🔍
    sense 1v
    sense 2v
    U italijanskom jeziku postoje četiri glavna načina glagola: indikativ, konjunktiv, kondicional i imperativ. Svaki od ovih načina služi za izražavanje različitih namera, radnji ili stanja.
    Indikativ govori o činjenicama, konjunktiv o sumnjama i željama, kondicional o hipotetičkim situacijama, a imperativ za naredbe i zahteve.
    Pravilno savladavanje svih ovih načina omogućava vam da lako izrazite razne misli i osećanja u svakodnevnom razgovoru.
    Hanno ordito un piano per il successo. (Umberto Eco, Il nome della rosa)
    ordire :
    or||re : (accento grave)

    indicativo ordire. Izjavni način glagola ordire


    Tempo semplice

    ordire presente

    io ordisco
    🔊
    tu ordisci
    🔊
    lui/lei/Lei ordisce
    🔊
    noi ordiamo
    🔊
    voi ordite
    🔊
    loro ordiscono
    🔊
    Tempo semplice

    ordire imperfetto

    io ordivo
    🔊
    tu ordivi
    🔊
    lui/lei/Lei ordiva
    🔊
    noi ordivamo
    🔊
    voi ordivate
    🔊
    loro ordivano
    🔊

    Tempo semplice

    ordire futuro semplice

    io ordirò
    🔊
    tu ordirai
    🔊
    lui/lei/Lei ordirà
    🔊
    noi ordiremo
    🔊
    voi ordirete
    🔊
    loro ordiranno
    🔊
    Tempo semplice

    ordire passato remoto

    io ordii
    🔊
    tu ordisti
    🔊
    lui/lei/Lei ordì
    🔊
    noi ordimmo
    🔊
    voi ordiste
    🔊
    loro ordirono
    🔊

    Tempo composto

    ordire futuro anteriore

    io avrò ordito
    🔊
    tu avrai ordito
    🔊
    lui/lei/Lei avrà ordito
    🔊
    noi avremo ordito
    🔊
    voi avrete ordito
    🔊
    loro avranno ordito
    🔊
    Tempo composto

    ordire passato prossimo

    io ho ordito
    🔊
    tu hai ordito
    🔊
    lui/lei/Lei ha ordito
    🔊
    noi abbiamo ordito
    🔊
    voi avete ordito
    🔊
    loro hanno ordito
    🔊

    Tempo composto

    ordire trapassato prossimo

    io avevo ordito
    🔊
    tu avevi ordito
    🔊
    lui/lei/Lei aveva ordito
    🔊
    noi avevamo ordito
    🔊
    voi avevate ordito
    🔊
    loro avevano ordito
    🔊
    Tempo composto

    ordire trapassato remoto

    io ebbi ordito
    🔊
    tu avesti ordito
    🔊
    lui/lei/Lei ebbe ordito
    🔊
    noi avemmo ordito
    🔊
    voi aveste ordito
    🔊
    loro ebbero ordito
    🔊

    Opšte informacije o indikativu (Indicativo) italijanskih glagola

    Izjavni način (Indicativo) je jedan od osnovnih načina glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje radnji, stanja ili događaja koji se smatraju stvarnim ili sigurnim. Koristi se za opisivanje činjenica, svakodnevnih rutina i objektivnih situacija.
    Na primer, rečenice kao „Io vado al mercato“ ili „Loro studiano per l'esame“ ilustruju upotrebu izjavnoga načina za prenošenje konkretnih informacija.
    Ovaj način može se konjugovati u različitim vremenima, kao što su sadašnje, prošlo i buduće, što omogućava precizno određivanje vremena radnji. Razumevanje izjavnoga načina je ključno za efikasnu komunikaciju i razumevanje nijansi italijanskog jezika.

    congiuntivo ordire. Konjunktiv glagola ordire


    Tempo semplice

    ordire congiuntivo presente

    io ordisca
    🔊
    tu ordisca
    🔊
    lui/lei/Lei ordisca
    🔊
    noi ordiamo
    🔊
    voi ordiate
    🔊
    loro ordiscano
    🔊
    Tempo semplice

    ordire congiuntivo imperfetto

    io ordissi
    🔊
    tu ordissi
    🔊
    lui/lei/Lei ordisse
    🔊
    noi ordissimo
    🔊
    voi ordiste
    🔊
    loro ordissero
    🔊

