🔍
    sense 1v
    sense 2v
    U italijanskom jeziku postoje četiri glavna načina glagola: indikativ, konjunktiv, kondicional i imperativ. Svaki od ovih načina služi za izražavanje različitih namera, radnji ili stanja.
    Indikativ govori o činjenicama, konjunktiv o sumnjama i željama, kondicional o hipotetičkim situacijama, a imperativ za naredbe i zahteve.
    Pravilno savladavanje svih ovih načina omogućava vam da lako izrazite razne misli i osećanja u svakodnevnom razgovoru.
    Il lavoro mi ha sfinito. (Giovanni Verga, I Malavoglia)
    sfinire :
    sfi||re : (accento grave)

    indicativo sfinire. Izjavni način glagola sfinire


    Tempo semplice

    sfinire presente

    io sfinisco
    🔊
    tu sfinisci
    🔊
    lui/lei/Lei sfinisce
    🔊
    noi sfiniamo
    🔊
    voi sfinite
    🔊
    loro sfiniscono
    🔊
    Tempo semplice

    sfinire imperfetto

    io sfinivo
    🔊
    tu sfinivi
    🔊
    lui/lei/Lei sfiniva
    🔊
    noi sfinivamo
    🔊
    voi sfinivate
    🔊
    loro sfinivano
    🔊

    Tempo semplice

    sfinire futuro semplice

    io sfinirò
    🔊
    tu sfinirai
    🔊
    lui/lei/Lei sfinirà
    🔊
    noi sfiniremo
    🔊
    voi sfinirete
    🔊
    loro sfiniranno
    🔊
    Tempo semplice

    sfinire passato remoto

    io sfinii
    🔊
    tu sfinisti
    🔊
    lui/lei/Lei sfinì
    🔊
    noi sfinimmo
    🔊
    voi sfiniste
    🔊
    loro sfinirono
    🔊

    Tempo composto

    sfinire futuro anteriore

    io avrò sfinito
    🔊
    tu avrai sfinito
    🔊
    lui/lei/Lei avrà sfinito
    🔊
    noi avremo sfinito
    🔊
    voi avrete sfinito
    🔊
    loro avranno sfinito
    🔊
    Tempo composto

    sfinire passato prossimo

    io ho sfinito
    🔊
    tu hai sfinito
    🔊
    lui/lei/Lei ha sfinito
    🔊
    noi abbiamo sfinito
    🔊
    voi avete sfinito
    🔊
    loro hanno sfinito
    🔊

    Tempo composto

    sfinire trapassato prossimo

    io avevo sfinito
    🔊
    tu avevi sfinito
    🔊
    lui/lei/Lei aveva sfinito
    🔊
    noi avevamo sfinito
    🔊
    voi avevate sfinito
    🔊
    loro avevano sfinito
    🔊
    Tempo composto

    sfinire trapassato remoto

    io ebbi sfinito
    🔊
    tu avesti sfinito
    🔊
    lui/lei/Lei ebbe sfinito
    🔊
    noi avemmo sfinito
    🔊
    voi aveste sfinito
    🔊
    loro ebbero sfinito
    🔊

    Opšte informacije o indikativu (Indicativo) italijanskih glagola

    Izjavni način (Indicativo) je jedan od osnovnih načina glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje radnji, stanja ili događaja koji se smatraju stvarnim ili sigurnim. Koristi se za opisivanje činjenica, svakodnevnih rutina i objektivnih situacija.
    Na primer, rečenice kao „Io vado al mercato“ ili „Loro studiano per l'esame“ ilustruju upotrebu izjavnoga načina za prenošenje konkretnih informacija.
    Ovaj način može se konjugovati u različitim vremenima, kao što su sadašnje, prošlo i buduće, što omogućava precizno određivanje vremena radnji. Razumevanje izjavnoga načina je ključno za efikasnu komunikaciju i razumevanje nijansi italijanskog jezika.

    congiuntivo sfinire. Konjunktiv glagola sfinire


    Tempo semplice

    sfinire congiuntivo presente

    io sfinisca
    🔊
    tu sfinisca
    🔊
    lui/lei/Lei sfinisca
    🔊
    noi sfiniamo
    🔊
    voi sfiniate
    🔊
    loro sfiniscano
    🔊
    Tempo semplice

    sfinire congiuntivo imperfetto

    io sfinissi
    🔊
    tu sfinissi
    🔊
    lui/lei/Lei sfinisse
    🔊
    noi sfinissimo
    🔊
    voi sfiniste
    🔊
    loro sfinissero
    🔊

