🔍
    sense 1v
    sense 2v
    U italijanskom jeziku postoje četiri glavna načina glagola: indikativ, konjunktiv, kondicional i imperativ. Svaki od ovih načina služi za izražavanje različitih namera, radnji ili stanja.
    Indikativ govori o činjenicama, konjunktiv o sumnjama i željama, kondicional o hipotetičkim situacijama, a imperativ za naredbe i zahteve.
    Pravilno savladavanje svih ovih načina omogućava vam da lako izrazite razne misli i osećanja u svakodnevnom razgovoru.
    L’attesa ha spazientito tutti. (Umberto Eco, Il nome della rosa)
    spazientire :
    spa|zien||re : (accento grave)

    indicativo spazientire. Izjavni način glagola spazientire


    Tempo semplice

    spazientire presente

    io spazientisco
    🔊
    tu spazientisci
    🔊
    lui/lei/Lei spazientisce
    🔊
    noi spazientiamo
    🔊
    voi spazientite
    🔊
    loro spazientiscono
    🔊
    Tempo semplice

    spazientire imperfetto

    io spazientivo
    🔊
    tu spazientivi
    🔊
    lui/lei/Lei spazientiva
    🔊
    noi spazientivamo
    🔊
    voi spazientivate
    🔊
    loro spazientivano
    🔊

    Tempo semplice

    spazientire futuro semplice

    io spazientirò
    🔊
    tu spazientirai
    🔊
    lui/lei/Lei spazientirà
    🔊
    noi spazientiremo
    🔊
    voi spazientirete
    🔊
    loro spazientiranno
    🔊
    Tempo semplice

    spazientire passato remoto

    io spazientii
    🔊
    tu spazientisti
    🔊
    lui/lei/Lei spazientì
    🔊
    noi spazientimmo
    🔊
    voi spazientiste
    🔊
    loro spazientirono
    🔊

    Tempo composto

    spazientire futuro anteriore

    io avrò spazientito
    🔊
    tu avrai spazientito
    🔊
    lui/lei/Lei avrà spazientito
    🔊
    noi avremo spazientito
    🔊
    voi avrete spazientito
    🔊
    loro avranno spazientito
    🔊
    Tempo composto

    spazientire passato prossimo

    io ho spazientito
    🔊
    tu hai spazientito
    🔊
    lui/lei/Lei ha spazientito
    🔊
    noi abbiamo spazientito
    🔊
    voi avete spazientito
    🔊
    loro hanno spazientito
    🔊

    Tempo composto

    spazientire trapassato prossimo

    io avevo spazientito
    🔊
    tu avevi spazientito
    🔊
    lui/lei/Lei aveva spazientito
    🔊
    noi avevamo spazientito
    🔊
    voi avevate spazientito
    🔊
    loro avevano spazientito
    🔊
    Tempo composto

    spazientire trapassato remoto

    io ebbi spazientito
    🔊
    tu avesti spazientito
    🔊
    lui/lei/Lei ebbe spazientito
    🔊
    noi avemmo spazientito
    🔊
    voi aveste spazientito
    🔊
    loro ebbero spazientito
    🔊

    Opšte informacije o indikativu (Indicativo) italijanskih glagola

    Izjavni način (Indicativo) je jedan od osnovnih načina glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje radnji, stanja ili događaja koji se smatraju stvarnim ili sigurnim. Koristi se za opisivanje činjenica, svakodnevnih rutina i objektivnih situacija.
    Na primer, rečenice kao „Io vado al mercato“ ili „Loro studiano per l'esame“ ilustruju upotrebu izjavnoga načina za prenošenje konkretnih informacija.
    Ovaj način može se konjugovati u različitim vremenima, kao što su sadašnje, prošlo i buduće, što omogućava precizno određivanje vremena radnji. Razumevanje izjavnoga načina je ključno za efikasnu komunikaciju i razumevanje nijansi italijanskog jezika.

    congiuntivo spazientire. Konjunktiv glagola spazientire


    Tempo semplice

    spazientire congiuntivo presente

    io spazientisca
    🔊
    tu spazientisca
    🔊
    lui/lei/Lei spazientisca
    🔊
    noi spazientiamo
    🔊
    voi spazientiate
    🔊
    loro spazientiscano
    🔊
    Tempo semplice

    spazientire congiuntivo imperfetto

    io spazientissi
    🔊
    tu spazientissi
    🔊
    lui/lei/Lei spazientisse
    🔊
    noi spazientissimo
    🔊
    voi spazientiste
    🔊
    loro spazientissero
    🔊

