🔍
    sense 2v
    sense 1v
    U italijanskom jeziku postoje četiri glavna načina glagola: indikativ, konjunktiv, kondicional i imperativ. Svaki od ovih načina služi za izražavanje različitih namera, radnji ili stanja.
    Indikativ govori o činjenicama, konjunktiv o sumnjama i željama, kondicional o hipotetičkim situacijama, a imperativ za naredbe i zahteve.
    Pravilno savladavanje svih ovih načina omogućava vam da lako izrazite razne misli i osećanja u svakodnevnom razgovoru.
    Il rumore ha insordito le orecchie. (Giosuè Carducci, Odi Barbare)
    insordire :
    in|sor||re : (accento grave)

    indicativo insordire. Izjavni način glagola insordire


    Tempo semplice

    insordire presente

    io insordisco
    🔊
    tu insordisci
    🔊
    lui/lei/Lei insordisce
    🔊
    noi insordiamo
    🔊
    voi insordite
    🔊
    loro insordiscono
    🔊
    Tempo semplice

    insordire imperfetto

    io insordivo
    🔊
    tu insordivi
    🔊
    lui/lei/Lei insordiva
    🔊
    noi insordivamo
    🔊
    voi insordivate
    🔊
    loro insordivano
    🔊

    Tempo semplice

    insordire futuro semplice

    io insordirò
    🔊
    tu insordirai
    🔊
    lui/lei/Lei insordirà
    🔊
    noi insordiremo
    🔊
    voi insordirete
    🔊
    loro insordiranno
    🔊
    Tempo semplice

    insordire passato remoto

    io insordii
    🔊
    tu insordisti
    🔊
    lui/lei/Lei insordì
    🔊
    noi insordimmo
    🔊
    voi insordiste
    🔊
    loro insordirono
    🔊

    Tempo composto

    insordire futuro anteriore

    io avrò insordito
    🔊
    tu avrai insordito
    🔊
    lui/lei/Lei avrà insordito
    🔊
    noi avremo insordito
    🔊
    voi avrete insordito
    🔊
    loro avranno insordito
    🔊
    Tempo composto

    insordire passato prossimo

    io ho insordito
    🔊
    tu hai insordito
    🔊
    lui/lei/Lei ha insordito
    🔊
    noi abbiamo insordito
    🔊
    voi avete insordito
    🔊
    loro hanno insordito
    🔊

    Tempo composto

    insordire trapassato prossimo

    io avevo insordito
    🔊
    tu avevi insordito
    🔊
    lui/lei/Lei aveva insordito
    🔊
    noi avevamo insordito
    🔊
    voi avevate insordito
    🔊
    loro avevano insordito
    🔊
    Tempo composto

    insordire trapassato remoto

    io ebbi insordito
    🔊
    tu avesti insordito
    🔊
    lui/lei/Lei ebbe insordito
    🔊
    noi avemmo insordito
    🔊
    voi aveste insordito
    🔊
    loro ebbero insordito
    🔊

    Opšte informacije o indikativu (Indicativo) italijanskih glagola

    Izjavni način (Indicativo) je jedan od osnovnih načina glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje radnji, stanja ili događaja koji se smatraju stvarnim ili sigurnim. Koristi se za opisivanje činjenica, svakodnevnih rutina i objektivnih situacija.
    Na primer, rečenice kao „Io vado al mercato“ ili „Loro studiano per l'esame“ ilustruju upotrebu izjavnoga načina za prenošenje konkretnih informacija.
    Ovaj način može se konjugovati u različitim vremenima, kao što su sadašnje, prošlo i buduće, što omogućava precizno određivanje vremena radnji. Razumevanje izjavnoga načina je ključno za efikasnu komunikaciju i razumevanje nijansi italijanskog jezika.

    congiuntivo insordire. Konjunktiv glagola insordire


    Tempo semplice

    insordire congiuntivo presente

    io insordisca
    🔊
    tu insordisca
    🔊
    lui/lei/Lei insordisca
    🔊
    noi insordiamo
    🔊
    voi insordiate
    🔊
    loro insordiscano
    🔊
    Tempo semplice

    insordire congiuntivo imperfetto

    io insordissi
    🔊
    tu insordissi
    🔊
    lui/lei/Lei insordisse
    🔊
    noi insordissimo
    🔊
    voi insordiste
    🔊
    loro insordissero
    🔊

