🔍
    sense 1v
    sense 2v
    U italijanskom jeziku postoje četiri glavna načina glagola: indikativ, konjunktiv, kondicional i imperativ. Svaki od ovih načina služi za izražavanje različitih namera, radnji ili stanja.
    Indikativ govori o činjenicama, konjunktiv o sumnjama i željama, kondicional o hipotetičkim situacijama, a imperativ za naredbe i zahteve.
    Pravilno savladavanje svih ovih načina omogućava vam da lako izrazite razne misli i osećanja u svakodnevnom razgovoru.
    Ha sposto l’argomento durante la discussione. (Umberto Eco, Il nome della rosa)
    verbo irregolare
    sporre :
    spór|re : (accento acuto)

    indicativo sporre. Izjavni način glagola sporre


    Tempo semplice

    sporre presente

    io spongo
    🔊
    tu sponi
    🔊
    lui/lei/Lei spone
    🔊
    noi sponiamo
    🔊
    voi sponete
    🔊
    loro spongono
    🔊
    Tempo semplice

    sporre imperfetto

    io sponevo
    🔊
    tu sponevi
    🔊
    lui/lei/Lei sponeva
    🔊
    noi sponevamo
    🔊
    voi sponevate
    🔊
    loro sponevano
    🔊

    Tempo semplice

    sporre futuro semplice

    io sporrò
    🔊
    tu sporrai
    🔊
    lui/lei/Lei sporrà
    🔊
    noi sporremo
    🔊
    voi sporrete
    🔊
    loro sporranno
    🔊
    Tempo semplice

    sporre passato remoto

    io sposi
    🔊
    tu sponesti
    🔊
    lui/lei/Lei spose
    🔊
    noi sponemmo
    🔊
    voi sponeste
    🔊
    loro sposero
    🔊

    Tempo composto

    sporre futuro anteriore

    io avrò sposto
    🔊
    tu avrai sposto
    🔊
    lui/lei/Lei avrà sposto
    🔊
    noi avremo sposto
    🔊
    voi avrete sposto
    🔊
    loro avranno sposto
    🔊
    Tempo composto

    sporre passato prossimo

    io ho sposto
    🔊
    tu hai sposto
    🔊
    lui/lei/Lei ha sposto
    🔊
    noi abbiamo sposto
    🔊
    voi avete sposto
    🔊
    loro hanno sposto
    🔊

    Tempo composto

    sporre trapassato prossimo

    io avevo sposto
    🔊
    tu avevi sposto
    🔊
    lui/lei/Lei aveva sposto
    🔊
    noi avevamo sposto
    🔊
    voi avevate sposto
    🔊
    loro avevano sposto
    🔊
    Tempo composto

    sporre trapassato remoto

    io ebbi sposto
    🔊
    tu avesti sposto
    🔊
    lui/lei/Lei ebbe sposto
    🔊
    noi avemmo sposto
    🔊
    voi aveste sposto
    🔊
    loro ebbero sposto
    🔊

    Opšte informacije o indikativu (Indicativo) italijanskih glagola

    Izjavni način (Indicativo) je jedan od osnovnih načina glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje radnji, stanja ili događaja koji se smatraju stvarnim ili sigurnim. Koristi se za opisivanje činjenica, svakodnevnih rutina i objektivnih situacija.
    Na primer, rečenice kao „Io vado al mercato“ ili „Loro studiano per l'esame“ ilustruju upotrebu izjavnoga načina za prenošenje konkretnih informacija.
    Ovaj način može se konjugovati u različitim vremenima, kao što su sadašnje, prošlo i buduće, što omogućava precizno određivanje vremena radnji. Razumevanje izjavnoga načina je ključno za efikasnu komunikaciju i razumevanje nijansi italijanskog jezika.

    congiuntivo sporre. Konjunktiv glagola sporre


    Tempo semplice

    sporre congiuntivo presente

    io sponga
    🔊
    tu sponga
    🔊
    lui/lei/Lei sponga
    🔊
    noi sponiamo
    🔊
    voi sponiate
    🔊
    loro spongano
    🔊
    Tempo semplice

    sporre congiuntivo imperfetto

    io sponessi
    🔊
    tu sponessi
    🔊
    lui/lei/Lei sponesse
    🔊
    noi sponessimo
    🔊
    voi sponeste
    🔊
    loro sponessero
    🔊