    Tempo composto

    spazientire congiuntivo passato

    io abbia spazientito
    🔊
    tu abbia spazientito
    🔊
    lui/lei/Lei abbia spazientito
    🔊
    noi abbiamo spazientito
    🔊
    voi abbiate spazientito
    🔊
    loro abbiano spazientito
    🔊
    Tempo composto

    spazientire congiuntivo trapassato

    io avessi spazientito
    🔊
    tu avessi spazientito
    🔊
    lui/lei/Lei avesse spazientito
    🔊
    noi avessimo spazientito
    🔊
    voi aveste spazientito
    🔊
    loro avessero spazientito
    🔊

    Opšte informacije o konjunktivu (Congiuntivo) italijanskih glagola

    Konjunktiv (Congiuntivo) je osnovni način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje nesigurnosti, želja, emocija i hipotetičkih situacija. Upotrebljava se kada se govori o radnjama koje nisu sigurne ili stvarne, kao što su slučajevi sumnje ili mogućnosti.
    Na primer, rečenice kao „Spero che tu venga“ ili „Se avessi tempo, partirei“ ilustruju upotrebu konjunktiva za izražavanje stanja uma ili događaja koji zavise od uslova.
    Ovaj način može se pojaviti u različitim vremenima, kao što su sadašnje i prošlo, i ključan je za nijansiranu komunikaciju i izražavanje složenih misli u italijanskom jeziku.

    condizionale spazientire. Kondicional glagola spazientire


    Tempo semplice

    spazientire condizionale presente

    io spazientirei
    🔊
    tu spazientiresti
    🔊
    lui/lei/Lei spazientirebbe
    🔊
    noi spazientiremmo
    🔊
    voi spazientireste
    🔊
    loro spazienterebbero
    🔊
    Tempo composto

    spazientire condizionale passato

    io avrei spazientito
    🔊
    tu avresti spazientito
    🔊
    lui/lei/Lei avrebbe spazientito
    🔊
    noi avremmo spazientito
    🔊
    voi avreste spazientito
    🔊
    loro avrebbero spazientito
    🔊

    Opšte informacije o kondicionalu (Condizionale) italijanskih glagola

    Kondicional (Condizionale) je osnovno glagolsko stanje u italijanskom jeziku, koje se koristi za izražavanje radnji ili stanja koja zavise od određenih uslova. Često se koristi za izražavanje želja, molbi ili hipotetičkih situacija koje nisu izvesne.
    Na primer, rečenice kao što su "Vorrei un caffè" ili "Se avessi più tempo, viaggerei di più" pokazuju kako se kondicional koristi za izražavanje situacija koje zavise od određenih okolnosti.
    Ovo glagolsko stanje može se konjugovati u sadašnjem i prošlom vremenu i ključno je za jasno izražavanje i prenošenje složenih misli na italijanskom jeziku.

    imperativo spazientire. Imperativ glagola spazientire


    spazientire imperativo

    tu spazienti
    🔊
    noi spazientiamo
    🔊
    voi spazientite
    🔊

    spazientire congiuntivo esortativo

    Lei spazientisca
    🔊
    Che lui/lei spazientisca
    🔊
    Che loro spazientiscano
    🔊

    Opšte informacije o imperativu (Imperativo) italijanskih glagola

    Imperativ (Imperativo) je važan način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za davanje naredbi, uputstava ili saveta. Oblikuje se za drugo lice jednine, drugo lice množine i prvo lice množine.
    Na primer, rečenice kao „Fai attenzione!“ ili „Parlate lentamente!“ pokazuju kako se imperativ može koristiti za direktnu i jasnu komunikaciju. Izraz „Andiamo!“ koji označava poziv da se nešto zajedno uradi, takođe je primer imperativa.
    Međutim, važno je napomenuti da imperativ nema oblike za treće lice jednine i množine. U tim slučajevima se koristi konjunktiv za izražavanje želja ili preporuka na nežniji način. Ova osobina čini italijanski jezik jedinstvenim, jer konjunktiv donosi notu ljubaznosti i delikatnosti u razgovore.
    Poznavanje imperativa i njegova pravilna upotreba su ključni za efikasnu komunikaciju i održavanje prijateljskog tona u svakodnevnim interakcijama.

    Evo zašto je važno koristiti naš trener za konjugaciju pri učenju italijanskog!

    Konjugacija glagola je jedan od najzahtevnijih delova italijanskog jezika, a njeno savladavanje zahteva redovno vežbanje.
    Uz naš interaktivni alat možete vežbati na zabavan i personalizovan način, savladavajući i najčešće korišćene glagole, kao i one složenije. Naš trener vam pomaže da poboljšate tačnost i brzinu, čineći vaše izražavanje tečnijim.
    Bilo da ste početnik ili napredni korisnik, naš trener konjugacije pomoći će vam da podignete svoje jezičke veštine na viši nivo!