🔍
    sense 2v
    sense 1v
    U italijanskom jeziku postoje četiri glavna načina glagola: indikativ, konjunktiv, kondicional i imperativ. Svaki od ovih načina služi za izražavanje različitih namera, radnji ili stanja.
    Indikativ govori o činjenicama, konjunktiv o sumnjama i željama, kondicional o hipotetičkim situacijama, a imperativ za naredbe i zahteve.
    Pravilno savladavanje svih ovih načina omogućava vam da lako izrazite razne misli i osećanja u svakodnevnom razgovoru.
    Il cane ha leccato il proprietario. (Giosuè Carducci, Odi Barbare)
    leccare :
    lec||re : (accento grave)

    indicativo leccare. Izjavni način glagola leccare


    Tempo semplice

    leccare presente

    io lecco
    🔊
    tu lecchi
    🔊
    lui/lei/Lei lecca
    🔊
    noi lecchiamo
    🔊
    voi leccate
    🔊
    loro leccano
    🔊
    Tempo semplice

    leccare imperfetto

    io leccavo
    🔊
    tu leccavi
    🔊
    lui/lei/Lei leccava
    🔊
    noi leccavamo
    🔊
    voi leccavate
    🔊
    loro leccavano
    🔊

    Tempo semplice

    leccare futuro semplice

    io leccherò
    🔊
    tu leccherai
    🔊
    lui/lei/Lei leccherà
    🔊
    noi leccheremo
    🔊
    voi leccherete
    🔊
    loro leccheranno
    🔊
    Tempo semplice

    leccare passato remoto

    io leccai
    🔊
    tu leccasti
    🔊
    lui/lei/Lei leccò
    🔊
    noi leccammo
    🔊
    voi leccaste
    🔊
    loro leccarono
    🔊

    Tempo composto

    leccare futuro anteriore

    io avrò leccato
    🔊
    tu avrai leccato
    🔊
    lui/lei/Lei avrà leccato
    🔊
    noi avremo leccato
    🔊
    voi avrete leccato
    🔊
    loro avranno leccato
    🔊
    Tempo composto

    leccare passato prossimo

    io ho leccato
    🔊
    tu hai leccato
    🔊
    lui/lei/Lei ha leccato
    🔊
    noi abbiamo leccato
    🔊
    voi avete leccato
    🔊
    loro hanno leccato
    🔊

    Tempo composto

    leccare trapassato prossimo

    io avevo leccato
    🔊
    tu avevi leccato
    🔊
    lui/lei/Lei aveva leccato
    🔊
    noi avevamo leccato
    🔊
    voi avevate leccato
    🔊
    loro avevano leccato
    🔊
    Tempo composto

    leccare trapassato remoto

    io ebbi leccato
    🔊
    tu avesti leccato
    🔊
    lui/lei/Lei ebbe leccato
    🔊
    noi avemmo leccato
    🔊
    voi aveste leccato
    🔊
    loro ebbero leccato
    🔊

    Opšte informacije o indikativu (Indicativo) italijanskih glagola

    Izjavni način (Indicativo) je jedan od osnovnih načina glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje radnji, stanja ili događaja koji se smatraju stvarnim ili sigurnim. Koristi se za opisivanje činjenica, svakodnevnih rutina i objektivnih situacija.
    Na primer, rečenice kao „Io vado al mercato“ ili „Loro studiano per l'esame“ ilustruju upotrebu izjavnoga načina za prenošenje konkretnih informacija.
    Ovaj način može se konjugovati u različitim vremenima, kao što su sadašnje, prošlo i buduće, što omogućava precizno određivanje vremena radnji. Razumevanje izjavnoga načina je ključno za efikasnu komunikaciju i razumevanje nijansi italijanskog jezika.

    congiuntivo leccare. Konjunktiv glagola leccare


    Tempo semplice

    leccare congiuntivo presente

    io lecchi
    🔊
    tu lecchi
    🔊
    lui/lei/Lei lecchi
    🔊
    noi lecchiamo
    🔊
    voi lecchiate
    🔊
    loro lecchino
    🔊
    Tempo semplice

    leccare congiuntivo imperfetto

    io leccassi
    🔊
    tu leccassi
    🔊
    lui/lei/Lei leccasse
    🔊
    noi leccassimo
    🔊
    voi leccaste
    🔊
    loro leccassero
    🔊

