🔍
    sense 1v
    sense 2v
    U italijanskom jeziku postoje četiri glavna načina glagola: indikativ, konjunktiv, kondicional i imperativ. Svaki od ovih načina služi za izražavanje različitih namera, radnji ili stanja.
    Indikativ govori o činjenicama, konjunktiv o sumnjama i željama, kondicional o hipotetičkim situacijama, a imperativ za naredbe i zahteve.
    Pravilno savladavanje svih ovih načina omogućava vam da lako izrazite razne misli i osećanja u svakodnevnom razgovoru.
    Ha puzzato il pesce. (Dante Alighieri, Divina Commedia)
    puzzare :
    puz||re : (accento grave)

    indicativo puzzare. Izjavni način glagola puzzare


    Tempo semplice

    puzzare presente

    io puzzo
    🔊
    tu puzzi
    🔊
    lui/lei/Lei puzza
    🔊
    noi puzziamo
    🔊
    voi puzzate
    🔊
    loro puzzano
    🔊
    Tempo semplice

    puzzare imperfetto

    io puzzavo
    🔊
    tu puzzavi
    🔊
    lui/lei/Lei puzzava
    🔊
    noi puzzavamo
    🔊
    voi puzzavate
    🔊
    loro puzzavano
    🔊

    Tempo semplice

    puzzare futuro semplice

    io puzzerò
    🔊
    tu puzzerai
    🔊
    lui/lei/Lei puzzerà
    🔊
    noi puzzeremo
    🔊
    voi puzzerete
    🔊
    loro puzzeranno
    🔊
    Tempo semplice

    puzzare passato remoto

    io puzzai
    🔊
    tu puzzasti
    🔊
    lui/lei/Lei puzzò
    🔊
    noi puzzammo
    🔊
    voi puzzaste
    🔊
    loro puzzarono
    🔊

    Tempo composto

    puzzare futuro anteriore

    io avrò puzzato
    🔊
    tu avrai puzzato
    🔊
    lui/lei/Lei avrà puzzato
    🔊
    noi avremo puzzato
    🔊
    voi avrete puzzato
    🔊
    loro avranno puzzato
    🔊
    Tempo composto

    puzzare passato prossimo

    io ho puzzato
    🔊
    tu hai puzzato
    🔊
    lui/lei/Lei ha puzzato
    🔊
    noi abbiamo puzzato
    🔊
    voi avete puzzato
    🔊
    loro hanno puzzato
    🔊

    Tempo composto

    puzzare trapassato prossimo

    io avevo puzzato
    🔊
    tu avevi puzzato
    🔊
    lui/lei/Lei aveva puzzato
    🔊
    noi avevamo puzzato
    🔊
    voi avevate puzzato
    🔊
    loro avevano puzzato
    🔊
    Tempo composto

    puzzare trapassato remoto

    io ebbi puzzato
    🔊
    tu avesti puzzato
    🔊
    lui/lei/Lei ebbe puzzato
    🔊
    noi avemmo puzzato
    🔊
    voi aveste puzzato
    🔊
    loro ebbero puzzato
    🔊

    Opšte informacije o indikativu (Indicativo) italijanskih glagola

    Izjavni način (Indicativo) je jedan od osnovnih načina glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje radnji, stanja ili događaja koji se smatraju stvarnim ili sigurnim. Koristi se za opisivanje činjenica, svakodnevnih rutina i objektivnih situacija.
    Na primer, rečenice kao „Io vado al mercato“ ili „Loro studiano per l'esame“ ilustruju upotrebu izjavnoga načina za prenošenje konkretnih informacija.
    Ovaj način može se konjugovati u različitim vremenima, kao što su sadašnje, prošlo i buduće, što omogućava precizno određivanje vremena radnji. Razumevanje izjavnoga načina je ključno za efikasnu komunikaciju i razumevanje nijansi italijanskog jezika.

    congiuntivo puzzare. Konjunktiv glagola puzzare


    Tempo semplice

    puzzare congiuntivo presente

    io puzzi
    🔊
    tu puzzi
    🔊
    lui/lei/Lei puzzi
    🔊
    noi puzziamo
    🔊
    voi puzziate
    🔊
    loro puzzino
    🔊
    Tempo semplice

    puzzare congiuntivo imperfetto

    io puzzassi
    🔊
    tu puzzassi
    🔊
    lui/lei/Lei puzzasse
    🔊
    noi puzzassimo
    🔊
    voi puzzaste
    🔊
    loro puzzassero
    🔊