    Tempo composto

    sfinire congiuntivo passato

    io abbia sfinito
    🔊
    tu abbia sfinito
    🔊
    lui/lei/Lei abbia sfinito
    🔊
    noi abbiamo sfinito
    🔊
    voi abbiate sfinito
    🔊
    loro abbiano sfinito
    🔊
    Tempo composto

    sfinire congiuntivo trapassato

    io avessi sfinito
    🔊
    tu avessi sfinito
    🔊
    lui/lei/Lei avesse sfinito
    🔊
    noi avessimo sfinito
    🔊
    voi aveste sfinito
    🔊
    loro avessero sfinito
    🔊

    Opšte informacije o konjunktivu (Congiuntivo) italijanskih glagola

    Konjunktiv (Congiuntivo) je osnovni način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje nesigurnosti, želja, emocija i hipotetičkih situacija. Upotrebljava se kada se govori o radnjama koje nisu sigurne ili stvarne, kao što su slučajevi sumnje ili mogućnosti.
    Na primer, rečenice kao „Spero che tu venga“ ili „Se avessi tempo, partirei“ ilustruju upotrebu konjunktiva za izražavanje stanja uma ili događaja koji zavise od uslova.
    Ovaj način može se pojaviti u različitim vremenima, kao što su sadašnje i prošlo, i ključan je za nijansiranu komunikaciju i izražavanje složenih misli u italijanskom jeziku.

    condizionale sfinire. Kondicional glagola sfinire


    Tempo semplice

    sfinire condizionale presente

    io sfinirei
    🔊
    tu sfiniresti
    🔊
    lui/lei/Lei sfinirebbe
    🔊
    noi sfiniremmo
    🔊
    voi sfinireste
    🔊
    loro sfinerebbero
    🔊
    Tempo composto

    sfinire condizionale passato

    io avrei sfinito
    🔊
    tu avresti sfinito
    🔊
    lui/lei/Lei avrebbe sfinito
    🔊
    noi avremmo sfinito
    🔊
    voi avreste sfinito
    🔊
    loro avrebbero sfinito
    🔊

    Opšte informacije o kondicionalu (Condizionale) italijanskih glagola

    Kondicional (Condizionale) je osnovno glagolsko stanje u italijanskom jeziku, koje se koristi za izražavanje radnji ili stanja koja zavise od određenih uslova. Često se koristi za izražavanje želja, molbi ili hipotetičkih situacija koje nisu izvesne.
    Na primer, rečenice kao što su "Vorrei un caffè" ili "Se avessi più tempo, viaggerei di più" pokazuju kako se kondicional koristi za izražavanje situacija koje zavise od određenih okolnosti.
    Ovo glagolsko stanje može se konjugovati u sadašnjem i prošlom vremenu i ključno je za jasno izražavanje i prenošenje složenih misli na italijanskom jeziku.

    imperativo sfinire. Imperativ glagola sfinire


    sfinire imperativo

    tu sfini
    🔊
    noi sfiniamo
    🔊
    voi sfinite
    🔊

    sfinire congiuntivo esortativo

    Lei sfinisca
    🔊
    Che lui/lei sfinisca
    🔊
    Che loro sfiniscano
    🔊

    Opšte informacije o imperativu (Imperativo) italijanskih glagola

    Imperativ (Imperativo) je važan način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za davanje naredbi, uputstava ili saveta. Oblikuje se za drugo lice jednine, drugo lice množine i prvo lice množine.
    Na primer, rečenice kao „Fai attenzione!“ ili „Parlate lentamente!“ pokazuju kako se imperativ može koristiti za direktnu i jasnu komunikaciju. Izraz „Andiamo!“ koji označava poziv da se nešto zajedno uradi, takođe je primer imperativa.
    Međutim, važno je napomenuti da imperativ nema oblike za treće lice jednine i množine. U tim slučajevima se koristi konjunktiv za izražavanje želja ili preporuka na nežniji način. Ova osobina čini italijanski jezik jedinstvenim, jer konjunktiv donosi notu ljubaznosti i delikatnosti u razgovore.
    Poznavanje imperativa i njegova pravilna upotreba su ključni za efikasnu komunikaciju i održavanje prijateljskog tona u svakodnevnim interakcijama.

    Evo zašto je važno koristiti naš trener za konjugaciju pri učenju italijanskog!

    Konjugacija glagola je jedan od najzahtevnijih delova italijanskog jezika, a njeno savladavanje zahteva redovno vežbanje.
    Uz naš interaktivni alat možete vežbati na zabavan i personalizovan način, savladavajući i najčešće korišćene glagole, kao i one složenije. Naš trener vam pomaže da poboljšate tačnost i brzinu, čineći vaše izražavanje tečnijim.
    Bilo da ste početnik ili napredni korisnik, naš trener konjugacije pomoći će vam da podignete svoje jezičke veštine na viši nivo!