno za efikasnu komunikaciju i razumevanje nijansi italijanskog jezika.

    congiuntivo supplicare. Konjunktiv glagola supplicare


    Tempo semplice

    supplicare congiuntivo presente

    io supplichi
    🔊
    tu supplichi
    🔊
    lui/lei/Lei supplichi
    🔊
    noi supplichiamo
    🔊
    voi supplichiate
    🔊
    loro supplichino
    🔊
    Tempo semplice

    supplicare congiuntivo imperfetto

    io supplicassi
    🔊
    tu supplicassi
    🔊
    lui/lei/Lei supplicasse
    🔊
    noi supplicassimo
    🔊
    voi supplicaste
    🔊
    loro supplicassero
    🔊

    Tempo composto

    supplicare congiuntivo passato

    io abbia supplicato
    🔊
    tu abbia supplicato
    🔊
    lui/lei/Lei abbia supplicato
    🔊
    noi abbiamo supplicato
    🔊
    voi abbiate supplicato
    🔊
    loro abbiano supplicato
    🔊
    Tempo composto

    supplicare congiuntivo trapassato

    io avessi supplicato
    🔊
    tu avessi supplicato
    🔊
    lui/lei/Lei avesse supplicato
    🔊
    noi avessimo supplicato
    🔊
    voi aveste supplicato
    🔊
    loro avessero supplicato
    🔊

    Opšte informacije o konjunktivu (Congiuntivo) italijanskih glagola

    Konjunktiv (Congiuntivo) je osnovni način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje nesigurnosti, želja, emocija i hipotetičkih situacija. Upotrebljava se kada se govori o radnjama koje nisu sigurne ili stvarne, kao što su slučajevi sumnje ili mogućnosti.
    Na primer, rečenice kao „Spero che tu venga“ ili „Se avessi tempo, partirei“ ilustruju upotrebu konjunktiva za izražavanje stanja uma ili događaja koji zavise od uslova.
    Ovaj način može se pojaviti u različitim vremenima, kao što su sadašnje i prošlo, i ključan je za nijansiranu komunikaciju i izražavanje složenih misli u italijanskom jeziku.

    condizionale supplicare. Kondicional glagola supplicare


    Tempo semplice

    supplicare condizionale presente

    io supplicherei
    🔊
    tu supplicheresti
    🔊
    lui/lei/Lei supplicherebbe
    🔊
    noi supplicheremmo
    🔊
    voi supplichereste
    🔊
    loro supplicherebbero
    🔊
    Tempo composto

    supplicare condizionale passato

    io avrei supplicato
    🔊
    tu avresti supplicato
    🔊
    lui/lei/Lei avrebbe supplicato
    🔊
    noi avremmo supplicato
    🔊
    voi avreste supplicato
    🔊
    loro avrebbero supplicato
    🔊

    Opšte informacije o kondicionalu (Condizionale) italijanskih glagola

    Kondicional (Condizionale) je osnovno glagolsko stanje u italijanskom jeziku, koje se koristi za izražavanje radnji ili stanja koja zavise od određenih uslova. Često se koristi za izražavanje želja, molbi ili hipotetičkih situacija koje nisu izvesne.
    Na primer, rečenice kao što su "Vorrei un caffè" ili "Se avessi più tempo, viaggerei di più" pokazuju kako se kondicional koristi za izražavanje situacija koje zavise od određenih okolnosti.
    Ovo glagolsko stanje može se konjugovati u sadašnjem i prošlom vremenu i ključno je za jasno izražavanje i prenošenje složenih misli na italijanskom jeziku.

    imperativo supplicare. Imperativ glagola supplicare


    supplicare imperativo

    tu supplica
    🔊
    noi supplichiamo
    🔊
    voi supplicate
    🔊

    supplicare congiuntivo esortativo

    Lei supplichi
    🔊
    Che lui/lei supplichi
    🔊
    Che loro supplichino
    🔊

    Opšte informacije o imperativu (Imperativo) italijanskih glagola

    Imperativ (Imperativo) je važan način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za davanje naredbi, uputstava ili saveta. Oblikuje se za drugo lice jednine, drugo lice množine i prvo lice množine.
    Na primer, rečenice kao „Fai attenzione!“ ili „Parlate lentamente!“ pokazuju kako se imperativ može koristiti za direktnu i jasnu komunikaciju. Izraz „Andiamo!“ koji označava poziv da se nešto zajedno uradi, takođe je primer imperativa.
    Međutim, važno je napomenuti da imperativ nema oblike za treće lice jednine i množine. U tim slučajevima se koristi konjunktiv za izražavanje želja ili preporuka na nežniji način. Ova osobina čini italijanski jezik jedinstvenim, jer konjunktiv donosi notu ljubaznosti i delikatnosti u razgovore.
    Poznavanje imperativa i njegova pravilna upotreba su ključni za efikasnu komunikaciju i održavanje prijateljskog tona u svakodnevnim interakcijama.

    Evo zašto je važno koristiti naš trener za konjugaciju pri učenju italijanskog!

    Konjugacija glagola je jedan od najzahtevnijih delova italijanskog jezika, a njeno savladavanje zahteva redovno vežbanje.
    Uz naš interaktivni alat možete vežbati na zabavan i personalizovan način, savladavajući i najčešće korišćene glagole, kao i one složenije. Naš trener vam pomaže da poboljšate tačnost i brzinu, čineći vaše izražavanje tečnijim.
    Bilo da ste početnik ili napredni korisnik, naš trener konjugacije pomoći će vam da podignete svoje jezičke veštine na viši nivo!