🔍
    sense 1v
    sense 2v
    U italijanskom jeziku postoje četiri glavna načina glagola: indikativ, konjunktiv, kondicional i imperativ. Svaki od ovih načina služi za izražavanje različitih namera, radnji ili stanja.
    Indikativ govori o činjenicama, konjunktiv o sumnjama i željama, kondicional o hipotetičkim situacijama, a imperativ za naredbe i zahteve.
    Pravilno savladavanje svih ovih načina omogućava vam da lako izrazite razne misli i osećanja u svakodnevnom razgovoru.
    Hanno situato il nuovo edificio vicino al parco. (Alessandro Manzoni, I Promessi Sposi)
    situare :
    si|tu|à|re : (accento grave)

    indicativo situare. Izjavni način glagola situare


    Tempo semplice

    situare presente

    io situo
    🔊
    tu situi
    🔊
    lui/lei/Lei situa
    🔊
    noi situiamo
    🔊
    voi situate
    🔊
    loro situano
    🔊
    Tempo semplice

    situare imperfetto

    io situavo
    🔊
    tu situavi
    🔊
    lui/lei/Lei situava
    🔊
    noi situavamo
    🔊
    voi situavate
    🔊
    loro situavano
    🔊

    Tempo semplice

    situare futuro semplice

    io situerò
    🔊
    tu situerai
    🔊
    lui/lei/Lei situerà
    🔊
    noi situeremo
    🔊
    voi situerete
    🔊
    loro situeranno
    🔊
    Tempo semplice

    situare passato remoto

    io situai
    🔊
    tu situasti
    🔊
    lui/lei/Lei situò
    🔊
    noi situammo
    🔊
    voi situaste
    🔊
    loro situarono
    🔊

    Tempo composto

    situare futuro anteriore

    io avrò situato
    🔊
    tu avrai situato
    🔊
    lui/lei/Lei avrà situato
    🔊
    noi avremo situato
    🔊
    voi avrete situato
    🔊
    loro avranno situato
    🔊
    Tempo composto

    situare passato prossimo

    io ho situato
    🔊
    tu hai situato
    🔊
    lui/lei/Lei ha situato
    🔊
    noi abbiamo situato
    🔊
    voi avete situato
    🔊
    loro hanno situato
    🔊

    Tempo composto

    situare trapassato prossimo

    io avevo situato
    🔊
    tu avevi situato
    🔊
    lui/lei/Lei aveva situato
    🔊
    noi avevamo situato
    🔊
    voi avevate situato
    🔊
    loro avevano situato
    🔊
    Tempo composto

    situare trapassato remoto

    io ebbi situato
    🔊
    tu avesti situato
    🔊
    lui/lei/Lei ebbe situato
    🔊
    noi avemmo situato
    🔊
    voi aveste situato
    🔊
    loro ebbero situato
    🔊

    Opšte informacije o indikativu (Indicativo) italijanskih glagola

    Izjavni način (Indicativo) je jedan od osnovnih načina glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje radnji, stanja ili događaja koji se smatraju stvarnim ili sigurnim. Koristi se za opisivanje činjenica, svakodnevnih rutina i objektivnih situacija.
    Na primer, rečenice kao „Io vado al mercato“ ili „Loro studiano per l'esame“ ilustruju upotrebu izjavnoga načina za prenošenje konkretnih informacija.
    Ovaj način može se konjugovati u različitim vremenima, kao što su sadašnje, prošlo i buduće, što omogućava precizno određivanje vremena radnji. Razumevanje izjavnoga načina je ključno za efikasnu komunikaciju i razumevanje nijansi italijanskog jezika.

    congiuntivo situare. Konjunktiv glagola situare


    Tempo semplice

    situare congiuntivo presente

    io situi
    🔊
    tu situi
    🔊
    lui/lei/Lei situi
    🔊
    noi situiamo
    🔊
    voi situiate
    🔊
    loro situino
    🔊
    Tempo semplice

    situare congiuntivo imperfetto

    io situassi
    🔊
    tu situassi
    🔊
    lui/lei/Lei situasse
    🔊
    noi situassimo
    🔊
    voi situaste
    🔊
    loro situassero
    🔊

