🔍
    U italijanskom jeziku postoje četiri glavna načina glagola: indikativ, konjunktiv, kondicional i imperativ. Svaki od ovih načina služi za izražavanje različitih namera, radnji ili stanja.
    Indikativ govori o činjenicama, konjunktiv o sumnjama i željama, kondicional o hipotetičkim situacijama, a imperativ za naredbe i zahteve.
    Pravilno savladavanje svih ovih načina omogućava vam da lako izrazite razne misli i osećanja u svakodnevnom razgovoru.
    priccare :
    :

    indicativo priccare. Izjavni način glagola priccare


    Tempo semplice

    Presente priccare

    io pricco
    🔊
    tu pricchi
    🔊
    lui/lei/Lei pricca
    🔊
    noi pricchiamo
    🔊
    voi priccate
    🔊
    loro priccano
    🔊
    Tempo semplice

    Imperfetto priccare

    io priccavo
    🔊
    tu priccavi
    🔊
    lui/lei/Lei priccava
    🔊
    noi priccavamo
    🔊
    voi priccavate
    🔊
    loro priccavano
    🔊

    Tempo semplice

    Futuro semplice priccare

    io priccherò
    🔊
    tu priccherai
    🔊
    lui/lei/Lei priccherà
    🔊
    noi priccheremo
    🔊
    voi priccherete
    🔊
    loro priccheranno
    🔊
    Tempo semplice

    Passato remoto priccare

    io priccai
    🔊
    tu priccasti
    🔊
    lui/lei/Lei priccò
    🔊
    noi priccammo
    🔊
    voi priccaste
    🔊
    loro priccarono
    🔊

    Tempo composto

    Futuro anteriore priccare

    io avrò priccato
    🔊
    tu avrai priccato
    🔊
    lui/lei/Lei avrà priccato
    🔊
    noi avremo priccato
    🔊
    voi avrete priccato
    🔊
    loro avranno priccato
    🔊
    Tempo composto

    Passato prossimo priccare

    io ho priccato
    🔊
    tu hai priccato
    🔊
    lui/lei/Lei ha priccato
    🔊
    noi abbiamo priccato
    🔊
    voi avete priccato
    🔊
    loro hanno priccato
    🔊

    Tempo composto

    Trapassato prossimo priccare

    io avevo priccato
    🔊
    tu avevi priccato
    🔊
    lui/lei/Lei aveva priccato
    🔊
    noi avevamo priccato
    🔊
    voi avevate priccato
    🔊
    loro avevano priccato
    🔊
    Tempo composto

    Trapassato remoto priccare

    io ebbi priccato
    🔊
    tu avesti priccato
    🔊
    lui/lei/Lei ebbe priccato
    🔊
    noi avemmo priccato
    🔊
    voi aveste priccato
    🔊
    loro ebbero priccato
    🔊

    Opšte informacije o indikativu (Indicativo) italijanskih glagola

    Izjavni način (Indicativo) je jedan od osnovnih načina glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje radnji, stanja ili događaja koji se smatraju stvarnim ili sigurnim. Koristi se za opisivanje činjenica, svakodnevnih rutina i objektivnih situacija.
    Na primer, rečenice kao „Io vado al mercato“ ili „Loro studiano per l'esame“ ilustruju upotrebu izjavnoga načina za prenošenje konkretnih informacija.
    Ovaj način može se konjugovati u različitim vremenima, kao što su sadašnje, prošlo i buduće, što omogućava precizno određivanje vremena radnji. Razumevanje izjavnoga načina je ključno za efikasnu komunikaciju i razumevanje nijansi italijanskog jezika.

    congiuntivo priccare. Konjunktiv glagola priccare


    Tempo semplice

    Congiuntivo presente priccare

    io pricchi
    🔊
    tu pricchi
    🔊
    lui/lei/Lei pricchi
    🔊
    noi pricchiamo
    🔊
    voi pricchiate
    🔊
    loro pricchino
    🔊
    Tempo semplice

    Congiuntivo imperfetto priccare

    io priccassi
    🔊
    tu priccassi
    🔊
    lui/lei/Lei priccasse
    🔊
    noi priccassimo
    🔊
    voi priccaste
    🔊
    loro priccassero
    🔊

    Tempo composto

    Congiuntivo passato priccare

    io abbia priccato
    🔊
    tu abbia priccato
    🔊
    lui/lei/Lei abbia priccato
    🔊
    noi abbiamo priccato
    🔊
    voi abbiate priccato
    🔊
    loro abbiano priccato
    🔊
    Tempo composto