    Tempo composto

    ordire congiuntivo passato

    io abbia ordito
    🔊
    tu abbia ordito
    🔊
    lui/lei/Lei abbia ordito
    🔊
    noi abbiamo ordito
    🔊
    voi abbiate ordito
    🔊
    loro abbiano ordito
    🔊
    Tempo composto

    ordire congiuntivo trapassato

    io avessi ordito
    🔊
    tu avessi ordito
    🔊
    lui/lei/Lei avesse ordito
    🔊
    noi avessimo ordito
    🔊
    voi aveste ordito
    🔊
    loro avessero ordito
    🔊

    Opšte informacije o konjunktivu (Congiuntivo) italijanskih glagola

    Konjunktiv (Congiuntivo) je osnovni način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje nesigurnosti, želja, emocija i hipotetičkih situacija. Upotrebljava se kada se govori o radnjama koje nisu sigurne ili stvarne, kao što su slučajevi sumnje ili mogućnosti.
    Na primer, rečenice kao „Spero che tu venga“ ili „Se avessi tempo, partirei“ ilustruju upotrebu konjunktiva za izražavanje stanja uma ili događaja koji zavise od uslova.
    Ovaj način može se pojaviti u različitim vremenima, kao što su sadašnje i prošlo, i ključan je za nijansiranu komunikaciju i izražavanje složenih misli u italijanskom jeziku.

    condizionale ordire. Kondicional glagola ordire


    Tempo semplice

    ordire condizionale presente

    io ordirei
    🔊
    tu ordiresti
    🔊
    lui/lei/Lei ordirebbe
    🔊
    noi ordiremmo
    🔊
    voi ordireste
    🔊
    loro orderebbero
    🔊
    Tempo composto

    ordire condizionale passato

    io avrei ordito
    🔊
    tu avresti ordito
    🔊
    lui/lei/Lei avrebbe ordito
    🔊
    noi avremmo ordito
    🔊
    voi avreste ordito
    🔊
    loro avrebbero ordito
    🔊

    Opšte informacije o kondicionalu (Condizionale) italijanskih glagola

    Kondicional (Condizionale) je osnovno glagolsko stanje u italijanskom jeziku, koje se koristi za izražavanje radnji ili stanja koja zavise od određenih uslova. Često se koristi za izražavanje želja, molbi ili hipotetičkih situacija koje nisu izvesne.
    Na primer, rečenice kao što su "Vorrei un caffè" ili "Se avessi più tempo, viaggerei di più" pokazuju kako se kondicional koristi za izražavanje situacija koje zavise od određenih okolnosti.
    Ovo glagolsko stanje može se konjugovati u sadašnjem i prošlom vremenu i ključno je za jasno izražavanje i prenošenje složenih misli na italijanskom jeziku.

    imperativo ordire. Imperativ glagola ordire


    ordire imperativo

    tu ordi
    🔊
    noi ordiamo
    🔊
    voi ordite
    🔊

    ordire congiuntivo esortativo

    Lei ordisca
    🔊
    Che lui/lei ordisca
    🔊
    Che loro ordiscano
    🔊

    Opšte informacije o imperativu (Imperativo) italijanskih glagola

    Imperativ (Imperativo) je važan način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za davanje naredbi, uputstava ili saveta. Oblikuje se za drugo lice jednine, drugo lice množine i prvo lice množine.
    Na primer, rečenice kao „Fai attenzione!“ ili „Parlate lentamente!“ pokazuju kako se imperativ može koristiti za direktnu i jasnu komunikaciju. Izraz „Andiamo!“ koji označava poziv da se nešto zajedno uradi, takođe je primer imperativa.
    Međutim, važno je napomenuti da imperativ nema oblike za treće lice jednine i množine. U tim slučajevima se koristi konjunktiv za izražavanje želja ili preporuka na nežniji način. Ova osobina čini italijanski jezik jedinstvenim, jer konjunktiv donosi notu ljubaznosti i delikatnosti u razgovore.
    Poznavanje imperativa i njegova pravilna upotreba su ključni za efikasnu komunikaciju i održavanje prijateljskog tona u svakodnevnim interakcijama.

    Evo zašto je važno koristiti naš trener za konjugaciju pri učenju italijanskog!

    Konjugacija glagola je jedan od najzahtevnijih delova italijanskog jezika, a njeno savladavanje zahteva redovno vežbanje.
    Uz naš interaktivni alat možete vežbati na zabavan i personalizovan način, savladavajući i najčešće korišćene glagole, kao i one složenije. Naš trener vam pomaže da poboljšate tačnost i brzinu, čineći vaše izražavanje tečnijim.
    Bilo da ste početnik ili napredni korisnik, naš trener konjugacije pomoći će vam da podignete svoje jezičke veštine na viši nivo!