🔍
    sense 2v
    sense 1v
    U italijanskom jeziku postoje četiri glavna načina glagola: indikativ, konjunktiv, kondicional i imperativ. Svaki od ovih načina služi za izražavanje različitih namera, radnji ili stanja.
    Indikativ govori o činjenicama, konjunktiv o sumnjama i željama, kondicional o hipotetičkim situacijama, a imperativ za naredbe i zahteve.
    Pravilno savladavanje svih ovih načina omogućava vam da lako izrazite razne misli i osećanja u svakodnevnom razgovoru.
    Ha frugato nel cassetto. (Giosuè Carducci, Odi Barbare)
    frugare :
    fru||re : (accento grave)

    indicativo frugare. Izjavni način glagola frugare


    Tempo semplice

    frugare presente

    io frugo
    🔊
    tu frughi
    🔊
    lui/lei/Lei fruga
    🔊
    noi frughiamo
    🔊
    voi frugate
    🔊
    loro frugano
    🔊
    Tempo semplice

    frugare imperfetto

    io frugavo
    🔊
    tu frugavi
    🔊
    lui/lei/Lei frugava
    🔊
    noi frugavamo
    🔊
    voi frugavate
    🔊
    loro frugavano
    🔊

    Tempo semplice

    frugare futuro semplice

    io frugherò
    🔊
    tu frugherai
    🔊
    lui/lei/Lei frugherà
    🔊
    noi frugheremo
    🔊
    voi frugherete
    🔊
    loro frugheranno
    🔊
    Tempo semplice

    frugare passato remoto

    io frugai
    🔊
    tu frugasti
    🔊
    lui/lei/Lei frugò
    🔊
    noi frugammo
    🔊
    voi frugaste
    🔊
    loro frugarono
    🔊

    Tempo composto

    frugare futuro anteriore

    io avrò frugato
    🔊
    tu avrai frugato
    🔊
    lui/lei/Lei avrà frugato
    🔊
    noi avremo frugato
    🔊
    voi avrete frugato
    🔊
    loro avranno frugato
    🔊
    Tempo composto

    frugare passato prossimo

    io ho frugato
    🔊
    tu hai frugato
    🔊
    lui/lei/Lei ha frugato
    🔊
    noi abbiamo frugato
    🔊
    voi avete frugato
    🔊
    loro hanno frugato
    🔊

    Tempo composto

    frugare trapassato prossimo

    io avevo frugato
    🔊
    tu avevi frugato
    🔊
    lui/lei/Lei aveva frugato
    🔊
    noi avevamo frugato
    🔊
    voi avevate frugato
    🔊
    loro avevano frugato
    🔊
    Tempo composto

    frugare trapassato remoto

    io ebbi frugato
    🔊
    tu avesti frugato
    🔊
    lui/lei/Lei ebbe frugato
    🔊
    noi avemmo frugato
    🔊
    voi aveste frugato
    🔊
    loro ebbero frugato
    🔊

    Opšte informacije o indikativu (Indicativo) italijanskih glagola

    Izjavni način (Indicativo) je jedan od osnovnih načina glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje radnji, stanja ili događaja koji se smatraju stvarnim ili sigurnim. Koristi se za opisivanje činjenica, svakodnevnih rutina i objektivnih situacija.
    Na primer, rečenice kao „Io vado al mercato“ ili „Loro studiano per l'esame“ ilustruju upotrebu izjavnoga načina za prenošenje konkretnih informacija.
    Ovaj način može se konjugovati u različitim vremenima, kao što su sadašnje, prošlo i buduće, što omogućava precizno određivanje vremena radnji. Razumevanje izjavnoga načina je ključno za efikasnu komunikaciju i razumevanje nijansi italijanskog jezika.

    congiuntivo frugare. Konjunktiv glagola frugare


    Tempo semplice

    frugare congiuntivo presente

    io frughi
    🔊
    tu frughi
    🔊
    lui/lei/Lei frughi
    🔊
    noi frughiamo
    🔊
    voi frughiate
    🔊
    loro frughino
    🔊
    Tempo semplice

    frugare congiuntivo imperfetto

    io frugassi
    🔊
    tu frugassi
    🔊
    lui/lei/Lei frugasse
    🔊
    noi frugassimo
    🔊
    voi frugaste
    🔊
    loro frugassero
    🔊

