🔍
    sense 1v
    sense 2v
    U italijanskom jeziku postoje četiri glavna načina glagola: indikativ, konjunktiv, kondicional i imperativ. Svaki od ovih načina služi za izražavanje različitih namera, radnji ili stanja.
    Indikativ govori o činjenicama, konjunktiv o sumnjama i željama, kondicional o hipotetičkim situacijama, a imperativ za naredbe i zahteve.
    Pravilno savladavanje svih ovih načina omogućava vam da lako izrazite razne misli i osećanja u svakodnevnom razgovoru.
    Il suo gesto ha stupito tutti i presenti. (Giovanni Verga, I Malavoglia)
    stupire :
    stu||re : (accento grave)

    indicativo stupire. Izjavni način glagola stupire


    Tempo semplice

    stupire presente

    io stupisco
    🔊
    tu stupisci
    🔊
    lui/lei/Lei stupisce
    🔊
    noi stupiamo
    🔊
    voi stupite
    🔊
    loro stupiscono
    🔊
    Tempo semplice

    stupire imperfetto

    io stupivo
    🔊
    tu stupivi
    🔊
    lui/lei/Lei stupiva
    🔊
    noi stupivamo
    🔊
    voi stupivate
    🔊
    loro stupivano
    🔊

    Tempo semplice

    stupire futuro semplice

    io stupirò
    🔊
    tu stupirai
    🔊
    lui/lei/Lei stupirà
    🔊
    noi stupiremo
    🔊
    voi stupirete
    🔊
    loro stupiranno
    🔊
    Tempo semplice

    stupire passato remoto

    io stupii
    🔊
    tu stupisti
    🔊
    lui/lei/Lei stupì
    🔊
    noi stupimmo
    🔊
    voi stupiste
    🔊
    loro stupirono
    🔊

    Tempo composto

    stupire futuro anteriore

    io avrò stupito
    🔊
    tu avrai stupito
    🔊
    lui/lei/Lei avrà stupito
    🔊
    noi avremo stupito
    🔊
    voi avrete stupito
    🔊
    loro avranno stupito
    🔊
    Tempo composto

    stupire passato prossimo

    io ho stupito
    🔊
    tu hai stupito
    🔊
    lui/lei/Lei ha stupito
    🔊
    noi abbiamo stupito
    🔊
    voi avete stupito
    🔊
    loro hanno stupito
    🔊

    Tempo composto

    stupire trapassato prossimo

    io avevo stupito
    🔊
    tu avevi stupito
    🔊
    lui/lei/Lei aveva stupito
    🔊
    noi avevamo stupito
    🔊
    voi avevate stupito
    🔊
    loro avevano stupito
    🔊
    Tempo composto

    stupire trapassato remoto

    io ebbi stupito
    🔊
    tu avesti stupito
    🔊
    lui/lei/Lei ebbe stupito
    🔊
    noi avemmo stupito
    🔊
    voi aveste stupito
    🔊
    loro ebbero stupito
    🔊

    Opšte informacije o indikativu (Indicativo) italijanskih glagola

    Izjavni način (Indicativo) je jedan od osnovnih načina glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje radnji, stanja ili događaja koji se smatraju stvarnim ili sigurnim. Koristi se za opisivanje činjenica, svakodnevnih rutina i objektivnih situacija.
    Na primer, rečenice kao „Io vado al mercato“ ili „Loro studiano per l'esame“ ilustruju upotrebu izjavnoga načina za prenošenje konkretnih informacija.
    Ovaj način može se konjugovati u različitim vremenima, kao što su sadašnje, prošlo i buduće, što omogućava precizno određivanje vremena radnji. Razumevanje izjavnoga načina je ključno za efikasnu komunikaciju i razumevanje nijansi italijanskog jezika.

    congiuntivo stupire. Konjunktiv glagola stupire


    Tempo semplice

    stupire congiuntivo presente

    io stupisca
    🔊
    tu stupisca
    🔊
    lui/lei/Lei stupisca
    🔊
    noi stupiamo
    🔊
    voi stupiate
    🔊
    loro stupiscano
    🔊
    Tempo semplice

    stupire congiuntivo imperfetto

    io stupissi
    🔊
    tu stupissi
    🔊
    lui/lei/Lei stupisse
    🔊
    noi stupissimo
    🔊
    voi stupiste
    🔊
    loro stupissero
    🔊

