🔍
    sense 1v
    sense 2v
    U italijanskom jeziku postoje četiri glavna načina glagola: indikativ, konjunktiv, kondicional i imperativ. Svaki od ovih načina služi za izražavanje različitih namera, radnji ili stanja.
    Indikativ govori o činjenicama, konjunktiv o sumnjama i željama, kondicional o hipotetičkim situacijama, a imperativ za naredbe i zahteve.
    Pravilno savladavanje svih ovih načina omogućava vam da lako izrazite razne misli i osećanja u svakodnevnom razgovoru.
    Ha lusingato il suo interlocutore con parole gentili. (Giovanni Verga, I Malavoglia)
    lusingare :
    lu|sin||re : (accento grave)

    indicativo lusingare. Izjavni način glagola lusingare


    Tempo semplice

    lusingare presente

    io lusingo
    🔊
    tu lusinghi
    🔊
    lui/lei/Lei lusinga
    🔊
    noi lusinghiamo
    🔊
    voi lusingate
    🔊
    loro lusingano
    🔊
    Tempo semplice

    lusingare imperfetto

    io lusingavo
    🔊
    tu lusingavi
    🔊
    lui/lei/Lei lusingava
    🔊
    noi lusingavamo
    🔊
    voi lusingavate
    🔊
    loro lusingavano
    🔊

    Tempo semplice

    lusingare futuro semplice

    io lusingherò
    🔊
    tu lusingherai
    🔊
    lui/lei/Lei lusingherà
    🔊
    noi lusingheremo
    🔊
    voi lusingherete
    🔊
    loro lusingheranno
    🔊
    Tempo semplice

    lusingare passato remoto

    io lusingai
    🔊
    tu lusingasti
    🔊
    lui/lei/Lei lusingò
    🔊
    noi lusingammo
    🔊
    voi lusingaste
    🔊
    loro lusingarono
    🔊

    Tempo composto

    lusingare futuro anteriore

    io avrò lusingato
    🔊
    tu avrai lusingato
    🔊
    lui/lei/Lei avrà lusingato
    🔊
    noi avremo lusingato
    🔊
    voi avrete lusingato
    🔊
    loro avranno lusingato
    🔊
    Tempo composto

    lusingare passato prossimo

    io ho lusingato
    🔊
    tu hai lusingato
    🔊
    lui/lei/Lei ha lusingato
    🔊
    noi abbiamo lusingato
    🔊
    voi avete lusingato
    🔊
    loro hanno lusingato
    🔊

    Tempo composto

    lusingare trapassato prossimo

    io avevo lusingato
    🔊
    tu avevi lusingato
    🔊
    lui/lei/Lei aveva lusingato
    🔊
    noi avevamo lusingato
    🔊
    voi avevate lusingato
    🔊
    loro avevano lusingato
    🔊
    Tempo composto

    lusingare trapassato remoto

    io ebbi lusingato
    🔊
    tu avesti lusingato
    🔊
    lui/lei/Lei ebbe lusingato
    🔊
    noi avemmo lusingato
    🔊
    voi aveste lusingato
    🔊
    loro ebbero lusingato
    🔊

    Opšte informacije o indikativu (Indicativo) italijanskih glagola

    Izjavni način (Indicativo) je jedan od osnovnih načina glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje radnji, stanja ili događaja koji se smatraju stvarnim ili sigurnim. Koristi se za opisivanje činjenica, svakodnevnih rutina i objektivnih situacija.
    Na primer, rečenice kao „Io vado al mercato“ ili „Loro studiano per l'esame“ ilustruju upotrebu izjavnoga načina za prenošenje konkretnih informacija.
    Ovaj način može se konjugovati u različitim vremenima, kao što su sadašnje, prošlo i buduće, što omogućava precizno određivanje vremena radnji. Razumevanje izjavnoga načina je ključno za efikasnu komunikaciju i razumevanje nijansi italijanskog jezika.

    congiuntivo lusingare. Konjunktiv glagola lusingare


    Tempo semplice

    lusingare congiuntivo presente

    io lusinghi
    🔊
    tu lusinghi
    🔊
    lui/lei/Lei lusinghi
    🔊
    noi lusinghiamo
    🔊
    voi lusinghiate
    🔊
    loro lusinghino
    🔊
    Tempo semplice

    lusingare congiuntivo imperfetto

    io lusingassi
    🔊
    tu lusingassi
    🔊
    lui/lei/Lei lusingasse
    🔊
    noi lusingassimo
    🔊
    voi lusingaste
    🔊
    loro lusingassero
    🔊