    Tempo composto

    leccare congiuntivo passato

    io abbia leccato
    🔊
    tu abbia leccato
    🔊
    lui/lei/Lei abbia leccato
    🔊
    noi abbiamo leccato
    🔊
    voi abbiate leccato
    🔊
    loro abbiano leccato
    🔊
    Tempo composto

    leccare congiuntivo trapassato

    io avessi leccato
    🔊
    tu avessi leccato
    🔊
    lui/lei/Lei avesse leccato
    🔊
    noi avessimo leccato
    🔊
    voi aveste leccato
    🔊
    loro avessero leccato
    🔊

    Opšte informacije o konjunktivu (Congiuntivo) italijanskih glagola

    Konjunktiv (Congiuntivo) je osnovni način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje nesigurnosti, želja, emocija i hipotetičkih situacija. Upotrebljava se kada se govori o radnjama koje nisu sigurne ili stvarne, kao što su slučajevi sumnje ili mogućnosti.
    Na primer, rečenice kao „Spero che tu venga“ ili „Se avessi tempo, partirei“ ilustruju upotrebu konjunktiva za izražavanje stanja uma ili događaja koji zavise od uslova.
    Ovaj način može se pojaviti u različitim vremenima, kao što su sadašnje i prošlo, i ključan je za nijansiranu komunikaciju i izražavanje složenih misli u italijanskom jeziku.

    condizionale leccare. Kondicional glagola leccare


    Tempo semplice

    leccare condizionale presente

    io leccherei
    🔊
    tu leccheresti
    🔊
    lui/lei/Lei leccherebbe
    🔊
    noi leccheremmo
    🔊
    voi lecchereste
    🔊
    loro leccherebbero
    🔊
    Tempo composto

    leccare condizionale passato

    io avrei leccato
    🔊
    tu avresti leccato
    🔊
    lui/lei/Lei avrebbe leccato
    🔊
    noi avremmo leccato
    🔊
    voi avreste leccato
    🔊
    loro avrebbero leccato
    🔊

    Opšte informacije o kondicionalu (Condizionale) italijanskih glagola

    Kondicional (Condizionale) je osnovno glagolsko stanje u italijanskom jeziku, koje se koristi za izražavanje radnji ili stanja koja zavise od određenih uslova. Često se koristi za izražavanje želja, molbi ili hipotetičkih situacija koje nisu izvesne.
    Na primer, rečenice kao što su "Vorrei un caffè" ili "Se avessi più tempo, viaggerei di più" pokazuju kako se kondicional koristi za izražavanje situacija koje zavise od određenih okolnosti.
    Ovo glagolsko stanje može se konjugovati u sadašnjem i prošlom vremenu i ključno je za jasno izražavanje i prenošenje složenih misli na italijanskom jeziku.

    imperativo leccare. Imperativ glagola leccare


    leccare imperativo

    tu lecca
    🔊
    noi lecchiamo
    🔊
    voi leccate
    🔊

    leccare congiuntivo esortativo

    Lei lecchi
    🔊
    Che lui/lei lecchi
    🔊
    Che loro lecchino
    🔊

    Opšte informacije o imperativu (Imperativo) italijanskih glagola

    Imperativ (Imperativo) je važan način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za davanje naredbi, uputstava ili saveta. Oblikuje se za drugo lice jednine, drugo lice množine i prvo lice množine.
    Na primer, rečenice kao „Fai attenzione!“ ili „Parlate lentamente!“ pokazuju kako se imperativ može koristiti za direktnu i jasnu komunikaciju. Izraz „Andiamo!“ koji označava poziv da se nešto zajedno uradi, takođe je primer imperativa.
    Međutim, važno je napomenuti da imperativ nema oblike za treće lice jednine i množine. U tim slučajevima se koristi konjunktiv za izražavanje želja ili preporuka na nežniji način. Ova osobina čini italijanski jezik jedinstvenim, jer konjunktiv donosi notu ljubaznosti i delikatnosti u razgovore.
    Poznavanje imperativa i njegova pravilna upotreba su ključni za efikasnu komunikaciju i održavanje prijateljskog tona u svakodnevnim interakcijama.

    Evo zašto je važno koristiti naš trener za konjugaciju pri učenju italijanskog!

    Konjugacija glagola je jedan od najzahtevnijih delova italijanskog jezika, a njeno savladavanje zahteva redovno vežbanje.
    Uz naš interaktivni alat možete vežbati na zabavan i personalizovan način, savladavajući i najčešće korišćene glagole, kao i one složenije. Naš trener vam pomaže da poboljšate tačnost i brzinu, čineći vaše izražavanje tečnijim.
    Bilo da ste početnik ili napredni korisnik, naš trener konjugacije pomoći će vam da podignete svoje jezičke veštine na viši nivo!