    Tempo composto

    stupire congiuntivo passato

    io abbia stupito
    🔊
    tu abbia stupito
    🔊
    lui/lei/Lei abbia stupito
    🔊
    noi abbiamo stupito
    🔊
    voi abbiate stupito
    🔊
    loro abbiano stupito
    🔊
    Tempo composto

    stupire congiuntivo trapassato

    io avessi stupito
    🔊
    tu avessi stupito
    🔊
    lui/lei/Lei avesse stupito
    🔊
    noi avessimo stupito
    🔊
    voi aveste stupito
    🔊
    loro avessero stupito
    🔊

    Opšte informacije o konjunktivu (Congiuntivo) italijanskih glagola

    Konjunktiv (Congiuntivo) je osnovni način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje nesigurnosti, želja, emocija i hipotetičkih situacija. Upotrebljava se kada se govori o radnjama koje nisu sigurne ili stvarne, kao što su slučajevi sumnje ili mogućnosti.
    Na primer, rečenice kao „Spero che tu venga“ ili „Se avessi tempo, partirei“ ilustruju upotrebu konjunktiva za izražavanje stanja uma ili događaja koji zavise od uslova.
    Ovaj način može se pojaviti u različitim vremenima, kao što su sadašnje i prošlo, i ključan je za nijansiranu komunikaciju i izražavanje složenih misli u italijanskom jeziku.

    condizionale stupire. Kondicional glagola stupire


    Tempo semplice

    stupire condizionale presente

    io stupirei
    🔊
    tu stupiresti
    🔊
    lui/lei/Lei stupirebbe
    🔊
    noi stupiremmo
    🔊
    voi stupireste
    🔊
    loro stuperebbero
    🔊
    Tempo composto

    stupire condizionale passato

    io avrei stupito
    🔊
    tu avresti stupito
    🔊
    lui/lei/Lei avrebbe stupito
    🔊
    noi avremmo stupito
    🔊
    voi avreste stupito
    🔊
    loro avrebbero stupito
    🔊

    Opšte informacije o kondicionalu (Condizionale) italijanskih glagola

    Kondicional (Condizionale) je osnovno glagolsko stanje u italijanskom jeziku, koje se koristi za izražavanje radnji ili stanja koja zavise od određenih uslova. Često se koristi za izražavanje želja, molbi ili hipotetičkih situacija koje nisu izvesne.
    Na primer, rečenice kao što su "Vorrei un caffè" ili "Se avessi più tempo, viaggerei di più" pokazuju kako se kondicional koristi za izražavanje situacija koje zavise od određenih okolnosti.
    Ovo glagolsko stanje može se konjugovati u sadašnjem i prošlom vremenu i ključno je za jasno izražavanje i prenošenje složenih misli na italijanskom jeziku.

    imperativo stupire. Imperativ glagola stupire


    stupire imperativo

    tu stupi
    🔊
    noi stupiamo
    🔊
    voi stupite
    🔊

    stupire congiuntivo esortativo

    Lei stupisca
    🔊
    Che lui/lei stupisca
    🔊
    Che loro stupiscano
    🔊

    Opšte informacije o imperativu (Imperativo) italijanskih glagola

    Imperativ (Imperativo) je važan način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za davanje naredbi, uputstava ili saveta. Oblikuje se za drugo lice jednine, drugo lice množine i prvo lice množine.
    Na primer, rečenice kao „Fai attenzione!“ ili „Parlate lentamente!“ pokazuju kako se imperativ može koristiti za direktnu i jasnu komunikaciju. Izraz „Andiamo!“ koji označava poziv da se nešto zajedno uradi, takođe je primer imperativa.
    Međutim, važno je napomenuti da imperativ nema oblike za treće lice jednine i množine. U tim slučajevima se koristi konjunktiv za izražavanje želja ili preporuka na nežniji način. Ova osobina čini italijanski jezik jedinstvenim, jer konjunktiv donosi notu ljubaznosti i delikatnosti u razgovore.
    Poznavanje imperativa i njegova pravilna upotreba su ključni za efikasnu komunikaciju i održavanje prijateljskog tona u svakodnevnim interakcijama.

    Evo zašto je važno koristiti naš trener za konjugaciju pri učenju italijanskog!

    Konjugacija glagola je jedan od najzahtevnijih delova italijanskog jezika, a njeno savladavanje zahteva redovno vežbanje.
    Uz naš interaktivni alat možete vežbati na zabavan i personalizovan način, savladavajući i najčešće korišćene glagole, kao i one složenije. Naš trener vam pomaže da poboljšate tačnost i brzinu, čineći vaše izražavanje tečnijim.
    Bilo da ste početnik ili napredni korisnik, naš trener konjugacije pomoći će vam da podignete svoje jezičke veštine na viši nivo!