🔍
    sense 1v
    sense 2v
    U italijanskom jeziku postoje četiri glavna načina glagola: indikativ, konjunktiv, kondicional i imperativ. Svaki od ovih načina služi za izražavanje različitih namera, radnji ili stanja.
    Indikativ govori o činjenicama, konjunktiv o sumnjama i željama, kondicional o hipotetičkim situacijama, a imperativ za naredbe i zahteve.
    Pravilno savladavanje svih ovih načina omogućava vam da lako izrazite razne misli i osećanja u svakodnevnom razgovoru.
    Il contratto ha sancito l’accordo tra le parti. (Giovanni Verga, I Malavoglia)
    sancire :
    san||re : (accento grave)

    indicativo sancire. Izjavni način glagola sancire


    Tempo semplice

    sancire presente

    io sancisco
    🔊
    tu sancisci
    🔊
    lui/lei/Lei sancisce
    🔊
    noi sanciamo
    🔊
    voi sancite
    🔊
    loro sanciscono
    🔊
    Tempo semplice

    sancire imperfetto

    io sancivo
    🔊
    tu sancivi
    🔊
    lui/lei/Lei sanciva
    🔊
    noi sancivamo
    🔊
    voi sancivate
    🔊
    loro sancivano
    🔊

    Tempo semplice

    sancire futuro semplice

    io sancirò
    🔊
    tu sancirai
    🔊
    lui/lei/Lei sancirà
    🔊
    noi sanciremo
    🔊
    voi sancirete
    🔊
    loro sanciranno
    🔊
    Tempo semplice

    sancire passato remoto

    io sancii
    🔊
    tu sancisti
    🔊
    lui/lei/Lei sancì
    🔊
    noi sancimmo
    🔊
    voi sanciste
    🔊
    loro sancirono
    🔊

    Tempo composto

    sancire futuro anteriore

    io avrò sancito
    🔊
    tu avrai sancito
    🔊
    lui/lei/Lei avrà sancito
    🔊
    noi avremo sancito
    🔊
    voi avrete sancito
    🔊
    loro avranno sancito
    🔊
    Tempo composto

    sancire passato prossimo

    io ho sancito
    🔊
    tu hai sancito
    🔊
    lui/lei/Lei ha sancito
    🔊
    noi abbiamo sancito
    🔊
    voi avete sancito
    🔊
    loro hanno sancito
    🔊

    Tempo composto

    sancire trapassato prossimo

    io avevo sancito
    🔊
    tu avevi sancito
    🔊
    lui/lei/Lei aveva sancito
    🔊
    noi avevamo sancito
    🔊
    voi avevate sancito
    🔊
    loro avevano sancito
    🔊
    Tempo composto

    sancire trapassato remoto

    io ebbi sancito
    🔊
    tu avesti sancito
    🔊
    lui/lei/Lei ebbe sancito
    🔊
    noi avemmo sancito
    🔊
    voi aveste sancito
    🔊
    loro ebbero sancito
    🔊

    Opšte informacije o indikativu (Indicativo) italijanskih glagola

    Izjavni način (Indicativo) je jedan od osnovnih načina glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje radnji, stanja ili događaja koji se smatraju stvarnim ili sigurnim. Koristi se za opisivanje činjenica, svakodnevnih rutina i objektivnih situacija.
    Na primer, rečenice kao „Io vado al mercato“ ili „Loro studiano per l'esame“ ilustruju upotrebu izjavnoga načina za prenošenje konkretnih informacija.
    Ovaj način može se konjugovati u različitim vremenima, kao što su sadašnje, prošlo i buduće, što omogućava precizno određivanje vremena radnji. Razumevanje izjavnoga načina je ključno za efikasnu komunikaciju i razumevanje nijansi italijanskog jezika.

    congiuntivo sancire. Konjunktiv glagola sancire


    Tempo semplice

    sancire congiuntivo presente

    io sancisca
    🔊
    tu sancisca
    🔊
    lui/lei/Lei sancisca
    🔊
    noi sanciamo
    🔊
    voi sanciate
    🔊
    loro sanciscano
    🔊
    Tempo semplice

    sancire congiuntivo imperfetto

    io sancissi
    🔊
    tu sancissi
    🔊
    lui/lei/Lei sancisse
    🔊
    noi sancissimo
    🔊
    voi sanciste
    🔊
    loro sancissero
    🔊

