🔍
    sense 2v
    sense 1v
    U italijanskom jeziku postoje četiri glavna načina glagola: indikativ, konjunktiv, kondicional i imperativ. Svaki od ovih načina služi za izražavanje različitih namera, radnji ili stanja.
    Indikativ govori o činjenicama, konjunktiv o sumnjama i željama, kondicional o hipotetičkim situacijama, a imperativ za naredbe i zahteve.
    Pravilno savladavanje svih ovih načina omogućava vam da lako izrazite razne misli i osećanja u svakodnevnom razgovoru.
    Ha largito le sue risorse. (Giosuè Carducci, Odi Barbare)
    largire :
    lar||re : (accento grave)

    indicativo largire. Izjavni način glagola largire


    Tempo semplice

    largire presente

    io largisco
    🔊
    tu largisci
    🔊
    lui/lei/Lei largisce
    🔊
    noi largiamo
    🔊
    voi largite
    🔊
    loro largiscono
    🔊
    Tempo semplice

    largire imperfetto

    io largivo
    🔊
    tu largivi
    🔊
    lui/lei/Lei largiva
    🔊
    noi largivamo
    🔊
    voi largivate
    🔊
    loro largivano
    🔊

    Tempo semplice

    largire futuro semplice

    io largirò
    🔊
    tu largirai
    🔊
    lui/lei/Lei largirà
    🔊
    noi largiremo
    🔊
    voi largirete
    🔊
    loro largiranno
    🔊
    Tempo semplice

    largire passato remoto

    io largii
    🔊
    tu largisti
    🔊
    lui/lei/Lei largì
    🔊
    noi largimmo
    🔊
    voi largiste
    🔊
    loro largirono
    🔊

    Tempo composto

    largire futuro anteriore

    io avrò largito
    🔊
    tu avrai largito
    🔊
    lui/lei/Lei avrà largito
    🔊
    noi avremo largito
    🔊
    voi avrete largito
    🔊
    loro avranno largito
    🔊
    Tempo composto

    largire passato prossimo

    io ho largito
    🔊
    tu hai largito
    🔊
    lui/lei/Lei ha largito
    🔊
    noi abbiamo largito
    🔊
    voi avete largito
    🔊
    loro hanno largito
    🔊

    Tempo composto

    largire trapassato prossimo

    io avevo largito
    🔊
    tu avevi largito
    🔊
    lui/lei/Lei aveva largito
    🔊
    noi avevamo largito
    🔊
    voi avevate largito
    🔊
    loro avevano largito
    🔊
    Tempo composto

    largire trapassato remoto

    io ebbi largito
    🔊
    tu avesti largito
    🔊
    lui/lei/Lei ebbe largito
    🔊
    noi avemmo largito
    🔊
    voi aveste largito
    🔊
    loro ebbero largito
    🔊

    Opšte informacije o indikativu (Indicativo) italijanskih glagola

    Izjavni način (Indicativo) je jedan od osnovnih načina glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje radnji, stanja ili događaja koji se smatraju stvarnim ili sigurnim. Koristi se za opisivanje činjenica, svakodnevnih rutina i objektivnih situacija.
    Na primer, rečenice kao „Io vado al mercato“ ili „Loro studiano per l'esame“ ilustruju upotrebu izjavnoga načina za prenošenje konkretnih informacija.
    Ovaj način može se konjugovati u različitim vremenima, kao što su sadašnje, prošlo i buduće, što omogućava precizno određivanje vremena radnji. Razumevanje izjavnoga načina je ključno za efikasnu komunikaciju i razumevanje nijansi italijanskog jezika.

    congiuntivo largire. Konjunktiv glagola largire


    Tempo semplice

    largire congiuntivo presente

    io largisca
    🔊
    tu largisca
    🔊
    lui/lei/Lei largisca
    🔊
    noi largiamo
    🔊
    voi largiate
    🔊
    loro largiscano
    🔊
    Tempo semplice

    largire congiuntivo imperfetto

    io largissi
    🔊
    tu largissi
    🔊
    lui/lei/Lei largisse
    🔊
    noi largissimo
    🔊
    voi largiste
    🔊
    loro largissero
    🔊

