🔍
    sense 1v
    sense 2v
    U italijanskom jeziku postoje četiri glavna načina glagola: indikativ, konjunktiv, kondicional i imperativ. Svaki od ovih načina služi za izražavanje različitih namera, radnji ili stanja.
    Indikativ govori o činjenicama, konjunktiv o sumnjama i željama, kondicional o hipotetičkim situacijama, a imperativ za naredbe i zahteve.
    Pravilno savladavanje svih ovih načina omogućava vam da lako izrazite razne misli i osećanja u svakodnevnom razgovoru.
    Ha giurato di essere onesto e leale. (Giovanni Verga, I Malavoglia)
    giurare :
    giu||re : (accento grave)

    indicativo giurare. Izjavni način glagola giurare


    Tempo semplice

    giurare presente

    io giuro
    🔊
    tu giuri
    🔊
    lui/lei/Lei giura
    🔊
    noi giuriamo
    🔊
    voi giurate
    🔊
    loro giurano
    🔊
    Tempo semplice

    giurare imperfetto

    io giuravo
    🔊
    tu giuravi
    🔊
    lui/lei/Lei giurava
    🔊
    noi giuravamo
    🔊
    voi giuravate
    🔊
    loro giuravano
    🔊

    Tempo semplice

    giurare futuro semplice

    io giurerò
    🔊
    tu giurerai
    🔊
    lui/lei/Lei giurerà
    🔊
    noi giureremo
    🔊
    voi giurerete
    🔊
    loro giureranno
    🔊
    Tempo semplice

    giurare passato remoto

    io giurai
    🔊
    tu giurasti
    🔊
    lui/lei/Lei giurò
    🔊
    noi giurammo
    🔊
    voi giuraste
    🔊
    loro giurarono
    🔊

    Tempo composto

    giurare futuro anteriore

    io avrò giurato
    🔊
    tu avrai giurato
    🔊
    lui/lei/Lei avrà giurato
    🔊
    noi avremo giurato
    🔊
    voi avrete giurato
    🔊
    loro avranno giurato
    🔊
    Tempo composto

    giurare passato prossimo

    io ho giurato
    🔊
    tu hai giurato
    🔊
    lui/lei/Lei ha giurato
    🔊
    noi abbiamo giurato
    🔊
    voi avete giurato
    🔊
    loro hanno giurato
    🔊

    Tempo composto

    giurare trapassato prossimo

    io avevo giurato
    🔊
    tu avevi giurato
    🔊
    lui/lei/Lei aveva giurato
    🔊
    noi avevamo giurato
    🔊
    voi avevate giurato
    🔊
    loro avevano giurato
    🔊
    Tempo composto

    giurare trapassato remoto

    io ebbi giurato
    🔊
    tu avesti giurato
    🔊
    lui/lei/Lei ebbe giurato
    🔊
    noi avemmo giurato
    🔊
    voi aveste giurato
    🔊
    loro ebbero giurato
    🔊

    Opšte informacije o indikativu (Indicativo) italijanskih glagola

    Izjavni način (Indicativo) je jedan od osnovnih načina glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje radnji, stanja ili događaja koji se smatraju stvarnim ili sigurnim. Koristi se za opisivanje činjenica, svakodnevnih rutina i objektivnih situacija.
    Na primer, rečenice kao „Io vado al mercato“ ili „Loro studiano per l'esame“ ilustruju upotrebu izjavnoga načina za prenošenje konkretnih informacija.
    Ovaj način može se konjugovati u različitim vremenima, kao što su sadašnje, prošlo i buduće, što omogućava precizno određivanje vremena radnji. Razumevanje izjavnoga načina je ključno za efikasnu komunikaciju i razumevanje nijansi italijanskog jezika.

    congiuntivo giurare. Konjunktiv glagola giurare


    Tempo semplice

    giurare congiuntivo presente

    io giuri
    🔊
    tu giuri
    🔊
    lui/lei/Lei giuri
    🔊
    noi giuriamo
    🔊
    voi giuriate
    🔊
    loro giurino
    🔊
    Tempo semplice

    giurare congiuntivo imperfetto

    io giurassi
    🔊
    tu giurassi
    🔊
    lui/lei/Lei giurasse
    🔊
    noi giurassimo
    🔊
    voi giuraste
    🔊
    loro giurassero
    🔊

