U italijanskom jeziku postoje četiri glavna načina glagola: indikativ, konjunktiv, kondicional i imperativ. Svaki od ovih načina služi za izražavanje različitih namera, radnji ili stanja.
Indikativ govori o činjenicama, konjunktiv o sumnjama i željama, kondicional o hipotetičkim situacijama, a imperativ za naredbe i zahteve.
Pravilno savladavanje svih ovih načina omogućava vam da lako izrazite razne misli i osećanja u svakodnevnom razgovoru.
Lo hanno istigato a ribellarsi contro le ingiustizie. (Dante Alighieri, Divina Commedia)
istigare :
i|sti|gà|re
: (accento grave)
indicativo istigare. Izjavni način glagola istigare
|
Tempo semplice
Presente istigare |
||
| io | istigo |
🔊
|
| tu | istighi |
🔊
|
| lui/lei/Lei | istiga |
🔊
|
| noi | istighiamo |
🔊
|
| voi | istigate |
🔊
|
| loro | istigano |
🔊
|
|
Tempo semplice
Imperfetto istigare |
||
| io | istigavo |
🔊
|
| tu | istigavi |
🔊
|
| lui/lei/Lei | istigava |
🔊
|
| noi | istigavamo |
🔊
|
| voi | istigavate |
🔊
|
| loro | istigavano |
🔊
|
|
Tempo semplice
Futuro semplice istigare |
||
| io | istigherò |
🔊
|
| tu | istigherai |
🔊
|
| lui/lei/Lei | istigherà |
🔊
|
| noi | istigheremo |
🔊
|
| voi | istigherete |
🔊
|
| loro | istigheranno |
🔊
|
|
Tempo semplice
Passato remoto istigare |
||
| io | istigai |
🔊
|
| tu | istigasti |
🔊
|
| lui/lei/Lei | istigò |
🔊
|
| noi | istigammo |
🔊
|
| voi | istigaste |
🔊
|
| loro | istigarono |
🔊
|
|
Tempo composto
Futuro anteriore istigare |
||
| io | avrò istigato |
🔊
|
| tu | avrai istigato |
🔊
|
| lui/lei/Lei | avrà istigato |
🔊
|
| noi | avremo istigato |
🔊
|
| voi | avrete istigato |
🔊
|
| loro | avranno istigato |
🔊
|
|
Tempo composto
Passato prossimo istigare |
||
| io | ho istigato |
🔊
|
| tu | hai istigato |
🔊
|
| lui/lei/Lei | ha istigato |
🔊
|
| noi | abbiamo istigato |
🔊
|
| voi | avete istigato |
🔊
|
| loro | hanno istigato |
🔊
|
|
Tempo composto
Trapassato prossimo istigare |
||
| io | avevo istigato |
🔊
|
| tu | avevi istigato |
🔊
|
| lui/lei/Lei | aveva istigato |
🔊
|
| noi | avevamo istigato |
🔊
|
| voi | avevate istigato |
🔊
|
| loro | avevano istigato |
🔊
|
|
Tempo composto
Trapassato remoto istigare |
||
| io | ebbi istigato |
🔊
|
| tu | avesti istigato |
🔊
|
| lui/lei/Lei | ebbe istigato |
🔊
|
| noi | avemmo istigato |
🔊
|
| voi | aveste istigato |
🔊
|
| loro | ebbero istigato |
🔊
|
Opšte informacije o indikativu (Indicativo) italijanskih glagola
Izjavni način (Indicativo) je jedan od osnovnih načina glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje radnji, stanja ili događaja koji se smatraju stvarnim ili sigurnim. Koristi se za opisivanje činjenica, svakodnevnih rutina i objektivnih situacija.
Na primer, rečenice kao „Io vado al mercato“ ili „Loro studiano per l'esame“ ilustruju upotrebu izjavnoga načina za prenošenje konkretnih informacija.
Ovaj način može se konjugovati u različitim vremenima, kao što su sadašnje, prošlo i buduće, što omogućava precizno određivanje vremena radnji. Razumevanje izjavnoga načina je ključno za efikasnu komunikaciju i razumevanje nijansi italijanskog jezika.
