🔍
    sense 2v
    sense 1v
    U italijanskom jeziku postoje četiri glavna načina glagola: indikativ, konjunktiv, kondicional i imperativ. Svaki od ovih načina služi za izražavanje različitih namera, radnji ili stanja.
    Indikativ govori o činjenicama, konjunktiv o sumnjama i željama, kondicional o hipotetičkim situacijama, a imperativ za naredbe i zahteve.
    Pravilno savladavanje svih ovih načina omogućava vam da lako izrazite razne misli i osećanja u svakodnevnom razgovoru.
    La storia ha intrigato molti lettori. (Luigi Pirandello, Il Fu Mattia Pascal)
    intrigare :
    in|tri||re : (accento grave)

    indicativo intrigare. Izjavni način glagola intrigare


    Tempo semplice

    intrigare presente

    io intrigo
    🔊
    tu intrighi
    🔊
    lui/lei/Lei intriga
    🔊
    noi intrighiamo
    🔊
    voi intrigate
    🔊
    loro intrigano
    🔊
    Tempo semplice

    intrigare imperfetto

    io intrigavo
    🔊
    tu intrigavi
    🔊
    lui/lei/Lei intrigava
    🔊
    noi intrigavamo
    🔊
    voi intrigavate
    🔊
    loro intrigavano
    🔊

    Tempo semplice

    intrigare futuro semplice

    io intrigherò
    🔊
    tu intrigherai
    🔊
    lui/lei/Lei intrigherà
    🔊
    noi intrigheremo
    🔊
    voi intrigherete
    🔊
    loro intrigheranno
    🔊
    Tempo semplice

    intrigare passato remoto

    io intrigai
    🔊
    tu intrigasti
    🔊
    lui/lei/Lei intrigò
    🔊
    noi intrigammo
    🔊
    voi intrigaste
    🔊
    loro intrigarono
    🔊

    Tempo composto

    intrigare futuro anteriore

    io avrò intrigato
    🔊
    tu avrai intrigato
    🔊
    lui/lei/Lei avrà intrigato
    🔊
    noi avremo intrigato
    🔊
    voi avrete intrigato
    🔊
    loro avranno intrigato
    🔊
    Tempo composto

    intrigare passato prossimo

    io ho intrigato
    🔊
    tu hai intrigato
    🔊
    lui/lei/Lei ha intrigato
    🔊
    noi abbiamo intrigato
    🔊
    voi avete intrigato
    🔊
    loro hanno intrigato
    🔊

    Tempo composto

    intrigare trapassato prossimo

    io avevo intrigato
    🔊
    tu avevi intrigato
    🔊
    lui/lei/Lei aveva intrigato
    🔊
    noi avevamo intrigato
    🔊
    voi avevate intrigato
    🔊
    loro avevano intrigato
    🔊
    Tempo composto

    intrigare trapassato remoto

    io ebbi intrigato
    🔊
    tu avesti intrigato
    🔊
    lui/lei/Lei ebbe intrigato
    🔊
    noi avemmo intrigato
    🔊
    voi aveste intrigato
    🔊
    loro ebbero intrigato
    🔊

    Opšte informacije o indikativu (Indicativo) italijanskih glagola

    Izjavni način (Indicativo) je jedan od osnovnih načina glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje radnji, stanja ili događaja koji se smatraju stvarnim ili sigurnim. Koristi se za opisivanje činjenica, svakodnevnih rutina i objektivnih situacija.
    Na primer, rečenice kao „Io vado al mercato“ ili „Loro studiano per l'esame“ ilustruju upotrebu izjavnoga načina za prenošenje konkretnih informacija.
    Ovaj način može se konjugovati u različitim vremenima, kao što su sadašnje, prošlo i buduće, što omogućava precizno određivanje vremena radnji. Razumevanje izjavnoga načina je ključno za efikasnu komunikaciju i razumevanje nijansi italijanskog jezika.

    congiuntivo intrigare. Konjunktiv glagola intrigare


    Tempo semplice

    intrigare congiuntivo presente

    io intrighi
    🔊
    tu intrighi
    🔊
    lui/lei/Lei intrighi
    🔊
    noi intrighiamo
    🔊
    voi intrighiate
    🔊
    loro intrighino
    🔊
    Tempo semplice

    intrigare congiuntivo imperfetto

    io intrigassi
    🔊
    tu intrigassi
    🔊
    lui/lei/Lei intrigasse
    🔊
    noi intrigassimo
    🔊
    voi intrigaste
    🔊
    loro intrigassero
    🔊