    Tempo composto

    puzzare congiuntivo passato

    io abbia puzzato
    🔊
    tu abbia puzzato
    🔊
    lui/lei/Lei abbia puzzato
    🔊
    noi abbiamo puzzato
    🔊
    voi abbiate puzzato
    🔊
    loro abbiano puzzato
    🔊
    Tempo composto

    puzzare congiuntivo trapassato

    io avessi puzzato
    🔊
    tu avessi puzzato
    🔊
    lui/lei/Lei avesse puzzato
    🔊
    noi avessimo puzzato
    🔊
    voi aveste puzzato
    🔊
    loro avessero puzzato
    🔊

    Opšte informacije o konjunktivu (Congiuntivo) italijanskih glagola

    Konjunktiv (Congiuntivo) je osnovni način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje nesigurnosti, želja, emocija i hipotetičkih situacija. Upotrebljava se kada se govori o radnjama koje nisu sigurne ili stvarne, kao što su slučajevi sumnje ili mogućnosti.
    Na primer, rečenice kao „Spero che tu venga“ ili „Se avessi tempo, partirei“ ilustruju upotrebu konjunktiva za izražavanje stanja uma ili događaja koji zavise od uslova.
    Ovaj način može se pojaviti u različitim vremenima, kao što su sadašnje i prošlo, i ključan je za nijansiranu komunikaciju i izražavanje složenih misli u italijanskom jeziku.

    condizionale puzzare. Kondicional glagola puzzare


    Tempo semplice

    puzzare condizionale presente

    io puzzerei
    🔊
    tu puzzeresti
    🔊
    lui/lei/Lei puzzerebbe
    🔊
    noi puzzeremmo
    🔊
    voi puzzereste
    🔊
    loro puzzerebbero
    🔊
    Tempo composto

    puzzare condizionale passato

    io avrei puzzato
    🔊
    tu avresti puzzato
    🔊
    lui/lei/Lei avrebbe puzzato
    🔊
    noi avremmo puzzato
    🔊
    voi avreste puzzato
    🔊
    loro avrebbero puzzato
    🔊

    Opšte informacije o kondicionalu (Condizionale) italijanskih glagola

    Kondicional (Condizionale) je osnovno glagolsko stanje u italijanskom jeziku, koje se koristi za izražavanje radnji ili stanja koja zavise od određenih uslova. Često se koristi za izražavanje želja, molbi ili hipotetičkih situacija koje nisu izvesne.
    Na primer, rečenice kao što su "Vorrei un caffè" ili "Se avessi più tempo, viaggerei di più" pokazuju kako se kondicional koristi za izražavanje situacija koje zavise od određenih okolnosti.
    Ovo glagolsko stanje može se konjugovati u sadašnjem i prošlom vremenu i ključno je za jasno izražavanje i prenošenje složenih misli na italijanskom jeziku.

    imperativo puzzare. Imperativ glagola puzzare


    puzzare imperativo

    tu puzza
    🔊
    noi puzziamo
    🔊
    voi puzzate
    🔊

    puzzare congiuntivo esortativo

    Lei puzzi
    🔊
    Che lui/lei puzzi
    🔊
    Che loro puzzino
    🔊

    Opšte informacije o imperativu (Imperativo) italijanskih glagola

    Imperativ (Imperativo) je važan način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za davanje naredbi, uputstava ili saveta. Oblikuje se za drugo lice jednine, drugo lice množine i prvo lice množine.
    Na primer, rečenice kao „Fai attenzione!“ ili „Parlate lentamente!“ pokazuju kako se imperativ može koristiti za direktnu i jasnu komunikaciju. Izraz „Andiamo!“ koji označava poziv da se nešto zajedno uradi, takođe je primer imperativa.
    Međutim, važno je napomenuti da imperativ nema oblike za treće lice jednine i množine. U tim slučajevima se koristi konjunktiv za izražavanje želja ili preporuka na nežniji način. Ova osobina čini italijanski jezik jedinstvenim, jer konjunktiv donosi notu ljubaznosti i delikatnosti u razgovore.
    Poznavanje imperativa i njegova pravilna upotreba su ključni za efikasnu komunikaciju i održavanje prijateljskog tona u svakodnevnim interakcijama.

    Evo zašto je važno koristiti naš trener za konjugaciju pri učenju italijanskog!

    Konjugacija glagola je jedan od najzahtevnijih delova italijanskog jezika, a njeno savladavanje zahteva redovno vežbanje.
    Uz naš interaktivni alat možete vežbati na zabavan i personalizovan način, savladavajući i najčešće korišćene glagole, kao i one složenije. Naš trener vam pomaže da poboljšate tačnost i brzinu, čineći vaše izražavanje tečnijim.
    Bilo da ste početnik ili napredni korisnik, naš trener konjugacije pomoći će vam da podignete svoje jezičke veštine na viši nivo!