🔍
    sense 2v
    sense 1v
    U italijanskom jeziku postoje četiri glavna načina glagola: indikativ, konjunktiv, kondicional i imperativ. Svaki od ovih načina služi za izražavanje različitih namera, radnji ili stanja.
    Indikativ govori o činjenicama, konjunktiv o sumnjama i željama, kondicional o hipotetičkim situacijama, a imperativ za naredbe i zahteve.
    Pravilno savladavanje svih ovih načina omogućava vam da lako izrazite razne misli i osećanja u svakodnevnom razgovoru.
    Ha pianto per la tristezza. (Giovanni Verga, I Malavoglia)
    verbo irregolare
    piangere :
    piàn|ge|re : (accento grave)

    indicativo piangere. Izjavni način glagola piangere


    Tempo semplice

    piangere presente

    io piango
    🔊
    tu piangi
    🔊
    lui/lei/Lei piange
    🔊
    noi piangiamo
    🔊
    voi piangete
    🔊
    loro piangono
    🔊
    Tempo semplice

    piangere imperfetto

    io piangevo
    🔊
    tu piangevi
    🔊
    lui/lei/Lei piangeva
    🔊
    noi piangevamo
    🔊
    voi piangevate
    🔊
    loro piangevano
    🔊

    Tempo semplice

    piangere futuro semplice

    io piangerò
    🔊
    tu piangerai
    🔊
    lui/lei/Lei piangerà
    🔊
    noi piangeremo
    🔊
    voi piangerete
    🔊
    loro piangeranno
    🔊
    Tempo semplice

    piangere passato remoto

    io piansi
    🔊
    tu piangesti
    🔊
    lui/lei/Lei pianse
    🔊
    noi piangemmo
    🔊
    voi piangeste
    🔊
    loro piansero
    🔊

    Tempo composto

    piangere futuro anteriore

    io avrò pianto
    🔊
    tu avrai pianto
    🔊
    lui/lei/Lei avrà pianto
    🔊
    noi avremo pianto
    🔊
    voi avrete pianto
    🔊
    loro avranno pianto
    🔊
    Tempo composto

    piangere passato prossimo

    io ho pianto
    🔊
    tu hai pianto
    🔊
    lui/lei/Lei ha pianto
    🔊
    noi abbiamo pianto
    🔊
    voi avete pianto
    🔊
    loro hanno pianto
    🔊

    Tempo composto

    piangere trapassato prossimo

    io avevo pianto
    🔊
    tu avevi pianto
    🔊
    lui/lei/Lei aveva pianto
    🔊
    noi avevamo pianto
    🔊
    voi avevate pianto
    🔊
    loro avevano pianto
    🔊
    Tempo composto

    piangere trapassato remoto

    io ebbi pianto
    🔊
    tu avesti pianto
    🔊
    lui/lei/Lei ebbe pianto
    🔊
    noi avemmo pianto
    🔊
    voi aveste pianto
    🔊
    loro ebbero pianto
    🔊

    Opšte informacije o indikativu (Indicativo) italijanskih glagola

    Izjavni način (Indicativo) je jedan od osnovnih načina glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje radnji, stanja ili događaja koji se smatraju stvarnim ili sigurnim. Koristi se za opisivanje činjenica, svakodnevnih rutina i objektivnih situacija.
    Na primer, rečenice kao „Io vado al mercato“ ili „Loro studiano per l'esame“ ilustruju upotrebu izjavnoga načina za prenošenje konkretnih informacija.
    Ovaj način može se konjugovati u različitim vremenima, kao što su sadašnje, prošlo i buduće, što omogućava precizno određivanje vremena radnji. Razumevanje izjavnoga načina je ključno za efikasnu komunikaciju i razumevanje nijansi italijanskog jezika.

    congiuntivo piangere. Konjunktiv glagola piangere


    Tempo semplice

    piangere congiuntivo presente

    io pianga
    🔊
    tu pianga
    🔊
    lui/lei/Lei pianga
    🔊
    noi piangiamo
    🔊
    voi piangiate
    🔊
    loro piangano
    🔊
    Tempo semplice

    piangere congiuntivo imperfetto

    io piangessi
    🔊
    tu piangessi
    🔊
    lui/lei/Lei piangesse
    🔊
    noi piangessimo
    🔊
    voi piangeste
    🔊
    loro piangessero
    🔊

