Izaberite vaš jezik

🔍
    U italijanskom jeziku postoje četiri glavna načina glagola: indikativ, konjunktiv, kondicional i imperativ. Svaki od ovih načina služi za izražavanje različitih namera, radnji ili stanja.
    Indikativ govori o činjenicama, konjunktiv o sumnjama i željama, kondicional o hipotetičkim situacijama, a imperativ za naredbe i zahteve.
    Pravilno savladavanje svih ovih načina omogućava vam da lako izrazite razne misli i osećanja u svakodnevnom razgovoru.
    Ha fumato un sigaro dopo cena. (Giosuè Carducci, Odi Barbare)
    fumare : пушити
    fu||re : (accento grave)

    indicativo fumare. Izjavni način glagola fumare


    Tempo semplice

    Presente fumare

    io fumo
    🔊
    tu fumi
    🔊
    lui/lei/Lei fuma
    🔊
    noi fumiamo
    🔊
    voi fumate
    🔊
    loro fumano
    🔊
    Tempo semplice

    Imperfetto fumare

    io fumavo
    🔊
    tu fumavi
    🔊
    lui/lei/Lei fumava
    🔊
    noi fumavamo
    🔊
    voi fumavate
    🔊
    loro fumavano
    🔊

    Tempo semplice

    Futuro semplice fumare

    io fumerò
    🔊
    tu fumerai
    🔊
    lui/lei/Lei fumerà
    🔊
    noi fumeremo
    🔊
    voi fumerete
    🔊
    loro fumeranno
    🔊
    Tempo semplice

    Passato remoto fumare

    io fumai
    🔊
    tu fumasti
    🔊
    lui/lei/Lei fumò
    🔊
    noi fumammo
    🔊
    voi fumaste
    🔊
    loro fumarono
    🔊

    Tempo composto

    Futuro anteriore fumare

    io avrò fumato
    🔊
    tu avrai fumato
    🔊
    lui/lei/Lei avrà fumato
    🔊
    noi avremo fumato
    🔊
    voi avrete fumato
    🔊
    loro avranno fumato
    🔊
    Tempo composto

    Passato prossimo fumare

    io ho fumato
    🔊
    tu hai fumato
    🔊
    lui/lei/Lei ha fumato
    🔊
    noi abbiamo fumato
    🔊
    voi avete fumato
    🔊
    loro hanno fumato
    🔊

    Tempo composto

    Trapassato prossimo fumare

    io avevo fumato
    🔊
    tu avevi fumato
    🔊
    lui/lei/Lei aveva fumato
    🔊
    noi avevamo fumato
    🔊
    voi avevate fumato
    🔊
    loro avevano fumato
    🔊
    Tempo composto

    Trapassato remoto fumare

    io ebbi fumato
    🔊
    tu avesti fumato
    🔊
    lui/lei/Lei ebbe fumato
    🔊
    noi avemmo fumato
    🔊
    voi aveste fumato
    🔊
    loro ebbero fumato
    🔊

    Opšte informacije o indikativu (Indicativo) italijanskih glagola

    Izjavni način (Indicativo) je jedan od osnovnih načina glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje radnji, stanja ili događaja koji se smatraju stvarnim ili sigurnim. Koristi se za opisivanje činjenica, svakodnevnih rutina i objektivnih situacija.
    Na primer, rečenice kao „Io vado al mercato“ ili „Loro studiano per l'esame“ ilustruju upotrebu izjavnoga načina za prenošenje konkretnih informacija.
    Ovaj način može se konjugovati u različitim vremenima, kao što su sadašnje, prošlo i buduće, što omogućava precizno određivanje vremena radnji. Razumevanje izjavnoga načina je ključno za efikasnu komunikaciju i razumevanje nijansi italijanskog jezika.

    congiuntivo fumare. Konjunktiv glagola fumare


    Tempo semplice

    Congiuntivo presente fumare

    io fumi
    🔊
    tu fumi
    🔊
    lui/lei/Lei fumi
    🔊
    noi fumiamo
    🔊
    voi fumiate
    🔊
    loro fumino
    🔊
    Tempo semplice

    Congiuntivo imperfetto fumare

    io fumassi
    🔊
    tu fumassi
    🔊
    lui/lei/Lei fumasse
    🔊
    noi fumassimo
    🔊
    voi fumaste
    🔊
    loro fumassero
    🔊

    Tempo composto

    Congiuntivo passato fumare

    io abbia fumato
    🔊
    tu abbia fumato
    🔊
    lui/lei/Lei abbia fumato
    🔊
    noi abbiamo fumato
    🔊
    voi abbiate fumato
    🔊
    loro abbiano fumato
    🔊
    Tempo composto