    Tempo composto

    situare congiuntivo passato

    io abbia situato
    🔊
    tu abbia situato
    🔊
    lui/lei/Lei abbia situato
    🔊
    noi abbiamo situato
    🔊
    voi abbiate situato
    🔊
    loro abbiano situato
    🔊
    Tempo composto

    situare congiuntivo trapassato

    io avessi situato
    🔊
    tu avessi situato
    🔊
    lui/lei/Lei avesse situato
    🔊
    noi avessimo situato
    🔊
    voi aveste situato
    🔊
    loro avessero situato
    🔊

    Opšte informacije o konjunktivu (Congiuntivo) italijanskih glagola

    Konjunktiv (Congiuntivo) je osnovni način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje nesigurnosti, želja, emocija i hipotetičkih situacija. Upotrebljava se kada se govori o radnjama koje nisu sigurne ili stvarne, kao što su slučajevi sumnje ili mogućnosti.
    Na primer, rečenice kao „Spero che tu venga“ ili „Se avessi tempo, partirei“ ilustruju upotrebu konjunktiva za izražavanje stanja uma ili događaja koji zavise od uslova.
    Ovaj način može se pojaviti u različitim vremenima, kao što su sadašnje i prošlo, i ključan je za nijansiranu komunikaciju i izražavanje složenih misli u italijanskom jeziku.

    condizionale situare. Kondicional glagola situare


    Tempo semplice

    situare condizionale presente

    io situerei
    🔊
    tu situeresti
    🔊
    lui/lei/Lei situerebbe
    🔊
    noi situeremmo
    🔊
    voi situereste
    🔊
    loro situerebbero
    🔊
    Tempo composto

    situare condizionale passato

    io avrei situato
    🔊
    tu avresti situato
    🔊
    lui/lei/Lei avrebbe situato
    🔊
    noi avremmo situato
    🔊
    voi avreste situato
    🔊
    loro avrebbero situato
    🔊

    Opšte informacije o kondicionalu (Condizionale) italijanskih glagola

    Kondicional (Condizionale) je osnovno glagolsko stanje u italijanskom jeziku, koje se koristi za izražavanje radnji ili stanja koja zavise od određenih uslova. Često se koristi za izražavanje želja, molbi ili hipotetičkih situacija koje nisu izvesne.
    Na primer, rečenice kao što su "Vorrei un caffè" ili "Se avessi più tempo, viaggerei di più" pokazuju kako se kondicional koristi za izražavanje situacija koje zavise od određenih okolnosti.
    Ovo glagolsko stanje može se konjugovati u sadašnjem i prošlom vremenu i ključno je za jasno izražavanje i prenošenje složenih misli na italijanskom jeziku.

    imperativo situare. Imperativ glagola situare


    situare imperativo

    tu situa
    🔊
    noi situiamo
    🔊
    voi situate
    🔊

    situare congiuntivo esortativo

    Lei situi
    🔊
    Che lui/lei situi
    🔊
    Che loro situino
    🔊

    Opšte informacije o imperativu (Imperativo) italijanskih glagola

    Imperativ (Imperativo) je važan način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za davanje naredbi, uputstava ili saveta. Oblikuje se za drugo lice jednine, drugo lice množine i prvo lice množine.
    Na primer, rečenice kao „Fai attenzione!“ ili „Parlate lentamente!“ pokazuju kako se imperativ može koristiti za direktnu i jasnu komunikaciju. Izraz „Andiamo!“ koji označava poziv da se nešto zajedno uradi, takođe je primer imperativa.
    Međutim, važno je napomenuti da imperativ nema oblike za treće lice jednine i množine. U tim slučajevima se koristi konjunktiv za izražavanje želja ili preporuka na nežniji način. Ova osobina čini italijanski jezik jedinstvenim, jer konjunktiv donosi notu ljubaznosti i delikatnosti u razgovore.
    Poznavanje imperativa i njegova pravilna upotreba su ključni za efikasnu komunikaciju i održavanje prijateljskog tona u svakodnevnim interakcijama.

    Evo zašto je važno koristiti naš trener za konjugaciju pri učenju italijanskog!

    Konjugacija glagola je jedan od najzahtevnijih delova italijanskog jezika, a njeno savladavanje zahteva redovno vežbanje.
    Uz naš interaktivni alat možete vežbati na zabavan i personalizovan način, savladavajući i najčešće korišćene glagole, kao i one složenije. Naš trener vam pomaže da poboljšate tačnost i brzinu, čineći vaše izražavanje tečnijim.
    Bilo da ste početnik ili napredni korisnik, naš trener konjugacije pomoći će vam da podignete svoje jezičke veštine na viši nivo!