    Tempo composto

    sporre congiuntivo passato

    io abbia sposto
    🔊
    tu abbia sposto
    🔊
    lui/lei/Lei abbia sposto
    🔊
    noi abbiamo sposto
    🔊
    voi abbiate sposto
    🔊
    loro abbiano sposto
    🔊
    Tempo composto

    sporre congiuntivo trapassato

    io avessi sposto
    🔊
    tu avessi sposto
    🔊
    lui/lei/Lei avesse sposto
    🔊
    noi avessimo sposto
    🔊
    voi aveste sposto
    🔊
    loro avessero sposto
    🔊

    Opšte informacije o konjunktivu (Congiuntivo) italijanskih glagola

    Konjunktiv (Congiuntivo) je osnovni način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje nesigurnosti, želja, emocija i hipotetičkih situacija. Upotrebljava se kada se govori o radnjama koje nisu sigurne ili stvarne, kao što su slučajevi sumnje ili mogućnosti.
    Na primer, rečenice kao „Spero che tu venga“ ili „Se avessi tempo, partirei“ ilustruju upotrebu konjunktiva za izražavanje stanja uma ili događaja koji zavise od uslova.
    Ovaj način može se pojaviti u različitim vremenima, kao što su sadašnje i prošlo, i ključan je za nijansiranu komunikaciju i izražavanje složenih misli u italijanskom jeziku.

    condizionale sporre. Kondicional glagola sporre


    Tempo semplice

    sporre condizionale presente

    io sporrei
    🔊
    tu sporresti
    🔊
    lui/lei/Lei sporrebbe
    🔊
    noi sporremmo
    🔊
    voi sporreste
    🔊
    loro sporrebbero
    🔊
    Tempo composto

    sporre condizionale passato

    io avrei sposto
    🔊
    tu avresti sposto
    🔊
    lui/lei/Lei avrebbe sposto
    🔊
    noi avremmo sposto
    🔊
    voi avreste sposto
    🔊
    loro avrebbero sposto
    🔊

    Opšte informacije o kondicionalu (Condizionale) italijanskih glagola

    Kondicional (Condizionale) je osnovno glagolsko stanje u italijanskom jeziku, koje se koristi za izražavanje radnji ili stanja koja zavise od određenih uslova. Često se koristi za izražavanje želja, molbi ili hipotetičkih situacija koje nisu izvesne.
    Na primer, rečenice kao što su "Vorrei un caffè" ili "Se avessi più tempo, viaggerei di più" pokazuju kako se kondicional koristi za izražavanje situacija koje zavise od određenih okolnosti.
    Ovo glagolsko stanje može se konjugovati u sadašnjem i prošlom vremenu i ključno je za jasno izražavanje i prenošenje složenih misli na italijanskom jeziku.

    imperativo sporre. Imperativ glagola sporre


    sporre imperativo

    tu sponi
    🔊
    noi sponiamo
    🔊
    voi sponete
    🔊

    sporre congiuntivo esortativo

    Lei sponga
    🔊
    Che lui/lei sponga
    🔊
    Che loro spongano
    🔊

    Opšte informacije o imperativu (Imperativo) italijanskih glagola

    Imperativ (Imperativo) je važan način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za davanje naredbi, uputstava ili saveta. Oblikuje se za drugo lice jednine, drugo lice množine i prvo lice množine.
    Na primer, rečenice kao „Fai attenzione!“ ili „Parlate lentamente!“ pokazuju kako se imperativ može koristiti za direktnu i jasnu komunikaciju. Izraz „Andiamo!“ koji označava poziv da se nešto zajedno uradi, takođe je primer imperativa.
    Međutim, važno je napomenuti da imperativ nema oblike za treće lice jednine i množine. U tim slučajevima se koristi konjunktiv za izražavanje želja ili preporuka na nežniji način. Ova osobina čini italijanski jezik jedinstvenim, jer konjunktiv donosi notu ljubaznosti i delikatnosti u razgovore.
    Poznavanje imperativa i njegova pravilna upotreba su ključni za efikasnu komunikaciju i održavanje prijateljskog tona u svakodnevnim interakcijama.

    Evo zašto je važno koristiti naš trener za konjugaciju pri učenju italijanskog!

    Konjugacija glagola je jedan od najzahtevnijih delova italijanskog jezika, a njeno savladavanje zahteva redovno vežbanje.
    Uz naš interaktivni alat možete vežbati na zabavan i personalizovan način, savladavajući i najčešće korišćene glagole, kao i one složenije. Naš trener vam pomaže da poboljšate tačnost i brzinu, čineći vaše izražavanje tečnijim.
    Bilo da ste početnik ili napredni korisnik, naš trener konjugacije pomoći će vam da podignete svoje jezičke veštine na viši nivo!