U italijanskom jeziku postoje četiri glavna načina glagola: indikativ, konjunktiv, kondicional i imperativ. Svaki od ovih načina služi za izražavanje različitih namera, radnji ili stanja.
Indikativ govori o činjenicama, konjunktiv o sumnjama i željama, kondicional o hipotetičkim situacijama, a imperativ za naredbe i zahteve.
Pravilno savladavanje svih ovih načina omogućava vam da lako izrazite razne misli i osećanja u svakodnevnom razgovoru.
Ha singultito durante il pianto. (Dante Alighieri, Divina Commedia)
singultire :
sin|gul|tì|re
: (accento grave)
indicativo singultire. Izjavni način glagola singultire
Tempo semplice
singultire presente |
||
io | singultisco |
🔊
|
tu | singultisci |
🔊
|
lui/lei/Lei | singultisce |
🔊
|
noi | singultiamo |
🔊
|
voi | singultite |
🔊
|
loro | singultiscono |
🔊
|
Tempo semplice
singultire imperfetto |
||
io | singultivo |
🔊
|
tu | singultivi |
🔊
|
lui/lei/Lei | singultiva |
🔊
|
noi | singultivamo |
🔊
|
voi | singultivate |
🔊
|
loro | singultivano |
🔊
|
Tempo semplice
singultire futuro semplice |
||
io | singultirò |
🔊
|
tu | singultirai |
🔊
|
lui/lei/Lei | singultirà |
🔊
|
noi | singultiremo |
🔊
|
voi | singultirete |
🔊
|
loro | singultiranno |
🔊
|
Tempo semplice
singultire passato remoto |
||
io | singultii |
🔊
|
tu | singultisti |
🔊
|
lui/lei/Lei | singultì |
🔊
|
noi | singultimmo |
🔊
|
voi | singultiste |
🔊
|
loro | singultirono |
🔊
|
Tempo composto
singultire futuro anteriore |
||
io | avrò singultito |
🔊
|
tu | avrai singultito |
🔊
|
lui/lei/Lei | avrà singultito |
🔊
|
noi | avremo singultito |
🔊
|
voi | avrete singultito |
🔊
|
loro | avranno singultito |
🔊
|
Tempo composto
singultire passato prossimo |
||
io | ho singultito |
🔊
|
tu | hai singultito |
🔊
|
lui/lei/Lei | ha singultito |
🔊
|
noi | abbiamo singultito |
🔊
|
voi | avete singultito |
🔊
|
loro | hanno singultito |
🔊
|
Tempo composto
singultire trapassato prossimo |
||
io | avevo singultito |
🔊
|
tu | avevi singultito |
🔊
|
lui/lei/Lei | aveva singultito |
🔊
|
noi | avevamo singultito |
🔊
|
voi | avevate singultito |
🔊
|
loro | avevano singultito |
🔊
|
Tempo composto
singultire trapassato remoto |
||
io | ebbi singultito |
🔊
|
tu | avesti singultito |
🔊
|
lui/lei/Lei | ebbe singultito |
🔊
|
noi | avemmo singultito |
🔊
|
voi | aveste singultito |
🔊
|
loro | ebbero singultito |
🔊
|
Opšte informacije o indikativu (Indicativo) italijanskih glagola
Izjavni način (Indicativo) je jedan od osnovnih načina glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje radnji, stanja ili događaja koji se smatraju stvarnim ili sigurnim. Koristi se za opisivanje činjenica, svakodnevnih rutina i objektivnih situacija.
Na primer, rečenice kao „Io vado al mercato“ ili „Loro studiano per l'esame“ ilustruju upotrebu izjavnoga načina za prenošenje konkretnih informacija.
Ovaj način može se konjugovati u različitim vremenima, kao što su sadašnje, prošlo i buduće, što omogućava precizno određivanje vremena radnji. Razumevanje izjavnoga načina je ključno za efikasnu komunikaciju i razumevanje nijansi italijanskog jezika.
