🔍
    sense 1v
    sense 2v
    U italijanskom jeziku postoje četiri glavna načina glagola: indikativ, konjunktiv, kondicional i imperativ. Svaki od ovih načina služi za izražavanje različitih namera, radnji ili stanja.
    Indikativ govori o činjenicama, konjunktiv o sumnjama i željama, kondicional o hipotetičkim situacijama, a imperativ za naredbe i zahteve.
    Pravilno savladavanje svih ovih načina omogućava vam da lako izrazite razne misli i osećanja u svakodnevnom razgovoru.
    Ha sentito un forte rumore. (Alessandro Manzoni, I Promessi Sposi)
    verbo irregolare
    sentire :
    sen||re : (accento grave)

    indicativo sentire. Izjavni način glagola sentire


    Tempo semplice

    sentire presente

    io sento
    🔊
    tu senti
    🔊
    lui/lei/Lei sente
    🔊
    noi sentiamo
    🔊
    voi sentite
    🔊
    loro sentono
    🔊
    Tempo semplice

    sentire imperfetto

    io sentivo
    🔊
    tu sentivi
    🔊
    lui/lei/Lei sentiva
    🔊
    noi sentivamo
    🔊
    voi sentivate
    🔊
    loro sentivano
    🔊

    Tempo semplice

    sentire futuro semplice

    io sentirò
    🔊
    tu sentirai
    🔊
    lui/lei/Lei sentirà
    🔊
    noi sentiremo
    🔊
    voi sentirete
    🔊
    loro sentiranno
    🔊
    Tempo semplice

    sentire passato remoto

    io sentii
    🔊
    tu sentisti
    🔊
    lui/lei/Lei sentì
    🔊
    noi sentimmo
    🔊
    voi sentiste
    🔊
    loro sentirono
    🔊

    Tempo composto

    sentire futuro anteriore

    io avrò sentito
    🔊
    tu avrai sentito
    🔊
    lui/lei/Lei avrà sentito
    🔊
    noi avremo sentito
    🔊
    voi avrete sentito
    🔊
    loro avranno sentito
    🔊
    Tempo composto

    sentire passato prossimo

    io ho sentito
    🔊
    tu hai sentito
    🔊
    lui/lei/Lei ha sentito
    🔊
    noi abbiamo sentito
    🔊
    voi avete sentito
    🔊
    loro hanno sentito
    🔊

    Tempo composto

    sentire trapassato prossimo

    io avevo sentito
    🔊
    tu avevi sentito
    🔊
    lui/lei/Lei aveva sentito
    🔊
    noi avevamo sentito
    🔊
    voi avevate sentito
    🔊
    loro avevano sentito
    🔊
    Tempo composto

    sentire trapassato remoto

    io ebbi sentito
    🔊
    tu avesti sentito
    🔊
    lui/lei/Lei ebbe sentito
    🔊
    noi avemmo sentito
    🔊
    voi aveste sentito
    🔊
    loro ebbero sentito
    🔊

    Opšte informacije o indikativu (Indicativo) italijanskih glagola

    Izjavni način (Indicativo) je jedan od osnovnih načina glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje radnji, stanja ili događaja koji se smatraju stvarnim ili sigurnim. Koristi se za opisivanje činjenica, svakodnevnih rutina i objektivnih situacija.
    Na primer, rečenice kao „Io vado al mercato“ ili „Loro studiano per l'esame“ ilustruju upotrebu izjavnoga načina za prenošenje konkretnih informacija.
    Ovaj način može se konjugovati u različitim vremenima, kao što su sadašnje, prošlo i buduće, što omogućava precizno određivanje vremena radnji. Razumevanje izjavnoga načina je ključno za efikasnu komunikaciju i razumevanje nijansi italijanskog jezika.

    congiuntivo sentire. Konjunktiv glagola sentire


    Tempo semplice

    sentire congiuntivo presente

    io senta
    🔊
    tu senta
    🔊
    lui/lei/Lei senta
    🔊
    noi sentiamo
    🔊
    voi sentiate
    🔊
    loro sentano
    🔊
    Tempo semplice

    sentire congiuntivo imperfetto

    io sentissi
    🔊
    tu sentissi
    🔊
    lui/lei/Lei sentisse
    🔊
    noi sentissimo
    🔊
    voi sentiste
    🔊
    loro sentissero
    🔊

