🔍
    sense 1v
    sense 2v
    U italijanskom jeziku postoje četiri glavna načina glagola: indikativ, konjunktiv, kondicional i imperativ. Svaki od ovih načina služi za izražavanje različitih namera, radnji ili stanja.
    Indikativ govori o činjenicama, konjunktiv o sumnjama i željama, kondicional o hipotetičkim situacijama, a imperativ za naredbe i zahteve.
    Pravilno savladavanje svih ovih načina omogućava vam da lako izrazite razne misli i osećanja u svakodnevnom razgovoru.
    La puntura ha fatto pungere il dito. (Alessandro Manzoni, I Promessi Sposi)
    verbo irregolare
    pungere :
    pùn|ge|re : (accento grave)

    indicativo pungere. Izjavni način glagola pungere


    Tempo semplice

    pungere presente

    io pungo
    🔊
    tu pungi
    🔊
    lui/lei/Lei punge
    🔊
    noi pungiamo
    🔊
    voi pungete
    🔊
    loro pungono
    🔊
    Tempo semplice

    pungere imperfetto

    io pungevo
    🔊
    tu pungevi
    🔊
    lui/lei/Lei pungeva
    🔊
    noi pungevamo
    🔊
    voi pungevate
    🔊
    loro pungevano
    🔊

    Tempo semplice

    pungere futuro semplice

    io pungerò
    🔊
    tu pungerai
    🔊
    lui/lei/Lei pungerà
    🔊
    noi pungeremo
    🔊
    voi pungerete
    🔊
    loro pungeranno
    🔊
    Tempo semplice

    pungere passato remoto

    io punsi
    🔊
    tu pungesti
    🔊
    lui/lei/Lei punse
    🔊
    noi pungemmo
    🔊
    voi pungeste
    🔊
    loro punsero
    🔊

    Tempo composto

    pungere futuro anteriore

    io avrò punto
    🔊
    tu avrai punto
    🔊
    lui/lei/Lei avrà punto
    🔊
    noi avremo punto
    🔊
    voi avrete punto
    🔊
    loro avranno punto
    🔊
    Tempo composto

    pungere passato prossimo

    io ho punto
    🔊
    tu hai punto
    🔊
    lui/lei/Lei ha punto
    🔊
    noi abbiamo punto
    🔊
    voi avete punto
    🔊
    loro hanno punto
    🔊

    Tempo composto

    pungere trapassato prossimo

    io avevo punto
    🔊
    tu avevi punto
    🔊
    lui/lei/Lei aveva punto
    🔊
    noi avevamo punto
    🔊
    voi avevate punto
    🔊
    loro avevano punto
    🔊
    Tempo composto

    pungere trapassato remoto

    io ebbi punto
    🔊
    tu avesti punto
    🔊
    lui/lei/Lei ebbe punto
    🔊
    noi avemmo punto
    🔊
    voi aveste punto
    🔊
    loro ebbero punto
    🔊

    Opšte informacije o indikativu (Indicativo) italijanskih glagola

    Izjavni način (Indicativo) je jedan od osnovnih načina glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje radnji, stanja ili događaja koji se smatraju stvarnim ili sigurnim. Koristi se za opisivanje činjenica, svakodnevnih rutina i objektivnih situacija.
    Na primer, rečenice kao „Io vado al mercato“ ili „Loro studiano per l'esame“ ilustruju upotrebu izjavnoga načina za prenošenje konkretnih informacija.
    Ovaj način može se konjugovati u različitim vremenima, kao što su sadašnje, prošlo i buduće, što omogućava precizno određivanje vremena radnji. Razumevanje izjavnoga načina je ključno za efikasnu komunikaciju i razumevanje nijansi italijanskog jezika.

    congiuntivo pungere. Konjunktiv glagola pungere


    Tempo semplice

    pungere congiuntivo presente

    io punga
    🔊
    tu punga
    🔊
    lui/lei/Lei punga
    🔊
    noi pungiamo
    🔊
    voi pungiate
    🔊
    loro pungano
    🔊
    Tempo semplice

    pungere congiuntivo imperfetto

    io pungessi
    🔊
    tu pungessi
    🔊
    lui/lei/Lei pungesse
    🔊
    noi pungessimo
    🔊
    voi pungeste
    🔊
    loro pungessero
    🔊

