🔍
    sense 1v
    sense 2v
    U italijanskom jeziku postoje četiri glavna načina glagola: indikativ, konjunktiv, kondicional i imperativ. Svaki od ovih načina služi za izražavanje različitih namera, radnji ili stanja.
    Indikativ govori o činjenicama, konjunktiv o sumnjama i željama, kondicional o hipotetičkim situacijama, a imperativ za naredbe i zahteve.
    Pravilno savladavanje svih ovih načina omogućava vam da lako izrazite razne misli i osećanja u svakodnevnom razgovoru.
    Hanno pensato a una soluzione alternativa. (Alessandro Manzoni, I Promessi Sposi)
    pensare :
    pen||re : (accento grave)

    indicativo pensare. Izjavni način glagola pensare


    Tempo semplice

    pensare presente

    io penso
    🔊
    tu pensi
    🔊
    lui/lei/Lei pensa
    🔊
    noi pensiamo
    🔊
    voi pensate
    🔊
    loro pensano
    🔊
    Tempo semplice

    pensare imperfetto

    io pensavo
    🔊
    tu pensavi
    🔊
    lui/lei/Lei pensava
    🔊
    noi pensavamo
    🔊
    voi pensavate
    🔊
    loro pensavano
    🔊

    Tempo semplice

    pensare futuro semplice

    io penserò
    🔊
    tu penserai
    🔊
    lui/lei/Lei penserà
    🔊
    noi penseremo
    🔊
    voi penserete
    🔊
    loro penseranno
    🔊
    Tempo semplice

    pensare passato remoto

    io pensai
    🔊
    tu pensasti
    🔊
    lui/lei/Lei pensò
    🔊
    noi pensammo
    🔊
    voi pensaste
    🔊
    loro pensarono
    🔊

    Tempo composto

    pensare futuro anteriore

    io avrò pensato
    🔊
    tu avrai pensato
    🔊
    lui/lei/Lei avrà pensato
    🔊
    noi avremo pensato
    🔊
    voi avrete pensato
    🔊
    loro avranno pensato
    🔊
    Tempo composto

    pensare passato prossimo

    io ho pensato
    🔊
    tu hai pensato
    🔊
    lui/lei/Lei ha pensato
    🔊
    noi abbiamo pensato
    🔊
    voi avete pensato
    🔊
    loro hanno pensato
    🔊

    Tempo composto

    pensare trapassato prossimo

    io avevo pensato
    🔊
    tu avevi pensato
    🔊
    lui/lei/Lei aveva pensato
    🔊
    noi avevamo pensato
    🔊
    voi avevate pensato
    🔊
    loro avevano pensato
    🔊
    Tempo composto

    pensare trapassato remoto

    io ebbi pensato
    🔊
    tu avesti pensato
    🔊
    lui/lei/Lei ebbe pensato
    🔊
    noi avemmo pensato
    🔊
    voi aveste pensato
    🔊
    loro ebbero pensato
    🔊

    Opšte informacije o indikativu (Indicativo) italijanskih glagola

    Izjavni način (Indicativo) je jedan od osnovnih načina glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje radnji, stanja ili događaja koji se smatraju stvarnim ili sigurnim. Koristi se za opisivanje činjenica, svakodnevnih rutina i objektivnih situacija.
    Na primer, rečenice kao „Io vado al mercato“ ili „Loro studiano per l'esame“ ilustruju upotrebu izjavnoga načina za prenošenje konkretnih informacija.
    Ovaj način može se konjugovati u različitim vremenima, kao što su sadašnje, prošlo i buduće, što omogućava precizno određivanje vremena radnji. Razumevanje izjavnoga načina je ključno za efikasnu komunikaciju i razumevanje nijansi italijanskog jezika.

    congiuntivo pensare. Konjunktiv glagola pensare


    Tempo semplice

    pensare congiuntivo presente

    io pensi
    🔊
    tu pensi
    🔊
    lui/lei/Lei pensi
    🔊
    noi pensiamo
    🔊
    voi pensiate
    🔊
    loro pensino
    🔊
    Tempo semplice

    pensare congiuntivo imperfetto

    io pensassi
    🔊
    tu pensassi
    🔊
    lui/lei/Lei pensasse
    🔊
    noi pensassimo
    🔊
    voi pensaste
    🔊
    loro pensassero
    🔊

