🔍
    sense 1v
    sense 2v
    U italijanskom jeziku postoje četiri glavna načina glagola: indikativ, konjunktiv, kondicional i imperativ. Svaki od ovih načina služi za izražavanje različitih namera, radnji ili stanja.
    Indikativ govori o činjenicama, konjunktiv o sumnjama i željama, kondicional o hipotetičkim situacijama, a imperativ za naredbe i zahteve.
    Pravilno savladavanje svih ovih načina omogućava vam da lako izrazite razne misli i osećanja u svakodnevnom razgovoru.
    È infurbito dal successo. (Alessandro Manzoni, I Promessi Sposi)
    infurbire :
    in|fur||re : (accento grave)

    indicativo infurbire. Izjavni način glagola infurbire


    Tempo semplice

    infurbire presente

    io infurbisco
    🔊
    tu infurbisci
    🔊
    lui/lei/Lei infurbisce
    🔊
    noi infurbiamo
    🔊
    voi infurbite
    🔊
    loro infurbiscono
    🔊
    Tempo semplice

    infurbire imperfetto

    io infurbivo
    🔊
    tu infurbivi
    🔊
    lui/lei/Lei infurbiva
    🔊
    noi infurbivamo
    🔊
    voi infurbivate
    🔊
    loro infurbivano
    🔊

    Tempo semplice

    infurbire futuro semplice

    io infurbirò
    🔊
    tu infurbirai
    🔊
    lui/lei/Lei infurbirà
    🔊
    noi infurbiremo
    🔊
    voi infurbirete
    🔊
    loro infurbiranno
    🔊
    Tempo semplice

    infurbire passato remoto

    io infurbii
    🔊
    tu infurbisti
    🔊
    lui/lei/Lei infurbì
    🔊
    noi infurbimmo
    🔊
    voi infurbiste
    🔊
    loro infurbirono
    🔊

    Tempo composto

    infurbire futuro anteriore

    io avrò infurbito
    🔊
    tu avrai infurbito
    🔊
    lui/lei/Lei avrà infurbito
    🔊
    noi avremo infurbito
    🔊
    voi avrete infurbito
    🔊
    loro avranno infurbito
    🔊
    Tempo composto

    infurbire passato prossimo

    io ho infurbito
    🔊
    tu hai infurbito
    🔊
    lui/lei/Lei ha infurbito
    🔊
    noi abbiamo infurbito
    🔊
    voi avete infurbito
    🔊
    loro hanno infurbito
    🔊

    Tempo composto

    infurbire trapassato prossimo

    io avevo infurbito
    🔊
    tu avevi infurbito
    🔊
    lui/lei/Lei aveva infurbito
    🔊
    noi avevamo infurbito
    🔊
    voi avevate infurbito
    🔊
    loro avevano infurbito
    🔊
    Tempo composto

    infurbire trapassato remoto

    io ebbi infurbito
    🔊
    tu avesti infurbito
    🔊
    lui/lei/Lei ebbe infurbito
    🔊
    noi avemmo infurbito
    🔊
    voi aveste infurbito
    🔊
    loro ebbero infurbito
    🔊

    Opšte informacije o indikativu (Indicativo) italijanskih glagola

    Izjavni način (Indicativo) je jedan od osnovnih načina glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje radnji, stanja ili događaja koji se smatraju stvarnim ili sigurnim. Koristi se za opisivanje činjenica, svakodnevnih rutina i objektivnih situacija.
    Na primer, rečenice kao „Io vado al mercato“ ili „Loro studiano per l'esame“ ilustruju upotrebu izjavnoga načina za prenošenje konkretnih informacija.
    Ovaj način može se konjugovati u različitim vremenima, kao što su sadašnje, prošlo i buduće, što omogućava precizno određivanje vremena radnji. Razumevanje izjavnoga načina je ključno za efikasnu komunikaciju i razumevanje nijansi italijanskog jezika.

    congiuntivo infurbire. Konjunktiv glagola infurbire


    Tempo semplice

    infurbire congiuntivo presente

    io infurbisca
    🔊
    tu infurbisca
    🔊
    lui/lei/Lei infurbisca
    🔊
    noi infurbiamo
    🔊
    voi infurbiate
    🔊
    loro infurbiscano
    🔊
    Tempo semplice

    infurbire congiuntivo imperfetto

    io infurbissi
    🔊
    tu infurbissi
    🔊
    lui/lei/Lei infurbisse
    🔊
    noi infurbissimo
    🔊
    voi infurbiste
    🔊
    loro infurbissero
    🔊