    Tempo composto

    sancire congiuntivo passato

    io abbia sancito
    🔊
    tu abbia sancito
    🔊
    lui/lei/Lei abbia sancito
    🔊
    noi abbiamo sancito
    🔊
    voi abbiate sancito
    🔊
    loro abbiano sancito
    🔊
    Tempo composto

    sancire congiuntivo trapassato

    io avessi sancito
    🔊
    tu avessi sancito
    🔊
    lui/lei/Lei avesse sancito
    🔊
    noi avessimo sancito
    🔊
    voi aveste sancito
    🔊
    loro avessero sancito
    🔊

    Opšte informacije o konjunktivu (Congiuntivo) italijanskih glagola

    Konjunktiv (Congiuntivo) je osnovni način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje nesigurnosti, želja, emocija i hipotetičkih situacija. Upotrebljava se kada se govori o radnjama koje nisu sigurne ili stvarne, kao što su slučajevi sumnje ili mogućnosti.
    Na primer, rečenice kao „Spero che tu venga“ ili „Se avessi tempo, partirei“ ilustruju upotrebu konjunktiva za izražavanje stanja uma ili događaja koji zavise od uslova.
    Ovaj način može se pojaviti u različitim vremenima, kao što su sadašnje i prošlo, i ključan je za nijansiranu komunikaciju i izražavanje složenih misli u italijanskom jeziku.

    condizionale sancire. Kondicional glagola sancire


    Tempo semplice

    sancire condizionale presente

    io sancirei
    🔊
    tu sanciresti
    🔊
    lui/lei/Lei sancirebbe
    🔊
    noi sanciremmo
    🔊
    voi sancireste
    🔊
    loro sancerebbero
    🔊
    Tempo composto

    sancire condizionale passato

    io avrei sancito
    🔊
    tu avresti sancito
    🔊
    lui/lei/Lei avrebbe sancito
    🔊
    noi avremmo sancito
    🔊
    voi avreste sancito
    🔊
    loro avrebbero sancito
    🔊

    Opšte informacije o kondicionalu (Condizionale) italijanskih glagola

    Kondicional (Condizionale) je osnovno glagolsko stanje u italijanskom jeziku, koje se koristi za izražavanje radnji ili stanja koja zavise od određenih uslova. Često se koristi za izražavanje želja, molbi ili hipotetičkih situacija koje nisu izvesne.
    Na primer, rečenice kao što su "Vorrei un caffè" ili "Se avessi più tempo, viaggerei di più" pokazuju kako se kondicional koristi za izražavanje situacija koje zavise od određenih okolnosti.
    Ovo glagolsko stanje može se konjugovati u sadašnjem i prošlom vremenu i ključno je za jasno izražavanje i prenošenje složenih misli na italijanskom jeziku.

    imperativo sancire. Imperativ glagola sancire


    sancire imperativo

    tu sanci
    🔊
    noi sanciamo
    🔊
    voi sancite
    🔊

    sancire congiuntivo esortativo

    Lei sancisca
    🔊
    Che lui/lei sancisca
    🔊
    Che loro sanciscano
    🔊

    Opšte informacije o imperativu (Imperativo) italijanskih glagola

    Imperativ (Imperativo) je važan način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za davanje naredbi, uputstava ili saveta. Oblikuje se za drugo lice jednine, drugo lice množine i prvo lice množine.
    Na primer, rečenice kao „Fai attenzione!“ ili „Parlate lentamente!“ pokazuju kako se imperativ može koristiti za direktnu i jasnu komunikaciju. Izraz „Andiamo!“ koji označava poziv da se nešto zajedno uradi, takođe je primer imperativa.
    Međutim, važno je napomenuti da imperativ nema oblike za treće lice jednine i množine. U tim slučajevima se koristi konjunktiv za izražavanje želja ili preporuka na nežniji način. Ova osobina čini italijanski jezik jedinstvenim, jer konjunktiv donosi notu ljubaznosti i delikatnosti u razgovore.
    Poznavanje imperativa i njegova pravilna upotreba su ključni za efikasnu komunikaciju i održavanje prijateljskog tona u svakodnevnim interakcijama.

    Evo zašto je važno koristiti naš trener za konjugaciju pri učenju italijanskog!

    Konjugacija glagola je jedan od najzahtevnijih delova italijanskog jezika, a njeno savladavanje zahteva redovno vežbanje.
    Uz naš interaktivni alat možete vežbati na zabavan i personalizovan način, savladavajući i najčešće korišćene glagole, kao i one složenije. Naš trener vam pomaže da poboljšate tačnost i brzinu, čineći vaše izražavanje tečnijim.
    Bilo da ste početnik ili napredni korisnik, naš trener konjugacije pomoći će vam da podignete svoje jezičke veštine na viši nivo!