🔍
    sense 1v
    sense 2v
    U italijanskom jeziku postoje četiri glavna načina glagola: indikativ, konjunktiv, kondicional i imperativ. Svaki od ovih načina služi za izražavanje različitih namera, radnji ili stanja.
    Indikativ govori o činjenicama, konjunktiv o sumnjama i željama, kondicional o hipotetičkim situacijama, a imperativ za naredbe i zahteve.
    Pravilno savladavanje svih ovih načina omogućava vam da lako izrazite razne misli i osećanja u svakodnevnom razgovoru.
    Ha stupidito l’audience. (Alessandro Manzoni, I Promessi Sposi)
    stupidire :
    stu|pi||re : (accento grave)

    indicativo stupidire. Izjavni način glagola stupidire


    Tempo semplice

    stupidire presente

    io stupidisco
    🔊
    tu stupidisci
    🔊
    lui/lei/Lei stupidisce
    🔊
    noi stupidiamo
    🔊
    voi stupidite
    🔊
    loro stupidiscono
    🔊
    Tempo semplice

    stupidire imperfetto

    io stupidivo
    🔊
    tu stupidivi
    🔊
    lui/lei/Lei stupidiva
    🔊
    noi stupidivamo
    🔊
    voi stupidivate
    🔊
    loro stupidivano
    🔊

    Tempo semplice

    stupidire futuro semplice

    io stupidirò
    🔊
    tu stupidirai
    🔊
    lui/lei/Lei stupidirà
    🔊
    noi stupidiremo
    🔊
    voi stupidirete
    🔊
    loro stupidiranno
    🔊
    Tempo semplice

    stupidire passato remoto

    io stupidii
    🔊
    tu stupidisti
    🔊
    lui/lei/Lei stupidì
    🔊
    noi stupidimmo
    🔊
    voi stupidiste
    🔊
    loro stupidirono
    🔊

    Tempo composto

    stupidire futuro anteriore

    io avrò stupidito
    🔊
    tu avrai stupidito
    🔊
    lui/lei/Lei avrà stupidito
    🔊
    noi avremo stupidito
    🔊
    voi avrete stupidito
    🔊
    loro avranno stupidito
    🔊
    Tempo composto

    stupidire passato prossimo

    io ho stupidito
    🔊
    tu hai stupidito
    🔊
    lui/lei/Lei ha stupidito
    🔊
    noi abbiamo stupidito
    🔊
    voi avete stupidito
    🔊
    loro hanno stupidito
    🔊

    Tempo composto

    stupidire trapassato prossimo

    io avevo stupidito
    🔊
    tu avevi stupidito
    🔊
    lui/lei/Lei aveva stupidito
    🔊
    noi avevamo stupidito
    🔊
    voi avevate stupidito
    🔊
    loro avevano stupidito
    🔊
    Tempo composto

    stupidire trapassato remoto

    io ebbi stupidito
    🔊
    tu avesti stupidito
    🔊
    lui/lei/Lei ebbe stupidito
    🔊
    noi avemmo stupidito
    🔊
    voi aveste stupidito
    🔊
    loro ebbero stupidito
    🔊

    Opšte informacije o indikativu (Indicativo) italijanskih glagola

    Izjavni način (Indicativo) je jedan od osnovnih načina glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje radnji, stanja ili događaja koji se smatraju stvarnim ili sigurnim. Koristi se za opisivanje činjenica, svakodnevnih rutina i objektivnih situacija.
    Na primer, rečenice kao „Io vado al mercato“ ili „Loro studiano per l'esame“ ilustruju upotrebu izjavnoga načina za prenošenje konkretnih informacija.
    Ovaj način može se konjugovati u različitim vremenima, kao što su sadašnje, prošlo i buduće, što omogućava precizno određivanje vremena radnji. Razumevanje izjavnoga načina je ključno za efikasnu komunikaciju i razumevanje nijansi italijanskog jezika.

    congiuntivo stupidire. Konjunktiv glagola stupidire


    Tempo semplice

    stupidire congiuntivo presente

    io stupidisca
    🔊
    tu stupidisca
    🔊
    lui/lei/Lei stupidisca
    🔊
    noi stupidiamo
    🔊
    voi stupidiate
    🔊
    loro stupidiscano
    🔊
    Tempo semplice

    stupidire congiuntivo imperfetto

    io stupidissi
    🔊
    tu stupidissi
    🔊
    lui/lei/Lei stupidisse
    🔊
    noi stupidissimo
    🔊
    voi stupidiste
    🔊
    loro stupidissero
    🔊