    Tempo composto

    sentire congiuntivo passato

    io abbia sentito
    🔊
    tu abbia sentito
    🔊
    lui/lei/Lei abbia sentito
    🔊
    noi abbiamo sentito
    🔊
    voi abbiate sentito
    🔊
    loro abbiano sentito
    🔊
    Tempo composto

    sentire congiuntivo trapassato

    io avessi sentito
    🔊
    tu avessi sentito
    🔊
    lui/lei/Lei avesse sentito
    🔊
    noi avessimo sentito
    🔊
    voi aveste sentito
    🔊
    loro avessero sentito
    🔊

    Opšte informacije o konjunktivu (Congiuntivo) italijanskih glagola

    Konjunktiv (Congiuntivo) je osnovni način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje nesigurnosti, želja, emocija i hipotetičkih situacija. Upotrebljava se kada se govori o radnjama koje nisu sigurne ili stvarne, kao što su slučajevi sumnje ili mogućnosti.
    Na primer, rečenice kao „Spero che tu venga“ ili „Se avessi tempo, partirei“ ilustruju upotrebu konjunktiva za izražavanje stanja uma ili događaja koji zavise od uslova.
    Ovaj način može se pojaviti u različitim vremenima, kao što su sadašnje i prošlo, i ključan je za nijansiranu komunikaciju i izražavanje složenih misli u italijanskom jeziku.

    condizionale sentire. Kondicional glagola sentire


    Tempo semplice

    sentire condizionale presente

    io sentirei
    🔊
    tu sentiresti
    🔊
    lui/lei/Lei sentirebbe
    🔊
    noi sentiremmo
    🔊
    voi sentireste
    🔊
    loro sentirebbero
    🔊
    Tempo composto

    sentire condizionale passato

    io avrei sentito
    🔊
    tu avresti sentito
    🔊
    lui/lei/Lei avrebbe sentito
    🔊
    noi avremmo sentito
    🔊
    voi avreste sentito
    🔊
    loro avrebbero sentito
    🔊

    Opšte informacije o kondicionalu (Condizionale) italijanskih glagola

    Kondicional (Condizionale) je osnovno glagolsko stanje u italijanskom jeziku, koje se koristi za izražavanje radnji ili stanja koja zavise od određenih uslova. Često se koristi za izražavanje želja, molbi ili hipotetičkih situacija koje nisu izvesne.
    Na primer, rečenice kao što su "Vorrei un caffè" ili "Se avessi più tempo, viaggerei di più" pokazuju kako se kondicional koristi za izražavanje situacija koje zavise od određenih okolnosti.
    Ovo glagolsko stanje može se konjugovati u sadašnjem i prošlom vremenu i ključno je za jasno izražavanje i prenošenje složenih misli na italijanskom jeziku.

    imperativo sentire. Imperativ glagola sentire


    sentire imperativo

    tu senti
    🔊
    noi sentiamo
    🔊
    voi sentite
    🔊

    sentire congiuntivo esortativo

    Lei senta
    🔊
    Che lui/lei senta
    🔊
    Che loro sentano
    🔊

    Opšte informacije o imperativu (Imperativo) italijanskih glagola

    Imperativ (Imperativo) je važan način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za davanje naredbi, uputstava ili saveta. Oblikuje se za drugo lice jednine, drugo lice množine i prvo lice množine.
    Na primer, rečenice kao „Fai attenzione!“ ili „Parlate lentamente!“ pokazuju kako se imperativ može koristiti za direktnu i jasnu komunikaciju. Izraz „Andiamo!“ koji označava poziv da se nešto zajedno uradi, takođe je primer imperativa.
    Međutim, važno je napomenuti da imperativ nema oblike za treće lice jednine i množine. U tim slučajevima se koristi konjunktiv za izražavanje želja ili preporuka na nežniji način. Ova osobina čini italijanski jezik jedinstvenim, jer konjunktiv donosi notu ljubaznosti i delikatnosti u razgovore.
    Poznavanje imperativa i njegova pravilna upotreba su ključni za efikasnu komunikaciju i održavanje prijateljskog tona u svakodnevnim interakcijama.

    Evo zašto je važno koristiti naš trener za konjugaciju pri učenju italijanskog!

    Konjugacija glagola je jedan od najzahtevnijih delova italijanskog jezika, a njeno savladavanje zahteva redovno vežbanje.
    Uz naš interaktivni alat možete vežbati na zabavan i personalizovan način, savladavajući i najčešće korišćene glagole, kao i one složenije. Naš trener vam pomaže da poboljšate tačnost i brzinu, čineći vaše izražavanje tečnijim.
    Bilo da ste početnik ili napredni korisnik, naš trener konjugacije pomoći će vam da podignete svoje jezičke veštine na viši nivo!