    Tempo composto

    insordire congiuntivo passato

    io abbia insordito
    🔊
    tu abbia insordito
    🔊
    lui/lei/Lei abbia insordito
    🔊
    noi abbiamo insordito
    🔊
    voi abbiate insordito
    🔊
    loro abbiano insordito
    🔊
    Tempo composto

    insordire congiuntivo trapassato

    io avessi insordito
    🔊
    tu avessi insordito
    🔊
    lui/lei/Lei avesse insordito
    🔊
    noi avessimo insordito
    🔊
    voi aveste insordito
    🔊
    loro avessero insordito
    🔊

    Opšte informacije o konjunktivu (Congiuntivo) italijanskih glagola

    Konjunktiv (Congiuntivo) je osnovni način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje nesigurnosti, želja, emocija i hipotetičkih situacija. Upotrebljava se kada se govori o radnjama koje nisu sigurne ili stvarne, kao što su slučajevi sumnje ili mogućnosti.
    Na primer, rečenice kao „Spero che tu venga“ ili „Se avessi tempo, partirei“ ilustruju upotrebu konjunktiva za izražavanje stanja uma ili događaja koji zavise od uslova.
    Ovaj način može se pojaviti u različitim vremenima, kao što su sadašnje i prošlo, i ključan je za nijansiranu komunikaciju i izražavanje složenih misli u italijanskom jeziku.

    condizionale insordire. Kondicional glagola insordire


    Tempo semplice

    insordire condizionale presente

    io insordirei
    🔊
    tu insordiresti
    🔊
    lui/lei/Lei insordirebbe
    🔊
    noi insordiremmo
    🔊
    voi insordireste
    🔊
    loro insorderebbero
    🔊
    Tempo composto

    insordire condizionale passato

    io avrei insordito
    🔊
    tu avresti insordito
    🔊
    lui/lei/Lei avrebbe insordito
    🔊
    noi avremmo insordito
    🔊
    voi avreste insordito
    🔊
    loro avrebbero insordito
    🔊

    Opšte informacije o kondicionalu (Condizionale) italijanskih glagola

    Kondicional (Condizionale) je osnovno glagolsko stanje u italijanskom jeziku, koje se koristi za izražavanje radnji ili stanja koja zavise od određenih uslova. Često se koristi za izražavanje želja, molbi ili hipotetičkih situacija koje nisu izvesne.
    Na primer, rečenice kao što su "Vorrei un caffè" ili "Se avessi più tempo, viaggerei di più" pokazuju kako se kondicional koristi za izražavanje situacija koje zavise od određenih okolnosti.
    Ovo glagolsko stanje može se konjugovati u sadašnjem i prošlom vremenu i ključno je za jasno izražavanje i prenošenje složenih misli na italijanskom jeziku.

    imperativo insordire. Imperativ glagola insordire


    insordire imperativo

    tu insordi
    🔊
    noi insordiamo
    🔊
    voi insordite
    🔊

    insordire congiuntivo esortativo

    Lei insordisca
    🔊
    Che lui/lei insordisca
    🔊
    Che loro insordiscano
    🔊

    Opšte informacije o imperativu (Imperativo) italijanskih glagola

    Imperativ (Imperativo) je važan način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za davanje naredbi, uputstava ili saveta. Oblikuje se za drugo lice jednine, drugo lice množine i prvo lice množine.
    Na primer, rečenice kao „Fai attenzione!“ ili „Parlate lentamente!“ pokazuju kako se imperativ može koristiti za direktnu i jasnu komunikaciju. Izraz „Andiamo!“ koji označava poziv da se nešto zajedno uradi, takođe je primer imperativa.
    Međutim, važno je napomenuti da imperativ nema oblike za treće lice jednine i množine. U tim slučajevima se koristi konjunktiv za izražavanje želja ili preporuka na nežniji način. Ova osobina čini italijanski jezik jedinstvenim, jer konjunktiv donosi notu ljubaznosti i delikatnosti u razgovore.
    Poznavanje imperativa i njegova pravilna upotreba su ključni za efikasnu komunikaciju i održavanje prijateljskog tona u svakodnevnim interakcijama.

    Evo zašto je važno koristiti naš trener za konjugaciju pri učenju italijanskog!

    Konjugacija glagola je jedan od najzahtevnijih delova italijanskog jezika, a njeno savladavanje zahteva redovno vežbanje.
    Uz naš interaktivni alat možete vežbati na zabavan i personalizovan način, savladavajući i najčešće korišćene glagole, kao i one složenije. Naš trener vam pomaže da poboljšate tačnost i brzinu, čineći vaše izražavanje tečnijim.
    Bilo da ste početnik ili napredni korisnik, naš trener konjugacije pomoći će vam da podignete svoje jezičke veštine na viši nivo!