🔍
    sense 1v
    sense 2v
    U italijanskom jeziku postoje četiri glavna načina glagola: indikativ, konjunktiv, kondicional i imperativ. Svaki od ovih načina služi za izražavanje različitih namera, radnji ili stanja.
    Indikativ govori o činjenicama, konjunktiv o sumnjama i željama, kondicional o hipotetičkim situacijama, a imperativ za naredbe i zahteve.
    Pravilno savladavanje svih ovih načina omogućava vam da lako izrazite razne misli i osećanja u svakodnevnom razgovoru.
    Hanno sperato in un futuro migliore. (Giovanni Verga, I Malavoglia)
    sperare :
    spe||re : (accento grave)

    indicativo sperare. Izjavni način glagola sperare


    Tempo semplice

    sperare presente

    io spero
    🔊
    tu speri
    🔊
    lui/lei/Lei spera
    🔊
    noi speriamo
    🔊
    voi sperate
    🔊
    loro sperano
    🔊
    Tempo semplice

    sperare imperfetto

    io speravo
    🔊
    tu speravi
    🔊
    lui/lei/Lei sperava
    🔊
    noi speravamo
    🔊
    voi speravate
    🔊
    loro speravano
    🔊

    Tempo semplice

    sperare futuro semplice

    io spererò
    🔊
    tu spererai
    🔊
    lui/lei/Lei spererà
    🔊
    noi spereremo
    🔊
    voi spererete
    🔊
    loro spereranno
    🔊
    Tempo semplice

    sperare passato remoto

    io sperai
    🔊
    tu sperasti
    🔊
    lui/lei/Lei sperò
    🔊
    noi sperammo
    🔊
    voi speraste
    🔊
    loro sperarono
    🔊

    Tempo composto

    sperare futuro anteriore

    io avrò sperato
    🔊
    tu avrai sperato
    🔊
    lui/lei/Lei avrà sperato
    🔊
    noi avremo sperato
    🔊
    voi avrete sperato
    🔊
    loro avranno sperato
    🔊
    Tempo composto

    sperare passato prossimo

    io ho sperato
    🔊
    tu hai sperato
    🔊
    lui/lei/Lei ha sperato
    🔊
    noi abbiamo sperato
    🔊
    voi avete sperato
    🔊
    loro hanno sperato
    🔊

    Tempo composto

    sperare trapassato prossimo

    io avevo sperato
    🔊
    tu avevi sperato
    🔊
    lui/lei/Lei aveva sperato
    🔊
    noi avevamo sperato
    🔊
    voi avevate sperato
    🔊
    loro avevano sperato
    🔊
    Tempo composto

    sperare trapassato remoto

    io ebbi sperato
    🔊
    tu avesti sperato
    🔊
    lui/lei/Lei ebbe sperato
    🔊
    noi avemmo sperato
    🔊
    voi aveste sperato
    🔊
    loro ebbero sperato
    🔊

    Opšte informacije o indikativu (Indicativo) italijanskih glagola

    Izjavni način (Indicativo) je jedan od osnovnih načina glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje radnji, stanja ili događaja koji se smatraju stvarnim ili sigurnim. Koristi se za opisivanje činjenica, svakodnevnih rutina i objektivnih situacija.
    Na primer, rečenice kao „Io vado al mercato“ ili „Loro studiano per l'esame“ ilustruju upotrebu izjavnoga načina za prenošenje konkretnih informacija.
    Ovaj način može se konjugovati u različitim vremenima, kao što su sadašnje, prošlo i buduće, što omogućava precizno određivanje vremena radnji. Razumevanje izjavnoga načina je ključno za efikasnu komunikaciju i razumevanje nijansi italijanskog jezika.

    congiuntivo sperare. Konjunktiv glagola sperare


    Tempo semplice

    sperare congiuntivo presente

    io speri
    🔊
    tu speri
    🔊
    lui/lei/Lei speri
    🔊
    noi speriamo
    🔊
    voi speriate
    🔊
    loro sperino
    🔊
    Tempo semplice

    sperare congiuntivo imperfetto

    io sperassi
    🔊
    tu sperassi
    🔊
    lui/lei/Lei sperasse
    🔊
    noi sperassimo
    🔊
    voi speraste
    🔊
    loro sperassero
    🔊

