🔍
    sense 1v
    sense 2v
    U italijanskom jeziku postoje četiri glavna načina glagola: indikativ, konjunktiv, kondicional i imperativ. Svaki od ovih načina služi za izražavanje različitih namera, radnji ili stanja.
    Indikativ govori o činjenicama, konjunktiv o sumnjama i željama, kondicional o hipotetičkim situacijama, a imperativ za naredbe i zahteve.
    Pravilno savladavanje svih ovih načina omogućava vam da lako izrazite razne misli i osećanja u svakodnevnom razgovoru.
    Loro hanno puntato sulla qualità del prodotto. (Dante Alighieri, Divina Commedia)
    puntare :
    pun||re : (accento grave)

    indicativo puntare. Izjavni način glagola puntare


    Tempo semplice

    puntare presente

    io punto
    🔊
    tu punti
    🔊
    lui/lei/Lei punta
    🔊
    noi puntiamo
    🔊
    voi puntate
    🔊
    loro puntano
    🔊
    Tempo semplice

    puntare imperfetto

    io puntavo
    🔊
    tu puntavi
    🔊
    lui/lei/Lei puntava
    🔊
    noi puntavamo
    🔊
    voi puntavate
    🔊
    loro puntavano
    🔊

    Tempo semplice

    puntare futuro semplice

    io punterò
    🔊
    tu punterai
    🔊
    lui/lei/Lei punterà
    🔊
    noi punteremo
    🔊
    voi punterete
    🔊
    loro punteranno
    🔊
    Tempo semplice

    puntare passato remoto

    io puntai
    🔊
    tu puntasti
    🔊
    lui/lei/Lei puntò
    🔊
    noi puntammo
    🔊
    voi puntaste
    🔊
    loro puntarono
    🔊

    Tempo composto

    puntare futuro anteriore

    io avrò puntato
    🔊
    tu avrai puntato
    🔊
    lui/lei/Lei avrà puntato
    🔊
    noi avremo puntato
    🔊
    voi avrete puntato
    🔊
    loro avranno puntato
    🔊
    Tempo composto

    puntare passato prossimo

    io ho puntato
    🔊
    tu hai puntato
    🔊
    lui/lei/Lei ha puntato
    🔊
    noi abbiamo puntato
    🔊
    voi avete puntato
    🔊
    loro hanno puntato
    🔊

    Tempo composto

    puntare trapassato prossimo

    io avevo puntato
    🔊
    tu avevi puntato
    🔊
    lui/lei/Lei aveva puntato
    🔊
    noi avevamo puntato
    🔊
    voi avevate puntato
    🔊
    loro avevano puntato
    🔊
    Tempo composto

    puntare trapassato remoto

    io ebbi puntato
    🔊
    tu avesti puntato
    🔊
    lui/lei/Lei ebbe puntato
    🔊
    noi avemmo puntato
    🔊
    voi aveste puntato
    🔊
    loro ebbero puntato
    🔊

    Opšte informacije o indikativu (Indicativo) italijanskih glagola

    Izjavni način (Indicativo) je jedan od osnovnih načina glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje radnji, stanja ili događaja koji se smatraju stvarnim ili sigurnim. Koristi se za opisivanje činjenica, svakodnevnih rutina i objektivnih situacija.
    Na primer, rečenice kao „Io vado al mercato“ ili „Loro studiano per l'esame“ ilustruju upotrebu izjavnoga načina za prenošenje konkretnih informacija.
    Ovaj način može se konjugovati u različitim vremenima, kao što su sadašnje, prošlo i buduće, što omogućava precizno određivanje vremena radnji. Razumevanje izjavnoga načina je ključno za efikasnu komunikaciju i razumevanje nijansi italijanskog jezika.

    congiuntivo puntare. Konjunktiv glagola puntare


    Tempo semplice

    puntare congiuntivo presente

    io punti
    🔊
    tu punti
    🔊
    lui/lei/Lei punti
    🔊
    noi puntiamo
    🔊
    voi puntiate
    🔊
    loro puntino
    🔊
    Tempo semplice

    puntare congiuntivo imperfetto

    io puntassi
    🔊
    tu puntassi
    🔊
    lui/lei/Lei puntasse
    🔊
    noi puntassimo
    🔊
    voi puntaste
    🔊
    loro puntassero
    🔊

