🔍
    sense 1v
    sense 2v
    U italijanskom jeziku postoje četiri glavna načina glagola: indikativ, konjunktiv, kondicional i imperativ. Svaki od ovih načina služi za izražavanje različitih namera, radnji ili stanja.
    Indikativ govori o činjenicama, konjunktiv o sumnjama i željama, kondicional o hipotetičkim situacijama, a imperativ za naredbe i zahteve.
    Pravilno savladavanje svih ovih načina omogućava vam da lako izrazite razne misli i osećanja u svakodnevnom razgovoru.
    Ha mandato una lettera. (Alessandro Manzoni, I Promessi Sposi)
    mandare :
    man||re : (accento grave)

    indicativo mandare. Izjavni način glagola mandare


    Tempo semplice

    mandare presente

    io mando
    🔊
    tu mandi
    🔊
    lui/lei/Lei manda
    🔊
    noi mandiamo
    🔊
    voi mandate
    🔊
    loro mandano
    🔊
    Tempo semplice

    mandare imperfetto

    io mandavo
    🔊
    tu mandavi
    🔊
    lui/lei/Lei mandava
    🔊
    noi mandavamo
    🔊
    voi mandavate
    🔊
    loro mandavano
    🔊

    Tempo semplice

    mandare futuro semplice

    io manderò
    🔊
    tu manderai
    🔊
    lui/lei/Lei manderà
    🔊
    noi manderemo
    🔊
    voi manderete
    🔊
    loro manderanno
    🔊
    Tempo semplice

    mandare passato remoto

    io mandai
    🔊
    tu mandasti
    🔊
    lui/lei/Lei mandò
    🔊
    noi mandammo
    🔊
    voi mandaste
    🔊
    loro mandarono
    🔊

    Tempo composto

    mandare futuro anteriore

    io avrò mandato
    🔊
    tu avrai mandato
    🔊
    lui/lei/Lei avrà mandato
    🔊
    noi avremo mandato
    🔊
    voi avrete mandato
    🔊
    loro avranno mandato
    🔊
    Tempo composto

    mandare passato prossimo

    io ho mandato
    🔊
    tu hai mandato
    🔊
    lui/lei/Lei ha mandato
    🔊
    noi abbiamo mandato
    🔊
    voi avete mandato
    🔊
    loro hanno mandato
    🔊

    Tempo composto

    mandare trapassato prossimo

    io avevo mandato
    🔊
    tu avevi mandato
    🔊
    lui/lei/Lei aveva mandato
    🔊
    noi avevamo mandato
    🔊
    voi avevate mandato
    🔊
    loro avevano mandato
    🔊
    Tempo composto

    mandare trapassato remoto

    io ebbi mandato
    🔊
    tu avesti mandato
    🔊
    lui/lei/Lei ebbe mandato
    🔊
    noi avemmo mandato
    🔊
    voi aveste mandato
    🔊
    loro ebbero mandato
    🔊

    Opšte informacije o indikativu (Indicativo) italijanskih glagola

    Izjavni način (Indicativo) je jedan od osnovnih načina glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje radnji, stanja ili događaja koji se smatraju stvarnim ili sigurnim. Koristi se za opisivanje činjenica, svakodnevnih rutina i objektivnih situacija.
    Na primer, rečenice kao „Io vado al mercato“ ili „Loro studiano per l'esame“ ilustruju upotrebu izjavnoga načina za prenošenje konkretnih informacija.
    Ovaj način može se konjugovati u različitim vremenima, kao što su sadašnje, prošlo i buduće, što omogućava precizno određivanje vremena radnji. Razumevanje izjavnoga načina je ključno za efikasnu komunikaciju i razumevanje nijansi italijanskog jezika.

    congiuntivo mandare. Konjunktiv glagola mandare


    Tempo semplice

    mandare congiuntivo presente

    io mandi
    🔊
    tu mandi
    🔊
    lui/lei/Lei mandi
    🔊
    noi mandiamo
    🔊
    voi mandiate
    🔊
    loro mandino
    🔊
    Tempo semplice

    mandare congiuntivo imperfetto

    io mandassi
    🔊
    tu mandassi
    🔊
    lui/lei/Lei mandasse
    🔊
    noi mandassimo
    🔊
    voi mandaste
    🔊
    loro mandassero
    🔊