    Congiuntivo trapassato priccare

    io avessi priccato
    🔊
    tu avessi priccato
    🔊
    lui/lei/Lei avesse priccato
    🔊
    noi avessimo priccato
    🔊
    voi aveste priccato
    🔊
    loro avessero priccato
    🔊

    Opšte informacije o konjunktivu (Congiuntivo) italijanskih glagola

    Konjunktiv (Congiuntivo) je osnovni način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje nesigurnosti, želja, emocija i hipotetičkih situacija. Upotrebljava se kada se govori o radnjama koje nisu sigurne ili stvarne, kao što su slučajevi sumnje ili mogućnosti.
    Na primer, rečenice kao „Spero che tu venga“ ili „Se avessi tempo, partirei“ ilustruju upotrebu konjunktiva za izražavanje stanja uma ili događaja koji zavise od uslova.
    Ovaj način može se pojaviti u različitim vremenima, kao što su sadašnje i prošlo, i ključan je za nijansiranu komunikaciju i izražavanje složenih misli u italijanskom jeziku.

    condizionale priccare. Kondicional glagola priccare


    Tempo semplice

    Condizionale presente priccare

    io priccherei
    🔊
    tu priccheresti
    🔊
    lui/lei/Lei priccherebbe
    🔊
    noi priccheremmo
    🔊
    voi pricchereste
    🔊
    loro priccherebbero
    🔊
    Tempo composto

    Condizionale passato priccare

    io avrei priccato
    🔊
    tu avresti priccato
    🔊
    lui/lei/Lei avrebbe priccato
    🔊
    noi avremmo priccato
    🔊
    voi avreste priccato
    🔊
    loro avrebbero priccato
    🔊

    Opšte informacije o kondicionalu (Condizionale) italijanskih glagola

    Kondicional (Condizionale) je osnovno glagolsko stanje u italijanskom jeziku, koje se koristi za izražavanje radnji ili stanja koja zavise od određenih uslova. Često se koristi za izražavanje želja, molbi ili hipotetičkih situacija koje nisu izvesne.
    Na primer, rečenice kao što su "Vorrei un caffè" ili "Se avessi più tempo, viaggerei di più" pokazuju kako se kondicional koristi za izražavanje situacija koje zavise od određenih okolnosti.
    Ovo glagolsko stanje može se konjugovati u sadašnjem i prošlom vremenu i ključno je za jasno izražavanje i prenošenje složenih misli na italijanskom jeziku.

    imperativo priccare. Imperativ glagola priccare


    Imperativo priccare

    tu pricca
    🔊
    noi pricchiamo
    🔊
    voi priccate
    🔊

    Congiuntivo priccare

    Lei pricchi
    🔊
    Che lui/lei pricchi
    🔊
    Che loro pricchino
    🔊

    Opšte informacije o imperativu (Imperativo) italijanskih glagola

    Imperativ (Imperativo) je važan način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za davanje naredbi, uputstava ili saveta. Oblikuje se za drugo lice jednine, drugo lice množine i prvo lice množine.
    Na primer, rečenice kao „Fai attenzione!“ ili „Parlate lentamente!“ pokazuju kako se imperativ može koristiti za direktnu i jasnu komunikaciju. Izraz „Andiamo!“ koji označava poziv da se nešto zajedno uradi, takođe je primer imperativa.
    Međutim, važno je napomenuti da imperativ nema oblike za treće lice jednine i množine. U tim slučajevima se koristi konjunktiv za izražavanje želja ili preporuka na nežniji način. Ova osobina čini italijanski jezik jedinstvenim, jer konjunktiv donosi notu ljubaznosti i delikatnosti u razgovore.
    Poznavanje imperativa i njegova pravilna upotreba su ključni za efikasnu komunikaciju i održavanje prijateljskog tona u svakodnevnim interakcijama.

    Evo zašto je važno koristiti naš trener za konjugaciju pri učenju italijanskog!

    Konjugacija glagola je jedan od najzahtevnijih delova italijanskog jezika, a njeno savladavanje zahteva redovno vežbanje.
    Uz naš interaktivni alat možete vežbati na zabavan i personalizovan način, savladavajući i najčešće korišćene glagole, kao i one složenije. Naš trener vam pomaže da poboljšate tačnost i brzinu, čineći vaše izražavanje tečnijim.
    Bilo da ste početnik ili napredni korisnik, naš trener konjugacije pomoći će vam da podignete svoje jezičke veštine na viši nivo!