    Tempo composto

    puntare congiuntivo passato

    io abbia puntato
    🔊
    tu abbia puntato
    🔊
    lui/lei/Lei abbia puntato
    🔊
    noi abbiamo puntato
    🔊
    voi abbiate puntato
    🔊
    loro abbiano puntato
    🔊
    Tempo composto

    puntare congiuntivo trapassato

    io avessi puntato
    🔊
    tu avessi puntato
    🔊
    lui/lei/Lei avesse puntato
    🔊
    noi avessimo puntato
    🔊
    voi aveste puntato
    🔊
    loro avessero puntato
    🔊

    Opšte informacije o konjunktivu (Congiuntivo) italijanskih glagola

    Konjunktiv (Congiuntivo) je osnovni način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje nesigurnosti, želja, emocija i hipotetičkih situacija. Upotrebljava se kada se govori o radnjama koje nisu sigurne ili stvarne, kao što su slučajevi sumnje ili mogućnosti.
    Na primer, rečenice kao „Spero che tu venga“ ili „Se avessi tempo, partirei“ ilustruju upotrebu konjunktiva za izražavanje stanja uma ili događaja koji zavise od uslova.
    Ovaj način može se pojaviti u različitim vremenima, kao što su sadašnje i prošlo, i ključan je za nijansiranu komunikaciju i izražavanje složenih misli u italijanskom jeziku.

    condizionale puntare. Kondicional glagola puntare


    Tempo semplice

    puntare condizionale presente

    io punterei
    🔊
    tu punteresti
    🔊
    lui/lei/Lei punterebbe
    🔊
    noi punteremmo
    🔊
    voi puntereste
    🔊
    loro punterebbero
    🔊
    Tempo composto

    puntare condizionale passato

    io avrei puntato
    🔊
    tu avresti puntato
    🔊
    lui/lei/Lei avrebbe puntato
    🔊
    noi avremmo puntato
    🔊
    voi avreste puntato
    🔊
    loro avrebbero puntato
    🔊

    Opšte informacije o kondicionalu (Condizionale) italijanskih glagola

    Kondicional (Condizionale) je osnovno glagolsko stanje u italijanskom jeziku, koje se koristi za izražavanje radnji ili stanja koja zavise od određenih uslova. Često se koristi za izražavanje želja, molbi ili hipotetičkih situacija koje nisu izvesne.
    Na primer, rečenice kao što su "Vorrei un caffè" ili "Se avessi più tempo, viaggerei di più" pokazuju kako se kondicional koristi za izražavanje situacija koje zavise od određenih okolnosti.
    Ovo glagolsko stanje može se konjugovati u sadašnjem i prošlom vremenu i ključno je za jasno izražavanje i prenošenje složenih misli na italijanskom jeziku.

    imperativo puntare. Imperativ glagola puntare


    puntare imperativo

    tu punta
    🔊
    noi puntiamo
    🔊
    voi puntate
    🔊

    puntare congiuntivo esortativo

    Lei punti
    🔊
    Che lui/lei punti
    🔊
    Che loro puntino
    🔊

    Opšte informacije o imperativu (Imperativo) italijanskih glagola

    Imperativ (Imperativo) je važan način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za davanje naredbi, uputstava ili saveta. Oblikuje se za drugo lice jednine, drugo lice množine i prvo lice množine.
    Na primer, rečenice kao „Fai attenzione!“ ili „Parlate lentamente!“ pokazuju kako se imperativ može koristiti za direktnu i jasnu komunikaciju. Izraz „Andiamo!“ koji označava poziv da se nešto zajedno uradi, takođe je primer imperativa.
    Međutim, važno je napomenuti da imperativ nema oblike za treće lice jednine i množine. U tim slučajevima se koristi konjunktiv za izražavanje želja ili preporuka na nežniji način. Ova osobina čini italijanski jezik jedinstvenim, jer konjunktiv donosi notu ljubaznosti i delikatnosti u razgovore.
    Poznavanje imperativa i njegova pravilna upotreba su ključni za efikasnu komunikaciju i održavanje prijateljskog tona u svakodnevnim interakcijama.

    Evo zašto je važno koristiti naš trener za konjugaciju pri učenju italijanskog!

    Konjugacija glagola je jedan od najzahtevnijih delova italijanskog jezika, a njeno savladavanje zahteva redovno vežbanje.
    Uz naš interaktivni alat možete vežbati na zabavan i personalizovan način, savladavajući i najčešće korišćene glagole, kao i one složenije. Naš trener vam pomaže da poboljšate tačnost i brzinu, čineći vaše izražavanje tečnijim.
    Bilo da ste početnik ili napredni korisnik, naš trener konjugacije pomoći će vam da podignete svoje jezičke veštine na viši nivo!