    Tempo composto

    pungere congiuntivo passato

    io abbia punto
    🔊
    tu abbia punto
    🔊
    lui/lei/Lei abbia punto
    🔊
    noi abbiamo punto
    🔊
    voi abbiate punto
    🔊
    loro abbiano punto
    🔊
    Tempo composto

    pungere congiuntivo trapassato

    io avessi punto
    🔊
    tu avessi punto
    🔊
    lui/lei/Lei avesse punto
    🔊
    noi avessimo punto
    🔊
    voi aveste punto
    🔊
    loro avessero punto
    🔊

    Opšte informacije o konjunktivu (Congiuntivo) italijanskih glagola

    Konjunktiv (Congiuntivo) je osnovni način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje nesigurnosti, želja, emocija i hipotetičkih situacija. Upotrebljava se kada se govori o radnjama koje nisu sigurne ili stvarne, kao što su slučajevi sumnje ili mogućnosti.
    Na primer, rečenice kao „Spero che tu venga“ ili „Se avessi tempo, partirei“ ilustruju upotrebu konjunktiva za izražavanje stanja uma ili događaja koji zavise od uslova.
    Ovaj način može se pojaviti u različitim vremenima, kao što su sadašnje i prošlo, i ključan je za nijansiranu komunikaciju i izražavanje složenih misli u italijanskom jeziku.

    condizionale pungere. Kondicional glagola pungere


    Tempo semplice

    pungere condizionale presente

    io pungerei
    🔊
    tu pungeresti
    🔊
    lui/lei/Lei pungerebbe
    🔊
    noi pungeremmo
    🔊
    voi pungereste
    🔊
    loro pungerebbero
    🔊
    Tempo composto

    pungere condizionale passato

    io avrei punto
    🔊
    tu avresti punto
    🔊
    lui/lei/Lei avrebbe punto
    🔊
    noi avremmo punto
    🔊
    voi avreste punto
    🔊
    loro avrebbero punto
    🔊

    Opšte informacije o kondicionalu (Condizionale) italijanskih glagola

    Kondicional (Condizionale) je osnovno glagolsko stanje u italijanskom jeziku, koje se koristi za izražavanje radnji ili stanja koja zavise od određenih uslova. Često se koristi za izražavanje želja, molbi ili hipotetičkih situacija koje nisu izvesne.
    Na primer, rečenice kao što su "Vorrei un caffè" ili "Se avessi più tempo, viaggerei di più" pokazuju kako se kondicional koristi za izražavanje situacija koje zavise od određenih okolnosti.
    Ovo glagolsko stanje može se konjugovati u sadašnjem i prošlom vremenu i ključno je za jasno izražavanje i prenošenje složenih misli na italijanskom jeziku.

    imperativo pungere. Imperativ glagola pungere


    pungere imperativo

    tu pungi
    🔊
    noi pungiamo
    🔊
    voi pungete
    🔊

    pungere congiuntivo esortativo

    Lei punga
    🔊
    Che lui/lei punga
    🔊
    Che loro pungano
    🔊

    Opšte informacije o imperativu (Imperativo) italijanskih glagola

    Imperativ (Imperativo) je važan način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za davanje naredbi, uputstava ili saveta. Oblikuje se za drugo lice jednine, drugo lice množine i prvo lice množine.
    Na primer, rečenice kao „Fai attenzione!“ ili „Parlate lentamente!“ pokazuju kako se imperativ može koristiti za direktnu i jasnu komunikaciju. Izraz „Andiamo!“ koji označava poziv da se nešto zajedno uradi, takođe je primer imperativa.
    Međutim, važno je napomenuti da imperativ nema oblike za treće lice jednine i množine. U tim slučajevima se koristi konjunktiv za izražavanje želja ili preporuka na nežniji način. Ova osobina čini italijanski jezik jedinstvenim, jer konjunktiv donosi notu ljubaznosti i delikatnosti u razgovore.
    Poznavanje imperativa i njegova pravilna upotreba su ključni za efikasnu komunikaciju i održavanje prijateljskog tona u svakodnevnim interakcijama.

    Evo zašto je važno koristiti naš trener za konjugaciju pri učenju italijanskog!

    Konjugacija glagola je jedan od najzahtevnijih delova italijanskog jezika, a njeno savladavanje zahteva redovno vežbanje.
    Uz naš interaktivni alat možete vežbati na zabavan i personalizovan način, savladavajući i najčešće korišćene glagole, kao i one složenije. Naš trener vam pomaže da poboljšate tačnost i brzinu, čineći vaše izražavanje tečnijim.
    Bilo da ste početnik ili napredni korisnik, naš trener konjugacije pomoći će vam da podignete svoje jezičke veštine na viši nivo!