congiuntivo istigare. Konjunktiv glagola istigare
|
Tempo semplice
Congiuntivo presente istigare |
||
| io | istighi |
🔊
|
| tu | istighi |
🔊
|
| lui/lei/Lei | istighi |
🔊
|
| noi | istighiamo |
🔊
|
| voi | istighiate |
🔊
|
| loro | istighino |
🔊
|
|
Tempo semplice
Congiuntivo imperfetto istigare |
||
| io | istigassi |
🔊
|
| tu | istigassi |
🔊
|
| lui/lei/Lei | istigasse |
🔊
|
| noi | istigassimo |
🔊
|
| voi | istigaste |
🔊
|
| loro | istigassero |
🔊
|
|
Tempo composto
Congiuntivo passato istigare |
||
| io | abbia istigato |
🔊
|
| tu | abbia istigato |
🔊
|
| lui/lei/Lei | abbia istigato |
🔊
|
| noi | abbiamo istigato |
🔊
|
| voi | abbiate istigato |
🔊
|
| loro | abbiano istigato |
🔊
|
|
Tempo composto
Congiuntivo trapassato istigare |
||
| io | avessi istigato |
🔊
|
| tu | avessi istigato |
🔊
|
| lui/lei/Lei | avesse istigato |
🔊
|
| noi | avessimo istigato |
🔊
|
| voi | aveste istigato |
🔊
|
| loro | avessero istigato |
🔊
|
Opšte informacije o konjunktivu (Congiuntivo) italijanskih glagola
Konjunktiv (Congiuntivo) je osnovni način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje nesigurnosti, želja, emocija i hipotetičkih situacija. Upotrebljava se kada se govori o radnjama koje nisu sigurne ili stvarne, kao što su slučajevi sumnje ili mogućnosti.
Na primer, rečenice kao „Spero che tu venga“ ili „Se avessi tempo, partirei“ ilustruju upotrebu konjunktiva za izražavanje stanja uma ili događaja koji zavise od uslova.
Ovaj način može se pojaviti u različitim vremenima, kao što su sadašnje i prošlo, i ključan je za nijansiranu komunikaciju i izražavanje složenih misli u italijanskom jeziku.
condizionale istigare. Kondicional glagola istigare
|
Tempo semplice
Condizionale presente istigare |
||
| io | istigherei |
🔊
|
| tu | istigheresti |
🔊
|
| lui/lei/Lei | istigherebbe |
🔊
|
| noi | istigheremmo |
🔊
|
| voi | istighereste |
🔊
|
| loro | istigherebbero |
🔊
|
|
Tempo composto
Condizionale passato istigare |
||
| io | avrei istigato |
🔊
|
| tu | avresti istigato |
🔊
|
| lui/lei/Lei | avrebbe istigato |
🔊
|
| noi | avremmo istigato |
🔊
|
| voi | avreste istigato |
🔊
|
| loro | avrebbero istigato |
🔊
|
Opšte informacije o kondicionalu (Condizionale) italijanskih glagola
Kondicional (Condizionale) je osnovno glagolsko stanje u italijanskom jeziku, koje se koristi za izražavanje radnji ili stanja koja zavise od određenih uslova. Često se koristi za izražavanje želja, molbi ili hipotetičkih situacija koje nisu izvesne.
Na primer, rečenice kao što su "Vorrei un caffè" ili "Se avessi più tempo, viaggerei di più" pokazuju kako se kondicional koristi za izražavanje situacija koje zavise od određenih okolnosti.
Ovo glagolsko stanje može se konjugovati u sadašnjem i prošlom vremenu e ključno je za jasno izražavanje i prenošenje složenih misli na italijanskom jeziku.
imperativo istigare. Imperativ glagola istigare
Imperativo istigare |
||
| tu | istiga |
🔊
|
| noi | istighiamo |
🔊
|
| voi | istigate |
🔊
|
Congiuntivo istigare |
||
| Lei | istighi |
🔊
|
| Che lui/lei | istighi |
🔊
|
| Che loro | istighino |
🔊
|
Opšte informacije o imperativu (Imperativo) italijanskih glagola
L'imperativo è un modo verbale essenziale nella lingua italiana, utilizzato per dare ordini, istruzioni o consigli. Si forma per la seconda persona singolare, la seconda persona plurale e la prima persona plurale.
Ad esempio, frasi come "Fai attenzione!" o "Parlate lentamente!" mostrano come l'imperativo possa essere utilizzato per comunicare in modo diretto e chiaro. Anche la forma "Andiamo!" per esprimere un invito a fare qualcosa insieme è un esempio di imperativo.
Tuttavia, è importante notare che l'imperativo non ha forme per la terza persona singolare e plurale. Per questi casi, si usa il congiuntivo esortativo, che serve a esprimere desideri o raccomandazioni in modo più gentile.
Questa caratteristica rende l'italiano unico, poiché il congiuntivo esortativo aggiunge un tocco di cortesia e delicatezza alle conversazioni. Conoscere l'imperativo e il suo utilizzo appropriato è fondamentale per comunicare efficacemente e mantenere un tono amichevole nelle interazioni quotidiane.
Evo zašto je važno koristiti naš trener za konjugaciju pri učenju italijanskog!
Konjugacija glagola je jedan od najzahtevnijih delova italijanskog jezika, a njeno savladavanje zahteva redovno vežbanje.
Uz naš interaktivni alat možete vežbati na zabavan i personalizovan način, savladavajući i najčešće korišćene glagole, kao i one složenije. Naš trener vam pomaže da poboljšate tačnost i brzinu, čineći vaše izražavanje tečnijim.
Bilo da ste početnik ili napredni korisnik, naš trener konjugacije pomoći će vam da podignete svoje jezičke veštine na viši nivo!