    Tempo composto

    piangere congiuntivo passato

    io abbia pianto
    🔊
    tu abbia pianto
    🔊
    lui/lei/Lei abbia pianto
    🔊
    noi abbiamo pianto
    🔊
    voi abbiate pianto
    🔊
    loro abbiano pianto
    🔊
    Tempo composto

    piangere congiuntivo trapassato

    io avessi pianto
    🔊
    tu avessi pianto
    🔊
    lui/lei/Lei avesse pianto
    🔊
    noi avessimo pianto
    🔊
    voi aveste pianto
    🔊
    loro avessero pianto
    🔊

    Opšte informacije o konjunktivu (Congiuntivo) italijanskih glagola

    Konjunktiv (Congiuntivo) je osnovni način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje nesigurnosti, želja, emocija i hipotetičkih situacija. Upotrebljava se kada se govori o radnjama koje nisu sigurne ili stvarne, kao što su slučajevi sumnje ili mogućnosti.
    Na primer, rečenice kao „Spero che tu venga“ ili „Se avessi tempo, partirei“ ilustruju upotrebu konjunktiva za izražavanje stanja uma ili događaja koji zavise od uslova.
    Ovaj način može se pojaviti u različitim vremenima, kao što su sadašnje i prošlo, i ključan je za nijansiranu komunikaciju i izražavanje složenih misli u italijanskom jeziku.

    condizionale piangere. Kondicional glagola piangere


    Tempo semplice

    piangere condizionale presente

    io piangerei
    🔊
    tu piangeresti
    🔊
    lui/lei/Lei piangerebbe
    🔊
    noi piangeremmo
    🔊
    voi piangereste
    🔊
    loro piangerebbero
    🔊
    Tempo composto

    piangere condizionale passato

    io avrei pianto
    🔊
    tu avresti pianto
    🔊
    lui/lei/Lei avrebbe pianto
    🔊
    noi avremmo pianto
    🔊
    voi avreste pianto
    🔊
    loro avrebbero pianto
    🔊

    Opšte informacije o kondicionalu (Condizionale) italijanskih glagola

    Kondicional (Condizionale) je osnovno glagolsko stanje u italijanskom jeziku, koje se koristi za izražavanje radnji ili stanja koja zavise od određenih uslova. Često se koristi za izražavanje želja, molbi ili hipotetičkih situacija koje nisu izvesne.
    Na primer, rečenice kao što su "Vorrei un caffè" ili "Se avessi più tempo, viaggerei di più" pokazuju kako se kondicional koristi za izražavanje situacija koje zavise od određenih okolnosti.
    Ovo glagolsko stanje može se konjugovati u sadašnjem i prošlom vremenu i ključno je za jasno izražavanje i prenošenje složenih misli na italijanskom jeziku.

    imperativo piangere. Imperativ glagola piangere


    piangere imperativo

    tu piangi
    🔊
    noi piangiamo
    🔊
    voi piangete
    🔊

    piangere congiuntivo esortativo

    Lei pianga
    🔊
    Che lui/lei pianga
    🔊
    Che loro piangano
    🔊

    Opšte informacije o imperativu (Imperativo) italijanskih glagola

    Imperativ (Imperativo) je važan način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za davanje naredbi, uputstava ili saveta. Oblikuje se za drugo lice jednine, drugo lice množine i prvo lice množine.
    Na primer, rečenice kao „Fai attenzione!“ ili „Parlate lentamente!“ pokazuju kako se imperativ može koristiti za direktnu i jasnu komunikaciju. Izraz „Andiamo!“ koji označava poziv da se nešto zajedno uradi, takođe je primer imperativa.
    Međutim, važno je napomenuti da imperativ nema oblike za treće lice jednine i množine. U tim slučajevima se koristi konjunktiv za izražavanje želja ili preporuka na nežniji način. Ova osobina čini italijanski jezik jedinstvenim, jer konjunktiv donosi notu ljubaznosti i delikatnosti u razgovore.
    Poznavanje imperativa i njegova pravilna upotreba su ključni za efikasnu komunikaciju i održavanje prijateljskog tona u svakodnevnim interakcijama.

    Evo zašto je važno koristiti naš trener za konjugaciju pri učenju italijanskog!

    Konjugacija glagola je jedan od najzahtevnijih delova italijanskog jezika, a njeno savladavanje zahteva redovno vežbanje.
    Uz naš interaktivni alat možete vežbati na zabavan i personalizovan način, savladavajući i najčešće korišćene glagole, kao i one složenije. Naš trener vam pomaže da poboljšate tačnost i brzinu, čineći vaše izražavanje tečnijim.
    Bilo da ste početnik ili napredni korisnik, naš trener konjugacije pomoći će vam da podignete svoje jezičke veštine na viši nivo!