🔍
    sense 1v
    sense 2v
    U italijanskom jeziku postoje četiri glavna načina glagola: indikativ, konjunktiv, kondicional i imperativ. Svaki od ovih načina služi za izražavanje različitih namera, radnji ili stanja.
    Indikativ govori o činjenicama, konjunktiv o sumnjama i željama, kondicional o hipotetičkim situacijama, a imperativ za naredbe i zahteve.
    Pravilno savladavanje svih ovih načina omogućava vam da lako izrazite razne misli i osećanja u svakodnevnom razgovoru.
    Ha speso tutti i suoi risparmi. (Giovanni Verga, I Malavoglia)
    verbo irregolare
    spendere :
    spèn|de|re : (accento grave)

    indicativo spendere. Izjavni način glagola spendere


    Tempo semplice

    spendere presente

    io spendo
    🔊
    tu spendi
    🔊
    lui/lei/Lei spende
    🔊
    noi spendiamo
    🔊
    voi spendete
    🔊
    loro spendono
    🔊
    Tempo semplice

    spendere imperfetto

    io spendevo
    🔊
    tu spendevi
    🔊
    lui/lei/Lei spendeva
    🔊
    noi spendevamo
    🔊
    voi spendevate
    🔊
    loro spendevano
    🔊

    Tempo semplice

    spendere futuro semplice

    io spenderò
    🔊
    tu spenderai
    🔊
    lui/lei/Lei spenderà
    🔊
    noi spenderemo
    🔊
    voi spenderete
    🔊
    loro spenderanno
    🔊
    Tempo semplice

    spendere passato remoto

    io spesi
    🔊
    tu spendesti
    🔊
    lui/lei/Lei spese
    🔊
    noi spendemmo
    🔊
    voi spendeste
    🔊
    loro spesero
    🔊

    Tempo composto

    spendere futuro anteriore

    io avrò speso
    🔊
    tu avrai speso
    🔊
    lui/lei/Lei avrà speso
    🔊
    noi avremo speso
    🔊
    voi avrete speso
    🔊
    loro avranno speso
    🔊
    Tempo composto

    spendere passato prossimo

    io ho speso
    🔊
    tu hai speso
    🔊
    lui/lei/Lei ha speso
    🔊
    noi abbiamo speso
    🔊
    voi avete speso
    🔊
    loro hanno speso
    🔊

    Tempo composto

    spendere trapassato prossimo

    io avevo speso
    🔊
    tu avevi speso
    🔊
    lui/lei/Lei aveva speso
    🔊
    noi avevamo speso
    🔊
    voi avevate speso
    🔊
    loro avevano speso
    🔊
    Tempo composto

    spendere trapassato remoto

    io ebbi speso
    🔊
    tu avesti speso
    🔊
    lui/lei/Lei ebbe speso
    🔊
    noi avemmo speso
    🔊
    voi aveste speso
    🔊
    loro ebbero speso
    🔊

    Opšte informacije o indikativu (Indicativo) italijanskih glagola

    Izjavni način (Indicativo) je jedan od osnovnih načina glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje radnji, stanja ili događaja koji se smatraju stvarnim ili sigurnim. Koristi se za opisivanje činjenica, svakodnevnih rutina i objektivnih situacija.
    Na primer, rečenice kao „Io vado al mercato“ ili „Loro studiano per l'esame“ ilustruju upotrebu izjavnoga načina za prenošenje konkretnih informacija.
    Ovaj način može se konjugovati u različitim vremenima, kao što su sadašnje, prošlo i buduće, što omogućava precizno određivanje vremena radnji. Razumevanje izjavnoga načina je ključno za efikasnu komunikaciju i razumevanje nijansi italijanskog jezika.

    congiuntivo spendere. Konjunktiv glagola spendere


    Tempo semplice

    spendere congiuntivo presente

    io spenda
    🔊
    tu spenda
    🔊
    lui/lei/Lei spenda
    🔊
    noi spendiamo
    🔊
    voi spendiate
    🔊
    loro spendano
    🔊
    Tempo semplice

    spendere congiuntivo imperfetto

    io spendessi
    🔊
    tu spendessi
    🔊
    lui/lei/Lei spendesse
    🔊
    noi spendessimo
    🔊
    voi spendeste
    🔊
    loro spendessero
    🔊

