🔍
    sense 1v
    sense 2v
    U italijanskom jeziku postoje četiri glavna načina glagola: indikativ, konjunktiv, kondicional i imperativ. Svaki od ovih načina služi za izražavanje različitih namera, radnji ili stanja.
    Indikativ govori o činjenicama, konjunktiv o sumnjama i željama, kondicional o hipotetičkim situacijama, a imperativ za naredbe i zahteve.
    Pravilno savladavanje svih ovih načina omogućava vam da lako izrazite razne misli i osećanja u svakodnevnom razgovoru.
    Ha spirato un profumo inebriante. (Giosuè Carducci, Odi Barbare)
    spirare :
    spi||re : (accento grave)

    indicativo spirare. Izjavni način glagola spirare


    Tempo semplice

    spirare presente

    io spiro
    🔊
    tu spiri
    🔊
    lui/lei/Lei spira
    🔊
    noi spiriamo
    🔊
    voi spirate
    🔊
    loro spirano
    🔊
    Tempo semplice

    spirare imperfetto

    io spiravo
    🔊
    tu spiravi
    🔊
    lui/lei/Lei spirava
    🔊
    noi spiravamo
    🔊
    voi spiravate
    🔊
    loro spiravano
    🔊

    Tempo semplice

    spirare futuro semplice

    io spirerò
    🔊
    tu spirerai
    🔊
    lui/lei/Lei spirerà
    🔊
    noi spireremo
    🔊
    voi spirerete
    🔊
    loro spireranno
    🔊
    Tempo semplice

    spirare passato remoto

    io spirai
    🔊
    tu spirasti
    🔊
    lui/lei/Lei spirò
    🔊
    noi spirammo
    🔊
    voi spiraste
    🔊
    loro spirarono
    🔊

    Tempo composto

    spirare futuro anteriore

    io avrò spirato
    🔊
    tu avrai spirato
    🔊
    lui/lei/Lei avrà spirato
    🔊
    noi avremo spirato
    🔊
    voi avrete spirato
    🔊
    loro avranno spirato
    🔊
    Tempo composto

    spirare passato prossimo

    io ho spirato
    🔊
    tu hai spirato
    🔊
    lui/lei/Lei ha spirato
    🔊
    noi abbiamo spirato
    🔊
    voi avete spirato
    🔊
    loro hanno spirato
    🔊

    Tempo composto

    spirare trapassato prossimo

    io avevo spirato
    🔊
    tu avevi spirato
    🔊
    lui/lei/Lei aveva spirato
    🔊
    noi avevamo spirato
    🔊
    voi avevate spirato
    🔊
    loro avevano spirato
    🔊
    Tempo composto

    spirare trapassato remoto

    io ebbi spirato
    🔊
    tu avesti spirato
    🔊
    lui/lei/Lei ebbe spirato
    🔊
    noi avemmo spirato
    🔊
    voi aveste spirato
    🔊
    loro ebbero spirato
    🔊

    Opšte informacije o indikativu (Indicativo) italijanskih glagola

    Izjavni način (Indicativo) je jedan od osnovnih načina glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje radnji, stanja ili događaja koji se smatraju stvarnim ili sigurnim. Koristi se za opisivanje činjenica, svakodnevnih rutina i objektivnih situacija.
    Na primer, rečenice kao „Io vado al mercato“ ili „Loro studiano per l'esame“ ilustruju upotrebu izjavnoga načina za prenošenje konkretnih informacija.
    Ovaj način može se konjugovati u različitim vremenima, kao što su sadašnje, prošlo i buduće, što omogućava precizno određivanje vremena radnji. Razumevanje izjavnoga načina je ključno za efikasnu komunikaciju i razumevanje nijansi italijanskog jezika.

    congiuntivo spirare. Konjunktiv glagola spirare


    Tempo semplice

    spirare congiuntivo presente

    io spiri
    🔊
    tu spiri
    🔊
    lui/lei/Lei spiri
    🔊
    noi spiriamo
    🔊
    voi spiriate
    🔊
    loro spirino
    🔊
    Tempo semplice

    spirare congiuntivo imperfetto

    io spirassi
    🔊
    tu spirassi
    🔊
    lui/lei/Lei spirasse
    🔊
    noi spirassimo
    🔊
    voi spiraste
    🔊
    loro spirassero
    🔊