    Tempo composto

    sperare congiuntivo passato

    io abbia sperato
    🔊
    tu abbia sperato
    🔊
    lui/lei/Lei abbia sperato
    🔊
    noi abbiamo sperato
    🔊
    voi abbiate sperato
    🔊
    loro abbiano sperato
    🔊
    Tempo composto

    sperare congiuntivo trapassato

    io avessi sperato
    🔊
    tu avessi sperato
    🔊
    lui/lei/Lei avesse sperato
    🔊
    noi avessimo sperato
    🔊
    voi aveste sperato
    🔊
    loro avessero sperato
    🔊

    Opšte informacije o konjunktivu (Congiuntivo) italijanskih glagola

    Konjunktiv (Congiuntivo) je osnovni način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje nesigurnosti, želja, emocija i hipotetičkih situacija. Upotrebljava se kada se govori o radnjama koje nisu sigurne ili stvarne, kao što su slučajevi sumnje ili mogućnosti.
    Na primer, rečenice kao „Spero che tu venga“ ili „Se avessi tempo, partirei“ ilustruju upotrebu konjunktiva za izražavanje stanja uma ili događaja koji zavise od uslova.
    Ovaj način može se pojaviti u različitim vremenima, kao što su sadašnje i prošlo, i ključan je za nijansiranu komunikaciju i izražavanje složenih misli u italijanskom jeziku.

    condizionale sperare. Kondicional glagola sperare


    Tempo semplice

    sperare condizionale presente

    io spererei
    🔊
    tu spereresti
    🔊
    lui/lei/Lei spererebbe
    🔊
    noi spereremmo
    🔊
    voi sperereste
    🔊
    loro spererebbero
    🔊
    Tempo composto

    sperare condizionale passato

    io avrei sperato
    🔊
    tu avresti sperato
    🔊
    lui/lei/Lei avrebbe sperato
    🔊
    noi avremmo sperato
    🔊
    voi avreste sperato
    🔊
    loro avrebbero sperato
    🔊

    Opšte informacije o kondicionalu (Condizionale) italijanskih glagola

    Kondicional (Condizionale) je osnovno glagolsko stanje u italijanskom jeziku, koje se koristi za izražavanje radnji ili stanja koja zavise od određenih uslova. Često se koristi za izražavanje želja, molbi ili hipotetičkih situacija koje nisu izvesne.
    Na primer, rečenice kao što su "Vorrei un caffè" ili "Se avessi più tempo, viaggerei di più" pokazuju kako se kondicional koristi za izražavanje situacija koje zavise od određenih okolnosti.
    Ovo glagolsko stanje može se konjugovati u sadašnjem i prošlom vremenu i ključno je za jasno izražavanje i prenošenje složenih misli na italijanskom jeziku.

    imperativo sperare. Imperativ glagola sperare


    sperare imperativo

    tu spera
    🔊
    noi speriamo
    🔊
    voi sperate
    🔊

    sperare congiuntivo esortativo

    Lei speri
    🔊
    Che lui/lei speri
    🔊
    Che loro sperino
    🔊

    Opšte informacije o imperativu (Imperativo) italijanskih glagola

    Imperativ (Imperativo) je važan način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za davanje naredbi, uputstava ili saveta. Oblikuje se za drugo lice jednine, drugo lice množine i prvo lice množine.
    Na primer, rečenice kao „Fai attenzione!“ ili „Parlate lentamente!“ pokazuju kako se imperativ može koristiti za direktnu i jasnu komunikaciju. Izraz „Andiamo!“ koji označava poziv da se nešto zajedno uradi, takođe je primer imperativa.
    Međutim, važno je napomenuti da imperativ nema oblike za treće lice jednine i množine. U tim slučajevima se koristi konjunktiv za izražavanje želja ili preporuka na nežniji način. Ova osobina čini italijanski jezik jedinstvenim, jer konjunktiv donosi notu ljubaznosti i delikatnosti u razgovore.
    Poznavanje imperativa i njegova pravilna upotreba su ključni za efikasnu komunikaciju i održavanje prijateljskog tona u svakodnevnim interakcijama.

    Evo zašto je važno koristiti naš trener za konjugaciju pri učenju italijanskog!

    Konjugacija glagola je jedan od najzahtevnijih delova italijanskog jezika, a njeno savladavanje zahteva redovno vežbanje.
    Uz naš interaktivni alat možete vežbati na zabavan i personalizovan način, savladavajući i najčešće korišćene glagole, kao i one složenije. Naš trener vam pomaže da poboljšate tačnost i brzinu, čineći vaše izražavanje tečnijim.
    Bilo da ste početnik ili napredni korisnik, naš trener konjugacije pomoći će vam da podignete svoje jezičke veštine na viši nivo!