🔍
    sense 1v
    sense 2v
    U italijanskom jeziku postoje četiri glavna načina glagola: indikativ, konjunktiv, kondicional i imperativ. Svaki od ovih načina služi za izražavanje različitih namera, radnji ili stanja.
    Indikativ govori o činjenicama, konjunktiv o sumnjama i željama, kondicional o hipotetičkim situacijama, a imperativ za naredbe i zahteve.
    Pravilno savladavanje svih ovih načina omogućava vam da lako izrazite razne misli i osećanja u svakodnevnom razgovoru.
    Ha punito il suo allievo. (Giosuè Carducci, Odi Barbare)
    punire :
    pu||re : (accento grave)

    indicativo punire. Izjavni način glagola punire


    Tempo semplice

    punire presente

    io punisco
    🔊
    tu punisci
    🔊
    lui/lei/Lei punisce
    🔊
    noi puniamo
    🔊
    voi punite
    🔊
    loro puniscono
    🔊
    Tempo semplice

    punire imperfetto

    io punivo
    🔊
    tu punivi
    🔊
    lui/lei/Lei puniva
    🔊
    noi punivamo
    🔊
    voi punivate
    🔊
    loro punivano
    🔊

    Tempo semplice

    punire futuro semplice

    io punirò
    🔊
    tu punirai
    🔊
    lui/lei/Lei punirà
    🔊
    noi puniremo
    🔊
    voi punirete
    🔊
    loro puniranno
    🔊
    Tempo semplice

    punire passato remoto

    io punii
    🔊
    tu punisti
    🔊
    lui/lei/Lei punì
    🔊
    noi punimmo
    🔊
    voi puniste
    🔊
    loro punirono
    🔊

    Tempo composto

    punire futuro anteriore

    io avrò punito
    🔊
    tu avrai punito
    🔊
    lui/lei/Lei avrà punito
    🔊
    noi avremo punito
    🔊
    voi avrete punito
    🔊
    loro avranno punito
    🔊
    Tempo composto

    punire passato prossimo

    io ho punito
    🔊
    tu hai punito
    🔊
    lui/lei/Lei ha punito
    🔊
    noi abbiamo punito
    🔊
    voi avete punito
    🔊
    loro hanno punito
    🔊

    Tempo composto

    punire trapassato prossimo

    io avevo punito
    🔊
    tu avevi punito
    🔊
    lui/lei/Lei aveva punito
    🔊
    noi avevamo punito
    🔊
    voi avevate punito
    🔊
    loro avevano punito
    🔊
    Tempo composto

    punire trapassato remoto

    io ebbi punito
    🔊
    tu avesti punito
    🔊
    lui/lei/Lei ebbe punito
    🔊
    noi avemmo punito
    🔊
    voi aveste punito
    🔊
    loro ebbero punito
    🔊

    Opšte informacije o indikativu (Indicativo) italijanskih glagola

    Izjavni način (Indicativo) je jedan od osnovnih načina glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje radnji, stanja ili događaja koji se smatraju stvarnim ili sigurnim. Koristi se za opisivanje činjenica, svakodnevnih rutina i objektivnih situacija.
    Na primer, rečenice kao „Io vado al mercato“ ili „Loro studiano per l'esame“ ilustruju upotrebu izjavnoga načina za prenošenje konkretnih informacija.
    Ovaj način može se konjugovati u različitim vremenima, kao što su sadašnje, prošlo i buduće, što omogućava precizno određivanje vremena radnji. Razumevanje izjavnoga načina je ključno za efikasnu komunikaciju i razumevanje nijansi italijanskog jezika.

    congiuntivo punire. Konjunktiv glagola punire


    Tempo semplice

    punire congiuntivo presente

    io punisca
    🔊
    tu punisca
    🔊
    lui/lei/Lei punisca
    🔊
    noi puniamo
    🔊
    voi puniate
    🔊
    loro puniscano
    🔊
    Tempo semplice

    punire congiuntivo imperfetto

    io punissi
    🔊
    tu punissi
    🔊
    lui/lei/Lei punisse
    🔊
    noi punissimo
    🔊
    voi puniste
    🔊
    loro punissero
    🔊