    Tempo composto

    lusingare congiuntivo passato

    io abbia lusingato
    🔊
    tu abbia lusingato
    🔊
    lui/lei/Lei abbia lusingato
    🔊
    noi abbiamo lusingato
    🔊
    voi abbiate lusingato
    🔊
    loro abbiano lusingato
    🔊
    Tempo composto

    lusingare congiuntivo trapassato

    io avessi lusingato
    🔊
    tu avessi lusingato
    🔊
    lui/lei/Lei avesse lusingato
    🔊
    noi avessimo lusingato
    🔊
    voi aveste lusingato
    🔊
    loro avessero lusingato
    🔊

    Opšte informacije o konjunktivu (Congiuntivo) italijanskih glagola

    Konjunktiv (Congiuntivo) je osnovni način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje nesigurnosti, želja, emocija i hipotetičkih situacija. Upotrebljava se kada se govori o radnjama koje nisu sigurne ili stvarne, kao što su slučajevi sumnje ili mogućnosti.
    Na primer, rečenice kao „Spero che tu venga“ ili „Se avessi tempo, partirei“ ilustruju upotrebu konjunktiva za izražavanje stanja uma ili događaja koji zavise od uslova.
    Ovaj način može se pojaviti u različitim vremenima, kao što su sadašnje i prošlo, i ključan je za nijansiranu komunikaciju i izražavanje složenih misli u italijanskom jeziku.

    condizionale lusingare. Kondicional glagola lusingare


    Tempo semplice

    lusingare condizionale presente

    io lusingherei
    🔊
    tu lusingheresti
    🔊
    lui/lei/Lei lusingherebbe
    🔊
    noi lusingheremmo
    🔊
    voi lusinghereste
    🔊
    loro lusingherebbero
    🔊
    Tempo composto

    lusingare condizionale passato

    io avrei lusingato
    🔊
    tu avresti lusingato
    🔊
    lui/lei/Lei avrebbe lusingato
    🔊
    noi avremmo lusingato
    🔊
    voi avreste lusingato
    🔊
    loro avrebbero lusingato
    🔊

    Opšte informacije o kondicionalu (Condizionale) italijanskih glagola

    Kondicional (Condizionale) je osnovno glagolsko stanje u italijanskom jeziku, koje se koristi za izražavanje radnji ili stanja koja zavise od određenih uslova. Često se koristi za izražavanje želja, molbi ili hipotetičkih situacija koje nisu izvesne.
    Na primer, rečenice kao što su "Vorrei un caffè" ili "Se avessi più tempo, viaggerei di più" pokazuju kako se kondicional koristi za izražavanje situacija koje zavise od određenih okolnosti.
    Ovo glagolsko stanje može se konjugovati u sadašnjem i prošlom vremenu i ključno je za jasno izražavanje i prenošenje složenih misli na italijanskom jeziku.

    imperativo lusingare. Imperativ glagola lusingare


    lusingare imperativo

    tu lusinga
    🔊
    noi lusinghiamo
    🔊
    voi lusingate
    🔊

    lusingare congiuntivo esortativo

    Lei lusinghi
    🔊
    Che lui/lei lusinghi
    🔊
    Che loro lusinghino
    🔊

    Opšte informacije o imperativu (Imperativo) italijanskih glagola

    Imperativ (Imperativo) je važan način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za davanje naredbi, uputstava ili saveta. Oblikuje se za drugo lice jednine, drugo lice množine i prvo lice množine.
    Na primer, rečenice kao „Fai attenzione!“ ili „Parlate lentamente!“ pokazuju kako se imperativ može koristiti za direktnu i jasnu komunikaciju. Izraz „Andiamo!“ koji označava poziv da se nešto zajedno uradi, takođe je primer imperativa.
    Međutim, važno je napomenuti da imperativ nema oblike za treće lice jednine i množine. U tim slučajevima se koristi konjunktiv za izražavanje želja ili preporuka na nežniji način. Ova osobina čini italijanski jezik jedinstvenim, jer konjunktiv donosi notu ljubaznosti i delikatnosti u razgovore.
    Poznavanje imperativa i njegova pravilna upotreba su ključni za efikasnu komunikaciju i održavanje prijateljskog tona u svakodnevnim interakcijama.

    Evo zašto je važno koristiti naš trener za konjugaciju pri učenju italijanskog!

    Konjugacija glagola je jedan od najzahtevnijih delova italijanskog jezika, a njeno savladavanje zahteva redovno vežbanje.
    Uz naš interaktivni alat možete vežbati na zabavan i personalizovan način, savladavajući i najčešće korišćene glagole, kao i one složenije. Naš trener vam pomaže da poboljšate tačnost i brzinu, čineći vaše izražavanje tečnijim.
    Bilo da ste početnik ili napredni korisnik, naš trener konjugacije pomoći će vam da podignete svoje jezičke veštine na viši nivo!