congiuntivo singultire. Konjunktiv glagola singultire
Tempo semplice
singultire congiuntivo presente |
||
io | singultisca |
🔊
|
tu | singultisca |
🔊
|
lui/lei/Lei | singultisca |
🔊
|
noi | singultiamo |
🔊
|
voi | singultiate |
🔊
|
loro | singultiscano |
🔊
|
Tempo semplice
singultire congiuntivo imperfetto |
||
io | singultissi |
🔊
|
tu | singultissi |
🔊
|
lui/lei/Lei | singultisse |
🔊
|
noi | singultissimo |
🔊
|
voi | singultiste |
🔊
|
loro | singultissero |
🔊
|
Tempo composto
singultire congiuntivo passato |
||
io | abbia singultito |
🔊
|
tu | abbia singultito |
🔊
|
lui/lei/Lei | abbia singultito |
🔊
|
noi | abbiamo singultito |
🔊
|
voi | abbiate singultito |
🔊
|
loro | abbiano singultito |
🔊
|
Tempo composto
singultire congiuntivo trapassato |
||
io | avessi singultito |
🔊
|
tu | avessi singultito |
🔊
|
lui/lei/Lei | avesse singultito |
🔊
|
noi | avessimo singultito |
🔊
|
voi | aveste singultito |
🔊
|
loro | avessero singultito |
🔊
|
Opšte informacije o konjunktivu (Congiuntivo) italijanskih glagola
Konjunktiv (Congiuntivo) je osnovni način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje nesigurnosti, želja, emocija i hipotetičkih situacija. Upotrebljava se kada se govori o radnjama koje nisu sigurne ili stvarne, kao što su slučajevi sumnje ili mogućnosti.
Na primer, rečenice kao „Spero che tu venga“ ili „Se avessi tempo, partirei“ ilustruju upotrebu konjunktiva za izražavanje stanja uma ili događaja koji zavise od uslova.
Ovaj način može se pojaviti u različitim vremenima, kao što su sadašnje i prošlo, i ključan je za nijansiranu komunikaciju i izražavanje složenih misli u italijanskom jeziku.
condizionale singultire. Kondicional glagola singultire
Tempo semplice
singultire condizionale presente |
||
io | singultirei |
🔊
|
tu | singultiresti |
🔊
|
lui/lei/Lei | singultirebbe |
🔊
|
noi | singultiremmo |
🔊
|
voi | singultireste |
🔊
|
loro | singulterebbero |
🔊
|
Tempo composto
singultire condizionale passato |
||
io | avrei singultito |
🔊
|
tu | avresti singultito |
🔊
|
lui/lei/Lei | avrebbe singultito |
🔊
|
noi | avremmo singultito |
🔊
|
voi | avreste singultito |
🔊
|
loro | avrebbero singultito |
🔊
|
Opšte informacije o kondicionalu (Condizionale) italijanskih glagola
Kondicional (Condizionale) je osnovno glagolsko stanje u italijanskom jeziku, koje se koristi za izražavanje radnji ili stanja koja zavise od određenih uslova. Često se koristi za izražavanje želja, molbi ili hipotetičkih situacija koje nisu izvesne.
Na primer, rečenice kao što su "Vorrei un caffè" ili "Se avessi più tempo, viaggerei di più" pokazuju kako se kondicional koristi za izražavanje situacija koje zavise od određenih okolnosti.
Ovo glagolsko stanje može se konjugovati u sadašnjem i prošlom vremenu i ključno je za jasno izražavanje i prenošenje složenih misli na italijanskom jeziku.
imperativo singultire. Imperativ glagola singultire
singultire imperativo |
||
tu | singulti |
🔊
|
noi | singultiamo |
🔊
|
voi | singultite |
🔊
|
singultire congiuntivo esortativo |
||
Lei | singultisca |
🔊
|
Che lui/lei | singultisca |
🔊
|
Che loro | singultiscano |
🔊
|
Opšte informacije o imperativu (Imperativo) italijanskih glagola
Imperativ (Imperativo) je važan način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za davanje naredbi, uputstava ili saveta. Oblikuje se za drugo lice jednine, drugo lice množine i prvo lice množine.
Na primer, rečenice kao „Fai attenzione!“ ili „Parlate lentamente!“ pokazuju kako se imperativ može koristiti za direktnu i jasnu komunikaciju. Izraz „Andiamo!“ koji označava poziv da se nešto zajedno uradi, takođe je primer imperativa.
Međutim, važno je napomenuti da imperativ nema oblike za treće lice jednine i množine. U tim slučajevima se koristi konjunktiv za izražavanje želja ili preporuka na nežniji način. Ova osobina čini italijanski jezik jedinstvenim, jer konjunktiv donosi notu ljubaznosti i delikatnosti u razgovore.
Poznavanje imperativa i njegova pravilna upotreba su ključni za efikasnu komunikaciju i održavanje prijateljskog tona u svakodnevnim interakcijama.
Evo zašto je važno koristiti naš trener za konjugaciju pri učenju italijanskog!
Konjugacija glagola je jedan od najzahtevnijih delova italijanskog jezika, a njeno savladavanje zahteva redovno vežbanje.
Uz naš interaktivni alat možete vežbati na zabavan i personalizovan način, savladavajući i najčešće korišćene glagole, kao i one složenije. Naš trener vam pomaže da poboljšate tačnost i brzinu, čineći vaše izražavanje tečnijim.
Bilo da ste početnik ili napredni korisnik, naš trener konjugacije pomoći će vam da podignete svoje jezičke veštine na viši nivo!