    Tempo composto

    intrigare congiuntivo passato

    io abbia intrigato
    🔊
    tu abbia intrigato
    🔊
    lui/lei/Lei abbia intrigato
    🔊
    noi abbiamo intrigato
    🔊
    voi abbiate intrigato
    🔊
    loro abbiano intrigato
    🔊
    Tempo composto

    intrigare congiuntivo trapassato

    io avessi intrigato
    🔊
    tu avessi intrigato
    🔊
    lui/lei/Lei avesse intrigato
    🔊
    noi avessimo intrigato
    🔊
    voi aveste intrigato
    🔊
    loro avessero intrigato
    🔊

    Opšte informacije o konjunktivu (Congiuntivo) italijanskih glagola

    Konjunktiv (Congiuntivo) je osnovni način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje nesigurnosti, želja, emocija i hipotetičkih situacija. Upotrebljava se kada se govori o radnjama koje nisu sigurne ili stvarne, kao što su slučajevi sumnje ili mogućnosti.
    Na primer, rečenice kao „Spero che tu venga“ ili „Se avessi tempo, partirei“ ilustruju upotrebu konjunktiva za izražavanje stanja uma ili događaja koji zavise od uslova.
    Ovaj način može se pojaviti u različitim vremenima, kao što su sadašnje i prošlo, i ključan je za nijansiranu komunikaciju i izražavanje složenih misli u italijanskom jeziku.

    condizionale intrigare. Kondicional glagola intrigare


    Tempo semplice

    intrigare condizionale presente

    io intrigherei
    🔊
    tu intrigheresti
    🔊
    lui/lei/Lei intrigherebbe
    🔊
    noi intrigheremmo
    🔊
    voi intrighereste
    🔊
    loro intrigherebbero
    🔊
    Tempo composto

    intrigare condizionale passato

    io avrei intrigato
    🔊
    tu avresti intrigato
    🔊
    lui/lei/Lei avrebbe intrigato
    🔊
    noi avremmo intrigato
    🔊
    voi avreste intrigato
    🔊
    loro avrebbero intrigato
    🔊

    Opšte informacije o kondicionalu (Condizionale) italijanskih glagola

    Kondicional (Condizionale) je osnovno glagolsko stanje u italijanskom jeziku, koje se koristi za izražavanje radnji ili stanja koja zavise od određenih uslova. Često se koristi za izražavanje želja, molbi ili hipotetičkih situacija koje nisu izvesne.
    Na primer, rečenice kao što su "Vorrei un caffè" ili "Se avessi più tempo, viaggerei di più" pokazuju kako se kondicional koristi za izražavanje situacija koje zavise od određenih okolnosti.
    Ovo glagolsko stanje može se konjugovati u sadašnjem i prošlom vremenu i ključno je za jasno izražavanje i prenošenje složenih misli na italijanskom jeziku.

    imperativo intrigare. Imperativ glagola intrigare


    intrigare imperativo

    tu intriga
    🔊
    noi intrighiamo
    🔊
    voi intrigate
    🔊

    intrigare congiuntivo esortativo

    Lei intrighi
    🔊
    Che lui/lei intrighi
    🔊
    Che loro intrighino
    🔊

    Opšte informacije o imperativu (Imperativo) italijanskih glagola

    Imperativ (Imperativo) je važan način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za davanje naredbi, uputstava ili saveta. Oblikuje se za drugo lice jednine, drugo lice množine i prvo lice množine.
    Na primer, rečenice kao „Fai attenzione!“ ili „Parlate lentamente!“ pokazuju kako se imperativ može koristiti za direktnu i jasnu komunikaciju. Izraz „Andiamo!“ koji označava poziv da se nešto zajedno uradi, takođe je primer imperativa.
    Međutim, važno je napomenuti da imperativ nema oblike za treće lice jednine i množine. U tim slučajevima se koristi konjunktiv za izražavanje želja ili preporuka na nežniji način. Ova osobina čini italijanski jezik jedinstvenim, jer konjunktiv donosi notu ljubaznosti i delikatnosti u razgovore.
    Poznavanje imperativa i njegova pravilna upotreba su ključni za efikasnu komunikaciju i održavanje prijateljskog tona u svakodnevnim interakcijama.

    Evo zašto je važno koristiti naš trener za konjugaciju pri učenju italijanskog!

    Konjugacija glagola je jedan od najzahtevnijih delova italijanskog jezika, a njeno savladavanje zahteva redovno vežbanje.
    Uz naš interaktivni alat možete vežbati na zabavan i personalizovan način, savladavajući i najčešće korišćene glagole, kao i one složenije. Naš trener vam pomaže da poboljšate tačnost i brzinu, čineći vaše izražavanje tečnijim.
    Bilo da ste početnik ili napredni korisnik, naš trener konjugacije pomoći će vam da podignete svoje jezičke veštine na viši nivo!