    Tempo composto

    largire congiuntivo passato

    io abbia largito
    🔊
    tu abbia largito
    🔊
    lui/lei/Lei abbia largito
    🔊
    noi abbiamo largito
    🔊
    voi abbiate largito
    🔊
    loro abbiano largito
    🔊
    Tempo composto

    largire congiuntivo trapassato

    io avessi largito
    🔊
    tu avessi largito
    🔊
    lui/lei/Lei avesse largito
    🔊
    noi avessimo largito
    🔊
    voi aveste largito
    🔊
    loro avessero largito
    🔊

    Opšte informacije o konjunktivu (Congiuntivo) italijanskih glagola

    Konjunktiv (Congiuntivo) je osnovni način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje nesigurnosti, želja, emocija i hipotetičkih situacija. Upotrebljava se kada se govori o radnjama koje nisu sigurne ili stvarne, kao što su slučajevi sumnje ili mogućnosti.
    Na primer, rečenice kao „Spero che tu venga“ ili „Se avessi tempo, partirei“ ilustruju upotrebu konjunktiva za izražavanje stanja uma ili događaja koji zavise od uslova.
    Ovaj način može se pojaviti u različitim vremenima, kao što su sadašnje i prošlo, i ključan je za nijansiranu komunikaciju i izražavanje složenih misli u italijanskom jeziku.

    condizionale largire. Kondicional glagola largire


    Tempo semplice

    largire condizionale presente

    io largirei
    🔊
    tu largiresti
    🔊
    lui/lei/Lei largirebbe
    🔊
    noi largiremmo
    🔊
    voi largireste
    🔊
    loro largerebbero
    🔊
    Tempo composto

    largire condizionale passato

    io avrei largito
    🔊
    tu avresti largito
    🔊
    lui/lei/Lei avrebbe largito
    🔊
    noi avremmo largito
    🔊
    voi avreste largito
    🔊
    loro avrebbero largito
    🔊

    Opšte informacije o kondicionalu (Condizionale) italijanskih glagola

    Kondicional (Condizionale) je osnovno glagolsko stanje u italijanskom jeziku, koje se koristi za izražavanje radnji ili stanja koja zavise od određenih uslova. Često se koristi za izražavanje želja, molbi ili hipotetičkih situacija koje nisu izvesne.
    Na primer, rečenice kao što su "Vorrei un caffè" ili "Se avessi più tempo, viaggerei di più" pokazuju kako se kondicional koristi za izražavanje situacija koje zavise od određenih okolnosti.
    Ovo glagolsko stanje može se konjugovati u sadašnjem i prošlom vremenu i ključno je za jasno izražavanje i prenošenje složenih misli na italijanskom jeziku.

    imperativo largire. Imperativ glagola largire


    largire imperativo

    tu largi
    🔊
    noi largiamo
    🔊
    voi largite
    🔊

    largire congiuntivo esortativo

    Lei largisca
    🔊
    Che lui/lei largisca
    🔊
    Che loro largiscano
    🔊

    Opšte informacije o imperativu (Imperativo) italijanskih glagola

    Imperativ (Imperativo) je važan način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za davanje naredbi, uputstava ili saveta. Oblikuje se za drugo lice jednine, drugo lice množine i prvo lice množine.
    Na primer, rečenice kao „Fai attenzione!“ ili „Parlate lentamente!“ pokazuju kako se imperativ može koristiti za direktnu i jasnu komunikaciju. Izraz „Andiamo!“ koji označava poziv da se nešto zajedno uradi, takođe je primer imperativa.
    Međutim, važno je napomenuti da imperativ nema oblike za treće lice jednine i množine. U tim slučajevima se koristi konjunktiv za izražavanje želja ili preporuka na nežniji način. Ova osobina čini italijanski jezik jedinstvenim, jer konjunktiv donosi notu ljubaznosti i delikatnosti u razgovore.
    Poznavanje imperativa i njegova pravilna upotreba su ključni za efikasnu komunikaciju i održavanje prijateljskog tona u svakodnevnim interakcijama.

    Evo zašto je važno koristiti naš trener za konjugaciju pri učenju italijanskog!

    Konjugacija glagola je jedan od najzahtevnijih delova italijanskog jezika, a njeno savladavanje zahteva redovno vežbanje.
    Uz naš interaktivni alat možete vežbati na zabavan i personalizovan način, savladavajući i najčešće korišćene glagole, kao i one složenije. Naš trener vam pomaže da poboljšate tačnost i brzinu, čineći vaše izražavanje tečnijim.
    Bilo da ste početnik ili napredni korisnik, naš trener konjugacije pomoći će vam da podignete svoje jezičke veštine na viši nivo!