🔍
    sense 1v
    sense 2v
    U italijanskom jeziku postoje četiri glavna načina glagola: indikativ, konjunktiv, kondicional i imperativ. Svaki od ovih načina služi za izražavanje različitih namera, radnji ili stanja.
    Indikativ govori o činjenicama, konjunktiv o sumnjama i željama, kondicional o hipotetičkim situacijama, a imperativ za naredbe i zahteve.
    Pravilno savladavanje svih ovih načina omogućava vam da lako izrazite razne misli i osećanja u svakodnevnom razgovoru.
    Hanno fissato la data per il matrimonio. (Luigi Pirandello, Il Fu Mattia Pascal)
    fissare :
    fis||re : (accento grave)

    indicativo fissare. Izjavni način glagola fissare


    Tempo semplice

    fissare presente

    io fisso
    🔊
    tu fissi
    🔊
    lui/lei/Lei fissa
    🔊
    noi fissiamo
    🔊
    voi fissate
    🔊
    loro fissano
    🔊
    Tempo semplice

    fissare imperfetto

    io fissavo
    🔊
    tu fissavi
    🔊
    lui/lei/Lei fissava
    🔊
    noi fissavamo
    🔊
    voi fissavate
    🔊
    loro fissavano
    🔊

    Tempo semplice

    fissare futuro semplice

    io fisserò
    🔊
    tu fisserai
    🔊
    lui/lei/Lei fisserà
    🔊
    noi fisseremo
    🔊
    voi fisserete
    🔊
    loro fisseranno
    🔊
    Tempo semplice

    fissare passato remoto

    io fissai
    🔊
    tu fissasti
    🔊
    lui/lei/Lei fissò
    🔊
    noi fissammo
    🔊
    voi fissaste
    🔊
    loro fissarono
    🔊

    Tempo composto

    fissare futuro anteriore

    io avrò fissato
    🔊
    tu avrai fissato
    🔊
    lui/lei/Lei avrà fissato
    🔊
    noi avremo fissato
    🔊
    voi avrete fissato
    🔊
    loro avranno fissato
    🔊
    Tempo composto

    fissare passato prossimo

    io ho fissato
    🔊
    tu hai fissato
    🔊
    lui/lei/Lei ha fissato
    🔊
    noi abbiamo fissato
    🔊
    voi avete fissato
    🔊
    loro hanno fissato
    🔊

    Tempo composto

    fissare trapassato prossimo

    io avevo fissato
    🔊
    tu avevi fissato
    🔊
    lui/lei/Lei aveva fissato
    🔊
    noi avevamo fissato
    🔊
    voi avevate fissato
    🔊
    loro avevano fissato
    🔊
    Tempo composto

    fissare trapassato remoto

    io ebbi fissato
    🔊
    tu avesti fissato
    🔊
    lui/lei/Lei ebbe fissato
    🔊
    noi avemmo fissato
    🔊
    voi aveste fissato
    🔊
    loro ebbero fissato
    🔊

    Opšte informacije o indikativu (Indicativo) italijanskih glagola

    Izjavni način (Indicativo) je jedan od osnovnih načina glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje radnji, stanja ili događaja koji se smatraju stvarnim ili sigurnim. Koristi se za opisivanje činjenica, svakodnevnih rutina i objektivnih situacija.
    Na primer, rečenice kao „Io vado al mercato“ ili „Loro studiano per l'esame“ ilustruju upotrebu izjavnoga načina za prenošenje konkretnih informacija.
    Ovaj način može se konjugovati u različitim vremenima, kao što su sadašnje, prošlo i buduće, što omogućava precizno određivanje vremena radnji. Razumevanje izjavnoga načina je ključno za efikasnu komunikaciju i razumevanje nijansi italijanskog jezika.

    congiuntivo fissare. Konjunktiv glagola fissare


    Tempo semplice

    fissare congiuntivo presente

    io fissi
    🔊
    tu fissi
    🔊
    lui/lei/Lei fissi
    🔊
    noi fissiamo
    🔊
    voi fissiate
    🔊
    loro fissino
    🔊
    Tempo semplice

    fissare congiuntivo imperfetto

    io fissassi
    🔊
    tu fissassi
    🔊
    lui/lei/Lei fissasse
    🔊
    noi fissassimo
    🔊
    voi fissaste
    🔊
    loro fissassero
    🔊