    Tempo composto

    spendere congiuntivo passato

    io abbia speso
    🔊
    tu abbia speso
    🔊
    lui/lei/Lei abbia speso
    🔊
    noi abbiamo speso
    🔊
    voi abbiate speso
    🔊
    loro abbiano speso
    🔊
    Tempo composto

    spendere congiuntivo trapassato

    io avessi speso
    🔊
    tu avessi speso
    🔊
    lui/lei/Lei avesse speso
    🔊
    noi avessimo speso
    🔊
    voi aveste speso
    🔊
    loro avessero speso
    🔊

    Opšte informacije o konjunktivu (Congiuntivo) italijanskih glagola

    Konjunktiv (Congiuntivo) je osnovni način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje nesigurnosti, želja, emocija i hipotetičkih situacija. Upotrebljava se kada se govori o radnjama koje nisu sigurne ili stvarne, kao što su slučajevi sumnje ili mogućnosti.
    Na primer, rečenice kao „Spero che tu venga“ ili „Se avessi tempo, partirei“ ilustruju upotrebu konjunktiva za izražavanje stanja uma ili događaja koji zavise od uslova.
    Ovaj način može se pojaviti u različitim vremenima, kao što su sadašnje i prošlo, i ključan je za nijansiranu komunikaciju i izražavanje složenih misli u italijanskom jeziku.

    condizionale spendere. Kondicional glagola spendere


    Tempo semplice

    spendere condizionale presente

    io spenderei
    🔊
    tu spenderesti
    🔊
    lui/lei/Lei spenderebbe
    🔊
    noi spenderemmo
    🔊
    voi spendereste
    🔊
    loro spenderebbero
    🔊
    Tempo composto

    spendere condizionale passato

    io avrei speso
    🔊
    tu avresti speso
    🔊
    lui/lei/Lei avrebbe speso
    🔊
    noi avremmo speso
    🔊
    voi avreste speso
    🔊
    loro avrebbero speso
    🔊

    Opšte informacije o kondicionalu (Condizionale) italijanskih glagola

    Kondicional (Condizionale) je osnovno glagolsko stanje u italijanskom jeziku, koje se koristi za izražavanje radnji ili stanja koja zavise od određenih uslova. Često se koristi za izražavanje želja, molbi ili hipotetičkih situacija koje nisu izvesne.
    Na primer, rečenice kao što su "Vorrei un caffè" ili "Se avessi più tempo, viaggerei di più" pokazuju kako se kondicional koristi za izražavanje situacija koje zavise od određenih okolnosti.
    Ovo glagolsko stanje može se konjugovati u sadašnjem i prošlom vremenu i ključno je za jasno izražavanje i prenošenje složenih misli na italijanskom jeziku.

    imperativo spendere. Imperativ glagola spendere


    spendere imperativo

    tu spendi
    🔊
    noi spendiamo
    🔊
    voi spendete
    🔊

    spendere congiuntivo esortativo

    Lei spenda
    🔊
    Che lui/lei spenda
    🔊
    Che loro spendano
    🔊

    Opšte informacije o imperativu (Imperativo) italijanskih glagola

    Imperativ (Imperativo) je važan način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za davanje naredbi, uputstava ili saveta. Oblikuje se za drugo lice jednine, drugo lice množine i prvo lice množine.
    Na primer, rečenice kao „Fai attenzione!“ ili „Parlate lentamente!“ pokazuju kako se imperativ može koristiti za direktnu i jasnu komunikaciju. Izraz „Andiamo!“ koji označava poziv da se nešto zajedno uradi, takođe je primer imperativa.
    Međutim, važno je napomenuti da imperativ nema oblike za treće lice jednine i množine. U tim slučajevima se koristi konjunktiv za izražavanje želja ili preporuka na nežniji način. Ova osobina čini italijanski jezik jedinstvenim, jer konjunktiv donosi notu ljubaznosti i delikatnosti u razgovore.
    Poznavanje imperativa i njegova pravilna upotreba su ključni za efikasnu komunikaciju i održavanje prijateljskog tona u svakodnevnim interakcijama.

    Evo zašto je važno koristiti naš trener za konjugaciju pri učenju italijanskog!

    Konjugacija glagola je jedan od najzahtevnijih delova italijanskog jezika, a njeno savladavanje zahteva redovno vežbanje.
    Uz naš interaktivni alat možete vežbati na zabavan i personalizovan način, savladavajući i najčešće korišćene glagole, kao i one složenije. Naš trener vam pomaže da poboljšate tačnost i brzinu, čineći vaše izražavanje tečnijim.
    Bilo da ste početnik ili napredni korisnik, naš trener konjugacije pomoći će vam da podignete svoje jezičke veštine na viši nivo!