    Tempo composto

    spirare congiuntivo passato

    io abbia spirato
    🔊
    tu abbia spirato
    🔊
    lui/lei/Lei abbia spirato
    🔊
    noi abbiamo spirato
    🔊
    voi abbiate spirato
    🔊
    loro abbiano spirato
    🔊
    Tempo composto

    spirare congiuntivo trapassato

    io avessi spirato
    🔊
    tu avessi spirato
    🔊
    lui/lei/Lei avesse spirato
    🔊
    noi avessimo spirato
    🔊
    voi aveste spirato
    🔊
    loro avessero spirato
    🔊

    Opšte informacije o konjunktivu (Congiuntivo) italijanskih glagola

    Konjunktiv (Congiuntivo) je osnovni način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje nesigurnosti, želja, emocija i hipotetičkih situacija. Upotrebljava se kada se govori o radnjama koje nisu sigurne ili stvarne, kao što su slučajevi sumnje ili mogućnosti.
    Na primer, rečenice kao „Spero che tu venga“ ili „Se avessi tempo, partirei“ ilustruju upotrebu konjunktiva za izražavanje stanja uma ili događaja koji zavise od uslova.
    Ovaj način može se pojaviti u različitim vremenima, kao što su sadašnje i prošlo, i ključan je za nijansiranu komunikaciju i izražavanje složenih misli u italijanskom jeziku.

    condizionale spirare. Kondicional glagola spirare


    Tempo semplice

    spirare condizionale presente

    io spirerei
    🔊
    tu spireresti
    🔊
    lui/lei/Lei spirerebbe
    🔊
    noi spireremmo
    🔊
    voi spirereste
    🔊
    loro spirerebbero
    🔊
    Tempo composto

    spirare condizionale passato

    io avrei spirato
    🔊
    tu avresti spirato
    🔊
    lui/lei/Lei avrebbe spirato
    🔊
    noi avremmo spirato
    🔊
    voi avreste spirato
    🔊
    loro avrebbero spirato
    🔊

    Opšte informacije o kondicionalu (Condizionale) italijanskih glagola

    Kondicional (Condizionale) je osnovno glagolsko stanje u italijanskom jeziku, koje se koristi za izražavanje radnji ili stanja koja zavise od određenih uslova. Često se koristi za izražavanje želja, molbi ili hipotetičkih situacija koje nisu izvesne.
    Na primer, rečenice kao što su "Vorrei un caffè" ili "Se avessi più tempo, viaggerei di più" pokazuju kako se kondicional koristi za izražavanje situacija koje zavise od određenih okolnosti.
    Ovo glagolsko stanje može se konjugovati u sadašnjem i prošlom vremenu i ključno je za jasno izražavanje i prenošenje složenih misli na italijanskom jeziku.

    imperativo spirare. Imperativ glagola spirare


    spirare imperativo

    tu spira
    🔊
    noi spiriamo
    🔊
    voi spirate
    🔊

    spirare congiuntivo esortativo

    Lei spiri
    🔊
    Che lui/lei spiri
    🔊
    Che loro spirino
    🔊

    Opšte informacije o imperativu (Imperativo) italijanskih glagola

    Imperativ (Imperativo) je važan način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za davanje naredbi, uputstava ili saveta. Oblikuje se za drugo lice jednine, drugo lice množine i prvo lice množine.
    Na primer, rečenice kao „Fai attenzione!“ ili „Parlate lentamente!“ pokazuju kako se imperativ može koristiti za direktnu i jasnu komunikaciju. Izraz „Andiamo!“ koji označava poziv da se nešto zajedno uradi, takođe je primer imperativa.
    Međutim, važno je napomenuti da imperativ nema oblike za treće lice jednine i množine. U tim slučajevima se koristi konjunktiv za izražavanje želja ili preporuka na nežniji način. Ova osobina čini italijanski jezik jedinstvenim, jer konjunktiv donosi notu ljubaznosti i delikatnosti u razgovore.
    Poznavanje imperativa i njegova pravilna upotreba su ključni za efikasnu komunikaciju i održavanje prijateljskog tona u svakodnevnim interakcijama.

    Evo zašto je važno koristiti naš trener za konjugaciju pri učenju italijanskog!

    Konjugacija glagola je jedan od najzahtevnijih delova italijanskog jezika, a njeno savladavanje zahteva redovno vežbanje.
    Uz naš interaktivni alat možete vežbati na zabavan i personalizovan način, savladavajući i najčešće korišćene glagole, kao i one složenije. Naš trener vam pomaže da poboljšate tačnost i brzinu, čineći vaše izražavanje tečnijim.
    Bilo da ste početnik ili napredni korisnik, naš trener konjugacije pomoći će vam da podignete svoje jezičke veštine na viši nivo!