    Tempo composto

    giurare congiuntivo passato

    io abbia giurato
    🔊
    tu abbia giurato
    🔊
    lui/lei/Lei abbia giurato
    🔊
    noi abbiamo giurato
    🔊
    voi abbiate giurato
    🔊
    loro abbiano giurato
    🔊
    Tempo composto

    giurare congiuntivo trapassato

    io avessi giurato
    🔊
    tu avessi giurato
    🔊
    lui/lei/Lei avesse giurato
    🔊
    noi avessimo giurato
    🔊
    voi aveste giurato
    🔊
    loro avessero giurato
    🔊

    Opšte informacije o konjunktivu (Congiuntivo) italijanskih glagola

    Konjunktiv (Congiuntivo) je osnovni način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje nesigurnosti, želja, emocija i hipotetičkih situacija. Upotrebljava se kada se govori o radnjama koje nisu sigurne ili stvarne, kao što su slučajevi sumnje ili mogućnosti.
    Na primer, rečenice kao „Spero che tu venga“ ili „Se avessi tempo, partirei“ ilustruju upotrebu konjunktiva za izražavanje stanja uma ili događaja koji zavise od uslova.
    Ovaj način može se pojaviti u različitim vremenima, kao što su sadašnje i prošlo, i ključan je za nijansiranu komunikaciju i izražavanje složenih misli u italijanskom jeziku.

    condizionale giurare. Kondicional glagola giurare


    Tempo semplice

    giurare condizionale presente

    io giurerei
    🔊
    tu giureresti
    🔊
    lui/lei/Lei giurerebbe
    🔊
    noi giureremmo
    🔊
    voi giurereste
    🔊
    loro giurerebbero
    🔊
    Tempo composto

    giurare condizionale passato

    io avrei giurato
    🔊
    tu avresti giurato
    🔊
    lui/lei/Lei avrebbe giurato
    🔊
    noi avremmo giurato
    🔊
    voi avreste giurato
    🔊
    loro avrebbero giurato
    🔊

    Opšte informacije o kondicionalu (Condizionale) italijanskih glagola

    Kondicional (Condizionale) je osnovno glagolsko stanje u italijanskom jeziku, koje se koristi za izražavanje radnji ili stanja koja zavise od određenih uslova. Često se koristi za izražavanje želja, molbi ili hipotetičkih situacija koje nisu izvesne.
    Na primer, rečenice kao što su "Vorrei un caffè" ili "Se avessi più tempo, viaggerei di più" pokazuju kako se kondicional koristi za izražavanje situacija koje zavise od određenih okolnosti.
    Ovo glagolsko stanje može se konjugovati u sadašnjem i prošlom vremenu i ključno je za jasno izražavanje i prenošenje složenih misli na italijanskom jeziku.

    imperativo giurare. Imperativ glagola giurare


    giurare imperativo

    tu giura
    🔊
    noi giuriamo
    🔊
    voi giurate
    🔊

    giurare congiuntivo esortativo

    Lei giuri
    🔊
    Che lui/lei giuri
    🔊
    Che loro giurino
    🔊

    Opšte informacije o imperativu (Imperativo) italijanskih glagola

    Imperativ (Imperativo) je važan način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za davanje naredbi, uputstava ili saveta. Oblikuje se za drugo lice jednine, drugo lice množine i prvo lice množine.
    Na primer, rečenice kao „Fai attenzione!“ ili „Parlate lentamente!“ pokazuju kako se imperativ može koristiti za direktnu i jasnu komunikaciju. Izraz „Andiamo!“ koji označava poziv da se nešto zajedno uradi, takođe je primer imperativa.
    Međutim, važno je napomenuti da imperativ nema oblike za treće lice jednine i množine. U tim slučajevima se koristi konjunktiv za izražavanje želja ili preporuka na nežniji način. Ova osobina čini italijanski jezik jedinstvenim, jer konjunktiv donosi notu ljubaznosti i delikatnosti u razgovore.
    Poznavanje imperativa i njegova pravilna upotreba su ključni za efikasnu komunikaciju i održavanje prijateljskog tona u svakodnevnim interakcijama.

    Evo zašto je važno koristiti naš trener za konjugaciju pri učenju italijanskog!

    Konjugacija glagola je jedan od najzahtevnijih delova italijanskog jezika, a njeno savladavanje zahteva redovno vežbanje.
    Uz naš interaktivni alat možete vežbati na zabavan i personalizovan način, savladavajući i najčešće korišćene glagole, kao i one složenije. Naš trener vam pomaže da poboljšate tačnost i brzinu, čineći vaše izražavanje tečnijim.
    Bilo da ste početnik ili napredni korisnik, naš trener konjugacije pomoći će vam da podignete svoje jezičke veštine na viši nivo!