    Tempo composto

    mandare congiuntivo passato

    io abbia mandato
    🔊
    tu abbia mandato
    🔊
    lui/lei/Lei abbia mandato
    🔊
    noi abbiamo mandato
    🔊
    voi abbiate mandato
    🔊
    loro abbiano mandato
    🔊
    Tempo composto

    mandare congiuntivo trapassato

    io avessi mandato
    🔊
    tu avessi mandato
    🔊
    lui/lei/Lei avesse mandato
    🔊
    noi avessimo mandato
    🔊
    voi aveste mandato
    🔊
    loro avessero mandato
    🔊

    Opšte informacije o konjunktivu (Congiuntivo) italijanskih glagola

    Konjunktiv (Congiuntivo) je osnovni način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje nesigurnosti, želja, emocija i hipotetičkih situacija. Upotrebljava se kada se govori o radnjama koje nisu sigurne ili stvarne, kao što su slučajevi sumnje ili mogućnosti.
    Na primer, rečenice kao „Spero che tu venga“ ili „Se avessi tempo, partirei“ ilustruju upotrebu konjunktiva za izražavanje stanja uma ili događaja koji zavise od uslova.
    Ovaj način može se pojaviti u različitim vremenima, kao što su sadašnje i prošlo, i ključan je za nijansiranu komunikaciju i izražavanje složenih misli u italijanskom jeziku.

    condizionale mandare. Kondicional glagola mandare


    Tempo semplice

    mandare condizionale presente

    io manderei
    🔊
    tu manderesti
    🔊
    lui/lei/Lei manderebbe
    🔊
    noi manderemmo
    🔊
    voi mandereste
    🔊
    loro manderebbero
    🔊
    Tempo composto

    mandare condizionale passato

    io avrei mandato
    🔊
    tu avresti mandato
    🔊
    lui/lei/Lei avrebbe mandato
    🔊
    noi avremmo mandato
    🔊
    voi avreste mandato
    🔊
    loro avrebbero mandato
    🔊

    Opšte informacije o kondicionalu (Condizionale) italijanskih glagola

    Kondicional (Condizionale) je osnovno glagolsko stanje u italijanskom jeziku, koje se koristi za izražavanje radnji ili stanja koja zavise od određenih uslova. Često se koristi za izražavanje želja, molbi ili hipotetičkih situacija koje nisu izvesne.
    Na primer, rečenice kao što su "Vorrei un caffè" ili "Se avessi più tempo, viaggerei di più" pokazuju kako se kondicional koristi za izražavanje situacija koje zavise od određenih okolnosti.
    Ovo glagolsko stanje može se konjugovati u sadašnjem i prošlom vremenu i ključno je za jasno izražavanje i prenošenje složenih misli na italijanskom jeziku.

    imperativo mandare. Imperativ glagola mandare


    mandare imperativo

    tu manda
    🔊
    noi mandiamo
    🔊
    voi mandate
    🔊

    mandare congiuntivo esortativo

    Lei mandi
    🔊
    Che lui/lei mandi
    🔊
    Che loro mandino
    🔊

    Opšte informacije o imperativu (Imperativo) italijanskih glagola

    Imperativ (Imperativo) je važan način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za davanje naredbi, uputstava ili saveta. Oblikuje se za drugo lice jednine, drugo lice množine i prvo lice množine.
    Na primer, rečenice kao „Fai attenzione!“ ili „Parlate lentamente!“ pokazuju kako se imperativ može koristiti za direktnu i jasnu komunikaciju. Izraz „Andiamo!“ koji označava poziv da se nešto zajedno uradi, takođe je primer imperativa.
    Međutim, važno je napomenuti da imperativ nema oblike za treće lice jednine i množine. U tim slučajevima se koristi konjunktiv za izražavanje želja ili preporuka na nežniji način. Ova osobina čini italijanski jezik jedinstvenim, jer konjunktiv donosi notu ljubaznosti i delikatnosti u razgovore.
    Poznavanje imperativa i njegova pravilna upotreba su ključni za efikasnu komunikaciju i održavanje prijateljskog tona u svakodnevnim interakcijama.

    Evo zašto je važno koristiti naš trener za konjugaciju pri učenju italijanskog!

    Konjugacija glagola je jedan od najzahtevnijih delova italijanskog jezika, a njeno savladavanje zahteva redovno vežbanje.
    Uz naš interaktivni alat možete vežbati na zabavan i personalizovan način, savladavajući i najčešće korišćene glagole, kao i one složenije. Naš trener vam pomaže da poboljšate tačnost i brzinu, čineći vaše izražavanje tečnijim.
    Bilo da ste početnik ili napredni korisnik, naš trener konjugacije pomoći će vam da podignete svoje jezičke veštine na viši nivo!