U italijanskom jeziku postoje četiri glavna načina glagola: indikativ, konjunktiv, kondicional i imperativ. Svaki od ovih načina služi za izražavanje različitih namera, radnji ili stanja.
Indikativ govori o činjenicama, konjunktiv o sumnjama i željama, kondicional o hipotetičkim situacijama, a imperativ za naredbe i zahteve.
Pravilno savladavanje svih ovih načina omogućava vam da lako izrazite razne misli i osećanja u svakodnevnom razgovoru.
Ha sospettato dell’amico. (Giosuè Carducci, Odi Barbare)
sospettare :
so|spet|tà|re
: (accento grave)
indicativo sospettare. Izjavni način glagola sospettare
Tempo semplice
sospettare presente |
||
io | sospetto |
🔊
|
tu | sospetti |
🔊
|
lui/lei/Lei | sospetta |
🔊
|
noi | sospettiamo |
🔊
|
voi | sospettate |
🔊
|
loro | sospettano |
🔊
|
Tempo semplice
sospettare imperfetto |
||
io | sospettavo |
🔊
|
tu | sospettavi |
🔊
|
lui/lei/Lei | sospettava |
🔊
|
noi | sospettavamo |
🔊
|
voi | sospettavate |
🔊
|
loro | sospettavano |
🔊
|
Tempo semplice
sospettare futuro semplice |
||
io | sospetterò |
🔊
|
tu | sospetterai |
🔊
|
lui/lei/Lei | sospetterà |
🔊
|
noi | sospetteremo |
🔊
|
voi | sospetterete |
🔊
|
loro | sospetteranno |
🔊
|
Tempo semplice
sospettare passato remoto |
||
io | sospettai |
🔊
|
tu | sospettasti |
🔊
|
lui/lei/Lei | sospettò |
🔊
|
noi | sospettammo |
🔊
|
voi | sospettaste |
🔊
|
loro | sospettarono |
🔊
|
Tempo composto
sospettare futuro anteriore |
||
io | avrò sospettato |
🔊
|
tu | avrai sospettato |
🔊
|
lui/lei/Lei | avrà sospettato |
🔊
|
noi | avremo sospettato |
🔊
|
voi | avrete sospettato |
🔊
|
loro | avranno sospettato |
🔊
|
Tempo composto
sospettare passato prossimo |
||
io | ho sospettato |
🔊
|
tu | hai sospettato |
🔊
|
lui/lei/Lei | ha sospettato |
🔊
|
noi | abbiamo sospettato |
🔊
|
voi | avete sospettato |
🔊
|
loro | hanno sospettato |
🔊
|
Tempo composto
sospettare trapassato prossimo |
||
io | avevo sospettato |
🔊
|
tu | avevi sospettato |
🔊
|
lui/lei/Lei | aveva sospettato |
🔊
|
noi | avevamo sospettato |
🔊
|
voi | avevate sospettato |
🔊
|
loro | avevano sospettato |
🔊
|
Tempo composto
sospettare trapassato remoto |
||
io | ebbi sospettato |
🔊
|
tu | avesti sospettato |
🔊
|
lui/lei/Lei | ebbe sospettato |
🔊
|
noi | avemmo sospettato |
🔊
|
voi | aveste sospettato |
🔊
|
loro | ebbero sospettato |
🔊
|
Opšte informacije o indikativu (Indicativo) italijanskih glagola
Izjavni način (Indicativo) je jedan od osnovnih načina glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje radnji, stanja ili događaja koji se smatraju stvarnim ili sigurnim. Koristi se za opisivanje činjenica, svakodnevnih rutina i objektivnih situacija.
Na primer, rečenice kao „Io vado al mercato“ ili „Loro studiano per l'esame“ ilustruju upotrebu izjavnoga načina za prenošenje konkretnih informacija.
Ovaj način može se konjugovati u različitim vremenima, kao što su sadašnje, prošlo i buduće, što omogućava precizno određivanje vremena radnji. Razumevanje izjavnoga načina je ključno za efikasnu komunikaciju i razumevanje nijansi italijanskog jezika.