    Tempo composto

    punire congiuntivo passato

    io abbia punito
    🔊
    tu abbia punito
    🔊
    lui/lei/Lei abbia punito
    🔊
    noi abbiamo punito
    🔊
    voi abbiate punito
    🔊
    loro abbiano punito
    🔊
    Tempo composto

    punire congiuntivo trapassato

    io avessi punito
    🔊
    tu avessi punito
    🔊
    lui/lei/Lei avesse punito
    🔊
    noi avessimo punito
    🔊
    voi aveste punito
    🔊
    loro avessero punito
    🔊

    Opšte informacije o konjunktivu (Congiuntivo) italijanskih glagola

    Konjunktiv (Congiuntivo) je osnovni način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje nesigurnosti, želja, emocija i hipotetičkih situacija. Upotrebljava se kada se govori o radnjama koje nisu sigurne ili stvarne, kao što su slučajevi sumnje ili mogućnosti.
    Na primer, rečenice kao „Spero che tu venga“ ili „Se avessi tempo, partirei“ ilustruju upotrebu konjunktiva za izražavanje stanja uma ili događaja koji zavise od uslova.
    Ovaj način može se pojaviti u različitim vremenima, kao što su sadašnje i prošlo, i ključan je za nijansiranu komunikaciju i izražavanje složenih misli u italijanskom jeziku.

    condizionale punire. Kondicional glagola punire


    Tempo semplice

    punire condizionale presente

    io punirei
    🔊
    tu puniresti
    🔊
    lui/lei/Lei punirebbe
    🔊
    noi puniremmo
    🔊
    voi punireste
    🔊
    loro punerebbero
    🔊
    Tempo composto

    punire condizionale passato

    io avrei punito
    🔊
    tu avresti punito
    🔊
    lui/lei/Lei avrebbe punito
    🔊
    noi avremmo punito
    🔊
    voi avreste punito
    🔊
    loro avrebbero punito
    🔊

    Opšte informacije o kondicionalu (Condizionale) italijanskih glagola

    Kondicional (Condizionale) je osnovno glagolsko stanje u italijanskom jeziku, koje se koristi za izražavanje radnji ili stanja koja zavise od određenih uslova. Često se koristi za izražavanje želja, molbi ili hipotetičkih situacija koje nisu izvesne.
    Na primer, rečenice kao što su "Vorrei un caffè" ili "Se avessi più tempo, viaggerei di più" pokazuju kako se kondicional koristi za izražavanje situacija koje zavise od određenih okolnosti.
    Ovo glagolsko stanje može se konjugovati u sadašnjem i prošlom vremenu i ključno je za jasno izražavanje i prenošenje složenih misli na italijanskom jeziku.

    imperativo punire. Imperativ glagola punire


    punire imperativo

    tu puni
    🔊
    noi puniamo
    🔊
    voi punite
    🔊

    punire congiuntivo esortativo

    Lei punisca
    🔊
    Che lui/lei punisca
    🔊
    Che loro puniscano
    🔊

    Opšte informacije o imperativu (Imperativo) italijanskih glagola

    Imperativ (Imperativo) je važan način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za davanje naredbi, uputstava ili saveta. Oblikuje se za drugo lice jednine, drugo lice množine i prvo lice množine.
    Na primer, rečenice kao „Fai attenzione!“ ili „Parlate lentamente!“ pokazuju kako se imperativ može koristiti za direktnu i jasnu komunikaciju. Izraz „Andiamo!“ koji označava poziv da se nešto zajedno uradi, takođe je primer imperativa.
    Međutim, važno je napomenuti da imperativ nema oblike za treće lice jednine i množine. U tim slučajevima se koristi konjunktiv za izražavanje želja ili preporuka na nežniji način. Ova osobina čini italijanski jezik jedinstvenim, jer konjunktiv donosi notu ljubaznosti i delikatnosti u razgovore.
    Poznavanje imperativa i njegova pravilna upotreba su ključni za efikasnu komunikaciju i održavanje prijateljskog tona u svakodnevnim interakcijama.

    Evo zašto je važno koristiti naš trener za konjugaciju pri učenju italijanskog!

    Konjugacija glagola je jedan od najzahtevnijih delova italijanskog jezika, a njeno savladavanje zahteva redovno vežbanje.
    Uz naš interaktivni alat možete vežbati na zabavan i personalizovan način, savladavajući i najčešće korišćene glagole, kao i one složenije. Naš trener vam pomaže da poboljšate tačnost i brzinu, čineći vaše izražavanje tečnijim.
    Bilo da ste početnik ili napredni korisnik, naš trener konjugacije pomoći će vam da podignete svoje jezičke veštine na viši nivo!