    Congiuntivo trapassato fumare

    io avessi fumato
    🔊
    tu avessi fumato
    🔊
    lui/lei/Lei avesse fumato
    🔊
    noi avessimo fumato
    🔊
    voi aveste fumato
    🔊
    loro avessero fumato
    🔊

    Opšte informacije o konjunktivu (Congiuntivo) italijanskih glagola

    Konjunktiv (Congiuntivo) je osnovni način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje nesigurnosti, želja, emocija i hipotetičkih situacija. Upotrebljava se kada se govori o radnjama koje nisu sigurne ili stvarne, kao što su slučajevi sumnje ili mogućnosti.
    Na primer, rečenice kao „Spero che tu venga“ ili „Se avessi tempo, partirei“ ilustruju upotrebu konjunktiva za izražavanje stanja uma ili događaja koji zavise od uslova.
    Ovaj način može se pojaviti u različitim vremenima, kao što su sadašnje i prošlo, i ključan je za nijansiranu komunikaciju i izražavanje složenih misli u italijanskom jeziku.

    condizionale fumare. Kondicional glagola fumare


    Tempo semplice

    Condizionale presente fumare

    io fumerei
    🔊
    tu fumeresti
    🔊
    lui/lei/Lei fumerebbe
    🔊
    noi fumeremmo
    🔊
    voi fumereste
    🔊
    loro fumerebbero
    🔊
    Tempo composto

    Condizionale passato fumare

    io avrei fumato
    🔊
    tu avresti fumato
    🔊
    lui/lei/Lei avrebbe fumato
    🔊
    noi avremmo fumato
    🔊
    voi avreste fumato
    🔊
    loro avrebbero fumato
    🔊

    Opšte informacije o kondicionalu (Condizionale) italijanskih glagola

    Kondicional (Condizionale) je osnovno glagolsko stanje u italijanskom jeziku, koje se koristi za izražavanje radnji ili stanja koja zavise od određenih uslova. Često se koristi za izražavanje želja, molbi ili hipotetičkih situacija koje nisu izvesne.
    Na primer, rečenice kao što su "Vorrei un caffè" ili "Se avessi più tempo, viaggerei di più" pokazuju kako se kondicional koristi za izražavanje situacija koje zavise od određenih okolnosti.
    Ovo glagolsko stanje može se konjugovati u sadašnjem i prošlom vremenu e ključno je za jasno izražavanje i prenošenje složenih misli na italijanskom jeziku.

    imperativo fumare. Imperativ glagola fumare


    Imperativo fumare

    tu fuma
    🔊
    noi fumiamo
    🔊
    voi fumate
    🔊

    Congiuntivo fumare

    Lei fumi
    🔊
    Che lui/lei fumi
    🔊
    Che loro fumino
    🔊

    Opšte informacije o imperativu (Imperativo) italijanskih glagola

    L'imperativo è un modo verbale essenziale nella lingua italiana, utilizzato per dare ordini, istruzioni o consigli. Si forma per la seconda persona singolare, la seconda persona plurale e la prima persona plurale.
    Ad esempio, frasi come "Fai attenzione!" o "Parlate lentamente!" mostrano come l'imperativo possa essere utilizzato per comunicare in modo diretto e chiaro. Anche la forma "Andiamo!" per esprimere un invito a fare qualcosa insieme è un esempio di imperativo.
    Tuttavia, è importante notare che l'imperativo non ha forme per la terza persona singolare e plurale. Per questi casi, si usa il congiuntivo esortativo, che serve a esprimere desideri o raccomandazioni in modo più gentile.
    Questa caratteristica rende l'italiano unico, poiché il congiuntivo esortativo aggiunge un tocco di cortesia e delicatezza alle conversazioni. Conoscere l'imperativo e il suo utilizzo appropriato è fondamentale per comunicare efficacemente e mantenere un tono amichevole nelle interazioni quotidiane.

    Evo zašto je važno koristiti naš trener za konjugaciju pri učenju italijanskog!

    Konjugacija glagola je jedan od najzahtevnijih delova italijanskog jezika, a njeno savladavanje zahteva redovno vežbanje.
    Uz naš interaktivni alat možete vežbati na zabavan i personalizovan način, savladavajući i najčešće korišćene glagole, kao i one složenije. Naš trener vam pomaže da poboljšate tačnost i brzinu, čineći vaše izražavanje tečnijim.
    Bilo da ste početnik ili napredni korisnik, naš trener konjugacije pomoći će vam da podignete svoje jezičke veštine na viši nivo!