congiuntivo sospettare. Konjunktiv glagola sospettare
Tempo semplice
sospettare congiuntivo presente |
||
io | sospetti |
🔊
|
tu | sospetti |
🔊
|
lui/lei/Lei | sospetti |
🔊
|
noi | sospettiamo |
🔊
|
voi | sospettiate |
🔊
|
loro | sospettino |
🔊
|
Tempo semplice
sospettare congiuntivo imperfetto |
||
io | sospettassi |
🔊
|
tu | sospettassi |
🔊
|
lui/lei/Lei | sospettasse |
🔊
|
noi | sospettassimo |
🔊
|
voi | sospettaste |
🔊
|
loro | sospettassero |
🔊
|
Tempo composto
sospettare congiuntivo passato |
||
io | abbia sospettato |
🔊
|
tu | abbia sospettato |
🔊
|
lui/lei/Lei | abbia sospettato |
🔊
|
noi | abbiamo sospettato |
🔊
|
voi | abbiate sospettato |
🔊
|
loro | abbiano sospettato |
🔊
|
Tempo composto
sospettare congiuntivo trapassato |
||
io | avessi sospettato |
🔊
|
tu | avessi sospettato |
🔊
|
lui/lei/Lei | avesse sospettato |
🔊
|
noi | avessimo sospettato |
🔊
|
voi | aveste sospettato |
🔊
|
loro | avessero sospettato |
🔊
|
Opšte informacije o konjunktivu (Congiuntivo) italijanskih glagola
Konjunktiv (Congiuntivo) je osnovni način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje nesigurnosti, želja, emocija i hipotetičkih situacija. Upotrebljava se kada se govori o radnjama koje nisu sigurne ili stvarne, kao što su slučajevi sumnje ili mogućnosti.
Na primer, rečenice kao „Spero che tu venga“ ili „Se avessi tempo, partirei“ ilustruju upotrebu konjunktiva za izražavanje stanja uma ili događaja koji zavise od uslova.
Ovaj način može se pojaviti u različitim vremenima, kao što su sadašnje i prošlo, i ključan je za nijansiranu komunikaciju i izražavanje složenih misli u italijanskom jeziku.
condizionale sospettare. Kondicional glagola sospettare
Tempo semplice
sospettare condizionale presente |
||
io | sospetterei |
🔊
|
tu | sospetteresti |
🔊
|
lui/lei/Lei | sospetterebbe |
🔊
|
noi | sospetteremmo |
🔊
|
voi | sospettereste |
🔊
|
loro | sospetterebbero |
🔊
|
Tempo composto
sospettare condizionale passato |
||
io | avrei sospettato |
🔊
|
tu | avresti sospettato |
🔊
|
lui/lei/Lei | avrebbe sospettato |
🔊
|
noi | avremmo sospettato |
🔊
|
voi | avreste sospettato |
🔊
|
loro | avrebbero sospettato |
🔊
|
Opšte informacije o kondicionalu (Condizionale) italijanskih glagola
Kondicional (Condizionale) je osnovno glagolsko stanje u italijanskom jeziku, koje se koristi za izražavanje radnji ili stanja koja zavise od određenih uslova. Često se koristi za izražavanje želja, molbi ili hipotetičkih situacija koje nisu izvesne.
Na primer, rečenice kao što su "Vorrei un caffè" ili "Se avessi più tempo, viaggerei di più" pokazuju kako se kondicional koristi za izražavanje situacija koje zavise od određenih okolnosti.
Ovo glagolsko stanje može se konjugovati u sadašnjem i prošlom vremenu i ključno je za jasno izražavanje i prenošenje složenih misli na italijanskom jeziku.
imperativo sospettare. Imperativ glagola sospettare
sospettare imperativo |
||
tu | sospetta |
🔊
|
noi | sospettiamo |
🔊
|
voi | sospettate |
🔊
|
sospettare congiuntivo esortativo |
||
Lei | sospetti |
🔊
|
Che lui/lei | sospetti |
🔊
|
Che loro | sospettino |
🔊
|
Opšte informacije o imperativu (Imperativo) italijanskih glagola
Imperativ (Imperativo) je važan način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za davanje naredbi, uputstava ili saveta. Oblikuje se za drugo lice jednine, drugo lice množine i prvo lice množine.
Na primer, rečenice kao „Fai attenzione!“ ili „Parlate lentamente!“ pokazuju kako se imperativ može koristiti za direktnu i jasnu komunikaciju. Izraz „Andiamo!“ koji označava poziv da se nešto zajedno uradi, takođe je primer imperativa.
Međutim, važno je napomenuti da imperativ nema oblike za treće lice jednine i množine. U tim slučajevima se koristi konjunktiv za izražavanje želja ili preporuka na nežniji način. Ova osobina čini italijanski jezik jedinstvenim, jer konjunktiv donosi notu ljubaznosti i delikatnosti u razgovore.
Poznavanje imperativa i njegova pravilna upotreba su ključni za efikasnu komunikaciju i održavanje prijateljskog tona u svakodnevnim interakcijama.
Evo zašto je važno koristiti naš trener za konjugaciju pri učenju italijanskog!
Konjugacija glagola je jedan od najzahtevnijih delova italijanskog jezika, a njeno savladavanje zahteva redovno vežbanje.
Uz naš interaktivni alat možete vežbati na zabavan i personalizovan način, savladavajući i najčešće korišćene glagole, kao i one složenije. Naš trener vam pomaže da poboljšate tačnost i brzinu, čineći vaše izražavanje tečnijim.
Bilo da ste početnik ili napredni korisnik, naš trener konjugacije pomoći će vam da podignete svoje jezičke veštine na viši nivo!