🔍
    sense 2v
    sense 1v
    U italijanskom jeziku postoje četiri glavna načina glagola: indikativ, konjunktiv, kondicional i imperativ. Svaki od ovih načina služi za izražavanje različitih namera, radnji ili stanja.
    Indikativ govori o činjenicama, konjunktiv o sumnjama i željama, kondicional o hipotetičkim situacijama, a imperativ za naredbe i zahteve.
    Pravilno savladavanje svih ovih načina omogućava vam da lako izrazite razne misli i osećanja u svakodnevnom razgovoru.
    Il rumore è strepitato per tutta la notte. (Umberto Eco, Il nome della rosa)
    strepire :
    stre||re : (accento grave)

    indicativo strepire. Izjavni način glagola strepire


    Tempo semplice

    strepire presente

    io strepisco
    🔊
    tu strepisci
    🔊
    lui/lei/Lei strepisce
    🔊
    noi strepiamo
    🔊
    voi strepite
    🔊
    loro strepiscono
    🔊
    Tempo semplice

    strepire imperfetto

    io strepivo
    🔊
    tu strepivi
    🔊
    lui/lei/Lei strepiva
    🔊
    noi strepivamo
    🔊
    voi strepivate
    🔊
    loro strepivano
    🔊

    Tempo semplice

    strepire futuro semplice

    io strepirò
    🔊
    tu strepirai
    🔊
    lui/lei/Lei strepirà
    🔊
    noi strepiremo
    🔊
    voi strepirete
    🔊
    loro strepiranno
    🔊
    Tempo semplice

    strepire passato remoto

    io strepii
    🔊
    tu strepisti
    🔊
    lui/lei/Lei strepì
    🔊
    noi strepimmo
    🔊
    voi strepiste
    🔊
    loro strepirono
    🔊

    Tempo composto

    strepire futuro anteriore

    io sarò strepito(a)
    🔊
    tu sarai strepito(a)
    🔊
    lui/lei/Lei sarà strepito(a)
    🔊
    noi saremo strepiti(e)
    🔊
    voi sarete strepiti(e)
    🔊
    loro saranno strepiti(e)
    🔊
    Tempo composto

    strepire passato prossimo

    io sono strepito(a)
    🔊
    tu sei strepito(a)
    🔊
    lui/lei/Lei è strepito(a)
    🔊
    noi siamo strepiti(e)
    🔊
    voi siete strepiti(e)
    🔊
    loro sono strepiti(e)
    🔊

    Tempo composto

    strepire trapassato prossimo

    io ero strepito(a)
    🔊
    tu eri strepito(a)
    🔊
    lui/lei/Lei era strepito(a)
    🔊
    noi eravamo strepiti(e)
    🔊
    voi eravate strepiti(e)
    🔊
    loro erano strepiti(e)
    🔊
    Tempo composto

    strepire trapassato remoto

    io fui strepito(a)
    🔊
    tu fosti strepito(a)
    🔊
    lui/lei/Lei fu strepito(a)
    🔊
    noi fummo strepiti(e)
    🔊
    voi foste strepiti(e)
    🔊
    loro furono strepiti(e)
    🔊

    Opšte informacije o indikativu (Indicativo) italijanskih glagola

    Izjavni način (Indicativo) je jedan od osnovnih načina glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje radnji, stanja ili događaja koji se smatraju stvarnim ili sigurnim. Koristi se za opisivanje činjenica, svakodnevnih rutina i objektivnih situacija.
    Na primer, rečenice kao „Io vado al mercato“ ili „Loro studiano per l'esame“ ilustruju upotrebu izjavnoga načina za prenošenje konkretnih informacija.
    Ovaj način može se konjugovati u različitim vremenima, kao što su sadašnje, prošlo i buduće, što omogućava precizno određivanje vremena radnji. Razumevanje izjavnoga načina je ključno za efikasnu komunikaciju i razumevanje nijansi italijanskog jezika.

    congiuntivo strepire. Konjunktiv glagola strepire


    Tempo semplice

    strepire congiuntivo presente

    io strepisca
    🔊
    tu strepisca
    🔊
    lui/lei/Lei strepisca
    🔊
    noi strepiamo
    🔊
    voi strepiate
    🔊
    loro strepiscano
    🔊
    Tempo semplice

    strepire congiuntivo imperfetto

    io strepissi
    🔊
    tu strepissi
    🔊
    lui/lei/Lei strepisse
    🔊
    noi strepissimo
    🔊
    voi strepiste
    🔊
    loro strepissero
    🔊