    Tempo composto

    pensare congiuntivo passato

    io abbia pensato
    🔊
    tu abbia pensato
    🔊
    lui/lei/Lei abbia pensato
    🔊
    noi abbiamo pensato
    🔊
    voi abbiate pensato
    🔊
    loro abbiano pensato
    🔊
    Tempo composto

    pensare congiuntivo trapassato

    io avessi pensato
    🔊
    tu avessi pensato
    🔊
    lui/lei/Lei avesse pensato
    🔊
    noi avessimo pensato
    🔊
    voi aveste pensato
    🔊
    loro avessero pensato
    🔊

    Opšte informacije o konjunktivu (Congiuntivo) italijanskih glagola

    Konjunktiv (Congiuntivo) je osnovni način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje nesigurnosti, želja, emocija i hipotetičkih situacija. Upotrebljava se kada se govori o radnjama koje nisu sigurne ili stvarne, kao što su slučajevi sumnje ili mogućnosti.
    Na primer, rečenice kao „Spero che tu venga“ ili „Se avessi tempo, partirei“ ilustruju upotrebu konjunktiva za izražavanje stanja uma ili događaja koji zavise od uslova.
    Ovaj način može se pojaviti u različitim vremenima, kao što su sadašnje i prošlo, i ključan je za nijansiranu komunikaciju i izražavanje složenih misli u italijanskom jeziku.

    condizionale pensare. Kondicional glagola pensare


    Tempo semplice

    pensare condizionale presente

    io penserei
    🔊
    tu penseresti
    🔊
    lui/lei/Lei penserebbe
    🔊
    noi penseremmo
    🔊
    voi pensereste
    🔊
    loro penserebbero
    🔊
    Tempo composto

    pensare condizionale passato

    io avrei pensato
    🔊
    tu avresti pensato
    🔊
    lui/lei/Lei avrebbe pensato
    🔊
    noi avremmo pensato
    🔊
    voi avreste pensato
    🔊
    loro avrebbero pensato
    🔊

    Opšte informacije o kondicionalu (Condizionale) italijanskih glagola

    Kondicional (Condizionale) je osnovno glagolsko stanje u italijanskom jeziku, koje se koristi za izražavanje radnji ili stanja koja zavise od određenih uslova. Često se koristi za izražavanje želja, molbi ili hipotetičkih situacija koje nisu izvesne.
    Na primer, rečenice kao što su "Vorrei un caffè" ili "Se avessi più tempo, viaggerei di più" pokazuju kako se kondicional koristi za izražavanje situacija koje zavise od određenih okolnosti.
    Ovo glagolsko stanje može se konjugovati u sadašnjem i prošlom vremenu i ključno je za jasno izražavanje i prenošenje složenih misli na italijanskom jeziku.

    imperativo pensare. Imperativ glagola pensare


    pensare imperativo

    tu pensa
    🔊
    noi pensiamo
    🔊
    voi pensate
    🔊

    pensare congiuntivo esortativo

    Lei pensi
    🔊
    Che lui/lei pensi
    🔊
    Che loro pensino
    🔊

    Opšte informacije o imperativu (Imperativo) italijanskih glagola

    Imperativ (Imperativo) je važan način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za davanje naredbi, uputstava ili saveta. Oblikuje se za drugo lice jednine, drugo lice množine i prvo lice množine.
    Na primer, rečenice kao „Fai attenzione!“ ili „Parlate lentamente!“ pokazuju kako se imperativ može koristiti za direktnu i jasnu komunikaciju. Izraz „Andiamo!“ koji označava poziv da se nešto zajedno uradi, takođe je primer imperativa.
    Međutim, važno je napomenuti da imperativ nema oblike za treće lice jednine i množine. U tim slučajevima se koristi konjunktiv za izražavanje želja ili preporuka na nežniji način. Ova osobina čini italijanski jezik jedinstvenim, jer konjunktiv donosi notu ljubaznosti i delikatnosti u razgovore.
    Poznavanje imperativa i njegova pravilna upotreba su ključni za efikasnu komunikaciju i održavanje prijateljskog tona u svakodnevnim interakcijama.

    Evo zašto je važno koristiti naš trener za konjugaciju pri učenju italijanskog!

    Konjugacija glagola je jedan od najzahtevnijih delova italijanskog jezika, a njeno savladavanje zahteva redovno vežbanje.
    Uz naš interaktivni alat možete vežbati na zabavan i personalizovan način, savladavajući i najčešće korišćene glagole, kao i one složenije. Naš trener vam pomaže da poboljšate tačnost i brzinu, čineći vaše izražavanje tečnijim.
    Bilo da ste početnik ili napredni korisnik, naš trener konjugacije pomoći će vam da podignete svoje jezičke veštine na viši nivo!