    Tempo composto

    stupidire congiuntivo passato

    io abbia stupidito
    🔊
    tu abbia stupidito
    🔊
    lui/lei/Lei abbia stupidito
    🔊
    noi abbiamo stupidito
    🔊
    voi abbiate stupidito
    🔊
    loro abbiano stupidito
    🔊
    Tempo composto

    stupidire congiuntivo trapassato

    io avessi stupidito
    🔊
    tu avessi stupidito
    🔊
    lui/lei/Lei avesse stupidito
    🔊
    noi avessimo stupidito
    🔊
    voi aveste stupidito
    🔊
    loro avessero stupidito
    🔊

    Opšte informacije o konjunktivu (Congiuntivo) italijanskih glagola

    Konjunktiv (Congiuntivo) je osnovni način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje nesigurnosti, želja, emocija i hipotetičkih situacija. Upotrebljava se kada se govori o radnjama koje nisu sigurne ili stvarne, kao što su slučajevi sumnje ili mogućnosti.
    Na primer, rečenice kao „Spero che tu venga“ ili „Se avessi tempo, partirei“ ilustruju upotrebu konjunktiva za izražavanje stanja uma ili događaja koji zavise od uslova.
    Ovaj način može se pojaviti u različitim vremenima, kao što su sadašnje i prošlo, i ključan je za nijansiranu komunikaciju i izražavanje složenih misli u italijanskom jeziku.

    condizionale stupidire. Kondicional glagola stupidire


    Tempo semplice

    stupidire condizionale presente

    io stupidirei
    🔊
    tu stupidiresti
    🔊
    lui/lei/Lei stupidirebbe
    🔊
    noi stupidiremmo
    🔊
    voi stupidireste
    🔊
    loro stupiderebbero
    🔊
    Tempo composto

    stupidire condizionale passato

    io avrei stupidito
    🔊
    tu avresti stupidito
    🔊
    lui/lei/Lei avrebbe stupidito
    🔊
    noi avremmo stupidito
    🔊
    voi avreste stupidito
    🔊
    loro avrebbero stupidito
    🔊

    Opšte informacije o kondicionalu (Condizionale) italijanskih glagola

    Kondicional (Condizionale) je osnovno glagolsko stanje u italijanskom jeziku, koje se koristi za izražavanje radnji ili stanja koja zavise od određenih uslova. Često se koristi za izražavanje želja, molbi ili hipotetičkih situacija koje nisu izvesne.
    Na primer, rečenice kao što su "Vorrei un caffè" ili "Se avessi più tempo, viaggerei di più" pokazuju kako se kondicional koristi za izražavanje situacija koje zavise od određenih okolnosti.
    Ovo glagolsko stanje može se konjugovati u sadašnjem i prošlom vremenu i ključno je za jasno izražavanje i prenošenje složenih misli na italijanskom jeziku.

    imperativo stupidire. Imperativ glagola stupidire


    stupidire imperativo

    tu stupidi
    🔊
    noi stupidiamo
    🔊
    voi stupidite
    🔊

    stupidire congiuntivo esortativo

    Lei stupidisca
    🔊
    Che lui/lei stupidisca
    🔊
    Che loro stupidiscano
    🔊

    Opšte informacije o imperativu (Imperativo) italijanskih glagola

    Imperativ (Imperativo) je važan način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za davanje naredbi, uputstava ili saveta. Oblikuje se za drugo lice jednine, drugo lice množine i prvo lice množine.
    Na primer, rečenice kao „Fai attenzione!“ ili „Parlate lentamente!“ pokazuju kako se imperativ može koristiti za direktnu i jasnu komunikaciju. Izraz „Andiamo!“ koji označava poziv da se nešto zajedno uradi, takođe je primer imperativa.
    Međutim, važno je napomenuti da imperativ nema oblike za treće lice jednine i množine. U tim slučajevima se koristi konjunktiv za izražavanje želja ili preporuka na nežniji način. Ova osobina čini italijanski jezik jedinstvenim, jer konjunktiv donosi notu ljubaznosti i delikatnosti u razgovore.
    Poznavanje imperativa i njegova pravilna upotreba su ključni za efikasnu komunikaciju i održavanje prijateljskog tona u svakodnevnim interakcijama.

    Evo zašto je važno koristiti naš trener za konjugaciju pri učenju italijanskog!

    Konjugacija glagola je jedan od najzahtevnijih delova italijanskog jezika, a njeno savladavanje zahteva redovno vežbanje.
    Uz naš interaktivni alat možete vežbati na zabavan i personalizovan način, savladavajući i najčešće korišćene glagole, kao i one složenije. Naš trener vam pomaže da poboljšate tačnost i brzinu, čineći vaše izražavanje tečnijim.
    Bilo da ste početnik ili napredni korisnik, naš trener konjugacije pomoći će vam da podignete svoje jezičke veštine na viši nivo!