    Tempo composto

    strepire congiuntivo passato

    io sia strepito(a)
    🔊
    tu sia strepito(a)
    🔊
    lui/lei/Lei sia strepito(a)
    🔊
    noi siamo strepiti(e)
    🔊
    voi siate strepiti(e)
    🔊
    loro siano strepiti(e)
    🔊
    Tempo composto

    strepire congiuntivo trapassato

    io fossi strepito(a)
    🔊
    tu fossi strepito(a)
    🔊
    lui/lei/Lei fosse strepito(a)
    🔊
    noi fossimo strepiti(e)
    🔊
    voi foste strepiti(e)
    🔊
    loro fossero strepiti(e)
    🔊

    Opšte informacije o konjunktivu (Congiuntivo) italijanskih glagola

    Konjunktiv (Congiuntivo) je osnovni način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje nesigurnosti, želja, emocija i hipotetičkih situacija. Upotrebljava se kada se govori o radnjama koje nisu sigurne ili stvarne, kao što su slučajevi sumnje ili mogućnosti.
    Na primer, rečenice kao „Spero che tu venga“ ili „Se avessi tempo, partirei“ ilustruju upotrebu konjunktiva za izražavanje stanja uma ili događaja koji zavise od uslova.
    Ovaj način može se pojaviti u različitim vremenima, kao što su sadašnje i prošlo, i ključan je za nijansiranu komunikaciju i izražavanje složenih misli u italijanskom jeziku.

    condizionale strepire. Kondicional glagola strepire


    Tempo semplice

    strepire condizionale presente

    io strepirei
    🔊
    tu strepiresti
    🔊
    lui/lei/Lei strepirebbe
    🔊
    noi strepiremmo
    🔊
    voi strepireste
    🔊
    loro streperebbero
    🔊
    Tempo composto

    strepire condizionale passato

    io sarei strepito(a)
    🔊
    tu saresti strepito(a)
    🔊
    lui/lei/Lei sarebbe strepito(a)
    🔊
    noi saremmo strepiti(e)
    🔊
    voi sareste strepiti(e)
    🔊
    loro sarebbero strepiti(e)
    🔊

    Opšte informacije o kondicionalu (Condizionale) italijanskih glagola

    Kondicional (Condizionale) je osnovno glagolsko stanje u italijanskom jeziku, koje se koristi za izražavanje radnji ili stanja koja zavise od određenih uslova. Često se koristi za izražavanje želja, molbi ili hipotetičkih situacija koje nisu izvesne.
    Na primer, rečenice kao što su "Vorrei un caffè" ili "Se avessi più tempo, viaggerei di più" pokazuju kako se kondicional koristi za izražavanje situacija koje zavise od određenih okolnosti.
    Ovo glagolsko stanje može se konjugovati u sadašnjem i prošlom vremenu i ključno je za jasno izražavanje i prenošenje složenih misli na italijanskom jeziku.

    imperativo strepire. Imperativ glagola strepire


    strepire imperativo

    tu strepi
    🔊
    noi strepiamo
    🔊
    voi strepite
    🔊

    strepire congiuntivo esortativo

    Lei strepisca
    🔊
    Che lui/lei strepisca
    🔊
    Che loro strepiscano
    🔊

    Opšte informacije o imperativu (Imperativo) italijanskih glagola

    Imperativ (Imperativo) je važan način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za davanje naredbi, uputstava ili saveta. Oblikuje se za drugo lice jednine, drugo lice množine i prvo lice množine.
    Na primer, rečenice kao „Fai attenzione!“ ili „Parlate lentamente!“ pokazuju kako se imperativ može koristiti za direktnu i jasnu komunikaciju. Izraz „Andiamo!“ koji označava poziv da se nešto zajedno uradi, takođe je primer imperativa.
    Međutim, važno je napomenuti da imperativ nema oblike za treće lice jednine i množine. U tim slučajevima se koristi konjunktiv za izražavanje želja ili preporuka na nežniji način. Ova osobina čini italijanski jezik jedinstvenim, jer konjunktiv donosi notu ljubaznosti i delikatnosti u razgovore.
    Poznavanje imperativa i njegova pravilna upotreba su ključni za efikasnu komunikaciju i održavanje prijateljskog tona u svakodnevnim interakcijama.

    Evo zašto je važno koristiti naš trener za konjugaciju pri učenju italijanskog!

    Konjugacija glagola je jedan od najzahtevnijih delova italijanskog jezika, a njeno savladavanje zahteva redovno vežbanje.
    Uz naš interaktivni alat možete vežbati na zabavan i personalizovan način, savladavajući i najčešće korišćene glagole, kao i one složenije. Naš trener vam pomaže da poboljšate tačnost i brzinu, čineći vaše izražavanje tečnijim.
    Bilo da ste početnik ili napredni korisnik, naš trener konjugacije pomoći će vam da podignete svoje jezičke veštine na viši nivo!