    Tempo composto

    fissare congiuntivo passato

    io abbia fissato
    🔊
    tu abbia fissato
    🔊
    lui/lei/Lei abbia fissato
    🔊
    noi abbiamo fissato
    🔊
    voi abbiate fissato
    🔊
    loro abbiano fissato
    🔊
    Tempo composto

    fissare congiuntivo trapassato

    io avessi fissato
    🔊
    tu avessi fissato
    🔊
    lui/lei/Lei avesse fissato
    🔊
    noi avessimo fissato
    🔊
    voi aveste fissato
    🔊
    loro avessero fissato
    🔊

    Opšte informacije o konjunktivu (Congiuntivo) italijanskih glagola

    Konjunktiv (Congiuntivo) je osnovni način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za izražavanje nesigurnosti, želja, emocija i hipotetičkih situacija. Upotrebljava se kada se govori o radnjama koje nisu sigurne ili stvarne, kao što su slučajevi sumnje ili mogućnosti.
    Na primer, rečenice kao „Spero che tu venga“ ili „Se avessi tempo, partirei“ ilustruju upotrebu konjunktiva za izražavanje stanja uma ili događaja koji zavise od uslova.
    Ovaj način može se pojaviti u različitim vremenima, kao što su sadašnje i prošlo, i ključan je za nijansiranu komunikaciju i izražavanje složenih misli u italijanskom jeziku.

    condizionale fissare. Kondicional glagola fissare


    Tempo semplice

    fissare condizionale presente

    io fisserei
    🔊
    tu fisseresti
    🔊
    lui/lei/Lei fisserebbe
    🔊
    noi fisseremmo
    🔊
    voi fissereste
    🔊
    loro fisserebbero
    🔊
    Tempo composto

    fissare condizionale passato

    io avrei fissato
    🔊
    tu avresti fissato
    🔊
    lui/lei/Lei avrebbe fissato
    🔊
    noi avremmo fissato
    🔊
    voi avreste fissato
    🔊
    loro avrebbero fissato
    🔊

    Opšte informacije o kondicionalu (Condizionale) italijanskih glagola

    Kondicional (Condizionale) je osnovno glagolsko stanje u italijanskom jeziku, koje se koristi za izražavanje radnji ili stanja koja zavise od određenih uslova. Često se koristi za izražavanje želja, molbi ili hipotetičkih situacija koje nisu izvesne.
    Na primer, rečenice kao što su "Vorrei un caffè" ili "Se avessi più tempo, viaggerei di più" pokazuju kako se kondicional koristi za izražavanje situacija koje zavise od određenih okolnosti.
    Ovo glagolsko stanje može se konjugovati u sadašnjem i prošlom vremenu i ključno je za jasno izražavanje i prenošenje složenih misli na italijanskom jeziku.

    imperativo fissare. Imperativ glagola fissare


    fissare imperativo

    tu fissa
    🔊
    noi fissiamo
    🔊
    voi fissate
    🔊

    fissare congiuntivo esortativo

    Lei fissi
    🔊
    Che lui/lei fissi
    🔊
    Che loro fissino
    🔊

    Opšte informacije o imperativu (Imperativo) italijanskih glagola

    Imperativ (Imperativo) je važan način glagola u italijanskom jeziku, korišćen za davanje naredbi, uputstava ili saveta. Oblikuje se za drugo lice jednine, drugo lice množine i prvo lice množine.
    Na primer, rečenice kao „Fai attenzione!“ ili „Parlate lentamente!“ pokazuju kako se imperativ može koristiti za direktnu i jasnu komunikaciju. Izraz „Andiamo!“ koji označava poziv da se nešto zajedno uradi, takođe je primer imperativa.
    Međutim, važno je napomenuti da imperativ nema oblike za treće lice jednine i množine. U tim slučajevima se koristi konjunktiv za izražavanje želja ili preporuka na nežniji način. Ova osobina čini italijanski jezik jedinstvenim, jer konjunktiv donosi notu ljubaznosti i delikatnosti u razgovore.
    Poznavanje imperativa i njegova pravilna upotreba su ključni za efikasnu komunikaciju i održavanje prijateljskog tona u svakodnevnim interakcijama.

    Evo zašto je važno koristiti naš trener za konjugaciju pri učenju italijanskog!

    Konjugacija glagola je jedan od najzahtevnijih delova italijanskog jezika, a njeno savladavanje zahteva redovno vežbanje.
    Uz naš interaktivni alat možete vežbati na zabavan i personalizovan način, savladavajući i najčešće korišćene glagole, kao i one složenije. Naš trener vam pomaže da poboljšate tačnost i brzinu, čineći vaše izražavanje tečnijim.
    Bilo da ste početnik ili napredni korisnik, naš trener konjugacije pomoći će vam da podignete svoje jezičke veštine na viši nivo!