    Tempo composto

    infurbire congiuntivo passato

    io abbia infurbito
    🔊
    tu abbia infurbito
    🔊
    lui/lei/Lei abbia infurbito
    🔊
    noi abbiamo infurbito
    🔊
    voi abbiate infurbito
    🔊
    loro abbiano infurbito
    🔊
    Tempo composto

    infurbire congiuntivo trapassato

    io avessi infurbito
    🔊
    tu avessi infurbito
    🔊
    lui/lei/Lei avesse infurbito
    🔊
    noi avessimo infurbito
    🔊
    voi aveste infurbito
    🔊
    loro avessero infurbito
    🔊

    Opšte informacije o konjunktivu (Congiuntivo) italijanskih glagola

    Konjunktiv (Congiuntivo) je osnovni način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje nesigurnosti, želja, emocija i hipotetičkih situacija. Upotrebljava se kada se govori o radnjama koje nisu sigurne ili stvarne, kao što su slučajevi sumnje ili mogućnosti.
    Na primer, rečenice kao „Spero che tu venga“ ili „Se avessi tempo, partirei“ ilustruju upotrebu konjunktiva za izražavanje stanja uma ili događaja koji zavise od uslova.
    Ovaj način može se pojaviti u različitim vremenima, kao što su sadašnje i prošlo, i ključan je za nijansiranu komunikaciju i izražavanje složenih misli u italijanskom jeziku.

    condizionale infurbire. Kondicional glagola infurbire


    Tempo semplice

    infurbire condizionale presente

    io infurbirei
    🔊
    tu infurbiresti
    🔊
    lui/lei/Lei infurbirebbe
    🔊
    noi infurbiremmo
    🔊
    voi infurbireste
    🔊
    loro infurberebbero
    🔊
    Tempo composto

    infurbire condizionale passato

    io avrei infurbito
    🔊
    tu avresti infurbito
    🔊
    lui/lei/Lei avrebbe infurbito
    🔊
    noi avremmo infurbito
    🔊
    voi avreste infurbito
    🔊
    loro avrebbero infurbito
    🔊

    Opšte informacije o kondicionalu (Condizionale) italijanskih glagola

    Kondicional (Condizionale) je osnovno glagolsko stanje u italijanskom jeziku, koje se koristi za izražavanje radnji ili stanja koja zavise od određenih uslova. Često se koristi za izražavanje želja, molbi ili hipotetičkih situacija koje nisu izvesne.
    Na primer, rečenice kao što su "Vorrei un caffè" ili "Se avessi più tempo, viaggerei di più" pokazuju kako se kondicional koristi za izražavanje situacija koje zavise od određenih okolnosti.
    Ovo glagolsko stanje može se konjugovati u sadašnjem i prošlom vremenu i ključno je za jasno izražavanje i prenošenje složenih misli na italijanskom jeziku.

    imperativo infurbire. Imperativ glagola infurbire


    infurbire imperativo

    tu infurbi
    🔊
    noi infurbiamo
    🔊
    voi infurbite
    🔊

    infurbire congiuntivo esortativo

    Lei infurbisca
    🔊
    Che lui/lei infurbisca
    🔊
    Che loro infurbiscano
    🔊

    Opšte informacije o imperativu (Imperativo) italijanskih glagola

    Imperativ (Imperativo) je važan način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za davanje naredbi, uputstava ili saveta. Oblikuje se za drugo lice jednine, drugo lice množine i prvo lice množine.
    Na primer, rečenice kao „Fai attenzione!“ ili „Parlate lentamente!“ pokazuju kako se imperativ može koristiti za direktnu i jasnu komunikaciju. Izraz „Andiamo!“ koji označava poziv da se nešto zajedno uradi, takođe je primer imperativa.
    Međutim, važno je napomenuti da imperativ nema oblike za treće lice jednine i množine. U tim slučajevima se koristi konjunktiv za izražavanje želja ili preporuka na nežniji način. Ova osobina čini italijanski jezik jedinstvenim, jer konjunktiv donosi notu ljubaznosti i delikatnosti u razgovore.
    Poznavanje imperativa i njegova pravilna upotreba su ključni za efikasnu komunikaciju i održavanje prijateljskog tona u svakodnevnim interakcijama.

    Evo zašto je važno koristiti naš trener za konjugaciju pri učenju italijanskog!

    Konjugacija glagola je jedan od najzahtevnijih delova italijanskog jezika, a njeno savladavanje zahteva redovno vežbanje.
    Uz naš interaktivni alat možete vežbati na zabavan i personalizovan način, savladavajući i najčešće korišćene glagole, kao i one složenije. Naš trener vam pomaže da poboljšate tačnost i brzinu, čineći vaše izražavanje tečnijim.
    Bilo da ste početnik ili napredni korisnik, naš trener konjugacije pomoći će vam da podignete svoje jezičke veštine na viši nivo!