    Tempo composto

    frugare congiuntivo passato

    io abbia frugato
    🔊
    tu abbia frugato
    🔊
    lui/lei/Lei abbia frugato
    🔊
    noi abbiamo frugato
    🔊
    voi abbiate frugato
    🔊
    loro abbiano frugato
    🔊
    Tempo composto

    frugare congiuntivo trapassato

    io avessi frugato
    🔊
    tu avessi frugato
    🔊
    lui/lei/Lei avesse frugato
    🔊
    noi avessimo frugato
    🔊
    voi aveste frugato
    🔊
    loro avessero frugato
    🔊

    Opšte informacije o konjunktivu (Congiuntivo) italijanskih glagola

    Konjunktiv (Congiuntivo) je osnovni način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje nesigurnosti, želja, emocija i hipotetičkih situacija. Upotrebljava se kada se govori o radnjama koje nisu sigurne ili stvarne, kao što su slučajevi sumnje ili mogućnosti.
    Na primer, rečenice kao „Spero che tu venga“ ili „Se avessi tempo, partirei“ ilustruju upotrebu konjunktiva za izražavanje stanja uma ili događaja koji zavise od uslova.
    Ovaj način može se pojaviti u različitim vremenima, kao što su sadašnje i prošlo, i ključan je za nijansiranu komunikaciju i izražavanje složenih misli u italijanskom jeziku.

    condizionale frugare. Kondicional glagola frugare


    Tempo semplice

    frugare condizionale presente

    io frugherei
    🔊
    tu frugheresti
    🔊
    lui/lei/Lei frugherebbe
    🔊
    noi frugheremmo
    🔊
    voi frughereste
    🔊
    loro frugherebbero
    🔊
    Tempo composto

    frugare condizionale passato

    io avrei frugato
    🔊
    tu avresti frugato
    🔊
    lui/lei/Lei avrebbe frugato
    🔊
    noi avremmo frugato
    🔊
    voi avreste frugato
    🔊
    loro avrebbero frugato
    🔊

    Opšte informacije o kondicionalu (Condizionale) italijanskih glagola

    Kondicional (Condizionale) je osnovno glagolsko stanje u italijanskom jeziku, koje se koristi za izražavanje radnji ili stanja koja zavise od određenih uslova. Često se koristi za izražavanje želja, molbi ili hipotetičkih situacija koje nisu izvesne.
    Na primer, rečenice kao što su "Vorrei un caffè" ili "Se avessi più tempo, viaggerei di più" pokazuju kako se kondicional koristi za izražavanje situacija koje zavise od određenih okolnosti.
    Ovo glagolsko stanje može se konjugovati u sadašnjem i prošlom vremenu i ključno je za jasno izražavanje i prenošenje složenih misli na italijanskom jeziku.

    imperativo frugare. Imperativ glagola frugare


    frugare imperativo

    tu fruga
    🔊
    noi frughiamo
    🔊
    voi frugate
    🔊

    frugare congiuntivo esortativo

    Lei frughi
    🔊
    Che lui/lei frughi
    🔊
    Che loro frughino
    🔊

    Opšte informacije o imperativu (Imperativo) italijanskih glagola

    Imperativ (Imperativo) je važan način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za davanje naredbi, uputstava ili saveta. Oblikuje se za drugo lice jednine, drugo lice množine i prvo lice množine.
    Na primer, rečenice kao „Fai attenzione!“ ili „Parlate lentamente!“ pokazuju kako se imperativ može koristiti za direktnu i jasnu komunikaciju. Izraz „Andiamo!“ koji označava poziv da se nešto zajedno uradi, takođe je primer imperativa.
    Međutim, važno je napomenuti da imperativ nema oblike za treće lice jednine i množine. U tim slučajevima se koristi konjunktiv za izražavanje želja ili preporuka na nežniji način. Ova osobina čini italijanski jezik jedinstvenim, jer konjunktiv donosi notu ljubaznosti i delikatnosti u razgovore.
    Poznavanje imperativa i njegova pravilna upotreba su ključni za efikasnu komunikaciju i održavanje prijateljskog tona u svakodnevnim interakcijama.

    Evo zašto je važno koristiti naš trener za konjugaciju pri učenju italijanskog!

    Konjugacija glagola je jedan od najzahtevnijih delova italijanskog jezika, a njeno savladavanje zahteva redovno vežbanje.
    Uz naš interaktivni alat možete vežbati na zabavan i personalizovan način, savladavajući i najčešće korišćene glagole, kao i one složenije. Naš trener vam pomaže da poboljšate tačnost i brzinu, čineći vaše izražavanje tečnijim.
    Bilo da ste početnik ili napredni korisnik, naš trener konjugacije pomoći će vam da podignete svoje jezičke veštine na viši nivo!